Dok ponoćnim nebom putuju zvijezde,
trepereći poput svjetala brodova,
što plove nepreglednim,
modrim oceanima,
on sniva snom pravednika,
snom nevinog djeteta,
sklopljenih očiju,
boje vedrog proljetnog neba,
u kojima se često gledam,
kao u dva mala, sjajna zrcala.
Kako je lijep osjećaj
imati svoju posljednju ljubav kraj sebe,
ljubav sa kojom dijeliš sate i dane,
sigurnost doma,
zajedničku postelju.
A snovi?
Snovi su ono što ne dijelim
čak niti s njim,
jer oni pripadaju samo meni.
Post je objavljen 03.04.2011. u 12:56 sati.