kolumna jedne superžene

Zajedno

Dok ponoćnim nebom putuju zvijezde,
trepereći poput svjetala brodova,
što plove nepreglednim,
modrim oceanima,
on sniva snom pravednika,
snom nevinog djeteta,
sklopljenih očiju,
boje vedrog proljetnog neba,
u kojima se često gledam,
kao u dva mala, sjajna zrcala.
Kako je lijep osjećaj
imati svoju posljednju ljubav kraj sebe,
ljubav sa kojom dijeliš sate i dane,
sigurnost doma,
zajedničku postelju.
A snovi?
Snovi su ono što ne dijelim
čak niti s njim,
jer oni pripadaju samo meni.