Fressssssh

demoni i zagrljaji

omiljena aktivnost pučanstva,
pogotovo onog tijela koji nazivamo nježnijim spolom, iako ni onaj jači nije izuzet od toga je,
bitka s vukovima, hijenama, i ostalim vrstama, naših privatnih osobnih demona

kao i sve ostale repetativne aktivnosti, tako i bitka sa demonima, izaziva ovisnost

jer bitka je pojam ograničenog trajanja,

ratovi imaju nešto manje ograničen rok, ali imaju smisla samo ako postoji šansa da jedna strana bude pobjednik

bitke i ratovi, protiv vlastitih demona, u svojoj srži su besmisleni,
naime demoni su, koliko god mi to pokušali negirati, jedino i isključivo proizvod naših vlastitih slabosti, koje u nedostatku unutarnje snage, u prvoj fazi negiramo, a onda ih kad se zatvori krug, pa ostanemo jedini i isključivi vjernik u njihovu smislenost, počnemo štititi od ostatka svijeta, i postepeno ih guramo prema pijedestalu, obožavanih slabosti, koje postanu izlika za sve

obzirom da su demoni sastavni dio nas, i da pobjeda nas, ili njih, u svakom slučaju, automatizmom znači poraz nas samih, demone jednostavno trebamo odbaciti, što ne bi trebalo biti tako jebeno teško, trebamo ih tretirati jednostavno kao izmet, koji je u jednom trenutku dio nas, pa ga se u nekim slučajevima i prilično teško i bolno oslobađamo, ali nisam primjetio da se netko od istoga tako teško oprašta

zbog svega navedenog nikako ne možemo očekivati da oni kojima je stalo do nas, imaju razumijevanje u toj mjeri, da se priključe sekti obožavatelja naših demona, kako mi ne bi ostali jedini sljedbenik,
ne možemo od njih tražiti razumijevanje i samo zagrljaj, jer srećom su oni racionalni i ne žele dati legitimitet našoj ovisnosti

obzirom da ne postoji dobra ovisnost, tako ni ovisnost o demonima, makar bili i naši osobni, nikako nije dobra

zato se nemojte truditi, da bilo kome objasnite, kako je dobro da taj izmet držite u sebi, teško ćete bilo koga uvjeriti da postoji i jedan dobar razlog da ga ne ispustite i bez iti malo žaljenja potegnete vodu