kolumna jedne superžene

Doviđenja moja ljubavi

Oni malo stariji, ma ne, oni u najboljim srednjim godinama u kojima sam i sama, kao i oni malo mlađi od moje generacije zasigurno znaju da je to naslov jedne pjesme naše velike pjevačke legende Tomislava Ivčića koji je stradao u prometnoj nesreći u Zagrebu, negdje početkom 1993. g., čini mi se krajem siječnja ili početkom veljače. Neki dan slučajno sa jedne naše lokalne radio postaje do mene su doprli zvuci te prekrasne laganice koje se baš i ne sjećam iz onih nekih prošlih vremena a naknadno sam provjerila da je pjesma iz 1987. g i nalazi se na albumu "Poslijednji valcer" i odlično mi je poslužila kao ideja za ovaj post.
Neposredno nakon te prerane tragične smrti, raspredale su se po kafićima i pojedinim kuloarima brojne verzije o samoj tragediji, no očito da su sve to bile neutemeljena naklapanja i rezultat nečije bujne mašte.

Tomislava Ivčića sam imala prilike gledati uživo prvi i zadnji put možda tjedan ili dva neposredno prije njegove tragedije kad je nastupao kao jedan od izvođača na koncertu koji je bio upriličen u sportskoj dvorani u gradiću blizu kojeg živim i zbilja sam bila oduševljena slušajući uživo njegove lagane pjesme, većina kojih u sebi nosi štih Dalmatinskih baladi, a čini mi se da je rođen u Zadru. Jedino što me kod njega kao pjevača u tih posljednjih nekoliko mjeseci prije tragične pogibije smetalo bilo je njegovo političko eksponiranje i njegove izjave, čini mi se čak i u štampi, kako će se na nadolazećim izborima kandidirati za ovu ili onu poziciju, više se nesjećam koju, no uglavnom na neku od pozicija u visokoj državnoj politici. Osobno smatram da mu je takvo političko eksponiranje kao umjetniku više išlo na štetu nego što mu je moglo koristiti.

Dok smo tako neki dan, čini mi se u nedjelju, moj muž i ja pili zajedno jutarnju kavu, upitao me od kud mi zapravo dolaze ideje za gotovo svakodnevno pisanje na blogu a baš u to vrijeme je svirala na radiju ta Ivčićeva pjesma "Doviđenja moja ljubavi", pa odgovorim mom mužu kako će mi upravo ta pjesma biti inspiracija za slijedeći post, tj. ovaj.

Kad sam već kod Tomislava Ivčića moram reći da me na njega dosta podsjeća jedan moj poznanik, mogu čak reći i kućni prijatelj, također glazbenik, no istina ne ni blizu tako afirmiran glazbenik kao što je bio Ivčić.

Za kraj napisala bih par stihova iz te njegove, meni jako zgodne, ljubavne pjesme.

Doviđenja moja ljubavi,
nek ti drugi cvijeće nosi,
ostali su samo poljubci
u tvojoj dugoj kosi.

Doviđenja moja ljubavi,
danas našeg je rastanka dan,
kako sam te samo volio
a ipak ostao sam.

Doviđenja svima do nekog novog posta!