Borgman's cube

utorak, 31.10.2017.

Dan drugi Sa Ljudima Planine


Sutrašnji dan smo započeli blagoslovom "zimskog vremena" koji je sve aktivnosti pomakao za onaj famozni, zimski sat spavanja. Topli čaj, kava, jutarnje jelo, svakome prema njegovoj mjeri,okupljanje u grupu i upoznavanje sa Ljudima Planine koji će nas odvesti na upoznavanje sa pravim penjanjem, tamo gdje nema blagodati crveno bijelih crta i krugova, među stijene kojih se i koze plaše. Alpinizam.
priprema
Je li mislite kako tu školu i upoznavanje vodi kakav bradati gorštak? Iznenađenje. Alpinizam u "Mosor"-a vodi žena, jednaka među jednakima u crvenim jaknama GSS-a, koja priča o penjanju na Himalaye. Plava kosa, i strpljive oči, pokazala je samo jednom u desetak sati izraz umora, i neprekidno vezivala, osiguravala, učvršćivala i provjeravala. Meni, koji vjerujem samo profesionalcima, u nekoliko sekundi , ulila je i povjerenje.
bradata divokoza, "šefica", i uvijek ozbiljni "pomoćnik"
pogled prema mjestu gdje se zabijaju klinovi i osiguranja
Ljudi Planine.
Oštar uspon preko škrapa i procjepa u stijenama, koraci koji zvuče kao da se stalno nešto mrvi, šuškanje, uzdasi...sve je to stalo u podnožju cilja. Stijene uz koju su se kao pauci popeli njih trojica, penjači kojima je ovo bila igra, i čiji je jedini zadatak bio pokušati probuditi želju za penjanjem kod drugih, pomaknuti granice iza kojih smo sputani, i osigurati za njih laku, ali za svakoga od nas, dolje, veliku pobjedu. S obzirom na moju masu, kod mene je to pobjeda nad gravitacijom, jer strah od visine nemam, a vjeru u Ljude Planine (ne sve ljude), imam...ali među penjačima su bili i oni kojima je visina ravna užasu, nekima strah od gubitka kontrole blokira misli, a ponekome, je to bila samo igra, uvertira za ono Nešto u Životu, što zapravo svatko od nas traži.
uvijek prva (da, da, ona sa "nosila")
Nas je zapravo jako puno, velika je to škola planinarstva, i jedina nezgoda je bio kamen koji se odbio od kacige, ma koga drugoga nego voditelja škole. Tvrda je to kaciga, a ni glava ispod nije za bacit :-)
brižna ruka voditelja škole (u povjerenju, papa štrumf glavom)
Uspon po jednakim uvjetima za sve. Dvojica, su na osiguranju, nekih 30-40 metara u visini, jedan pazi na penjanje, drugi na spuštanje, uže uvijek "duplo", sigurni koliko se to može biti u planini. Svi rade iskorak, pa uz stijenu, otkrivajući kako je i najmanja neravnina dovoljna za "hvat" oznojene ruke. Gojzerice koje uvijek klize, hvataju, guza koja sjedi po cijeli dan se napreže i podiže tijelo, i tako naprijed. Ako staneš, eto Mate. Luda divokoza se popne do tebe, pokazuje gdje su uporišta, smiruje one kojima je potrebno, ja sam ga ugrizao zamalo. Da, moram ispričati kako je to bilo meni, jer jedino u svojoj koži jesam. Stalno .
dobar pogled na moju cijenjenu "pozadinu"
Ne plašim se visine, skitam po splitskim krovovima od rane mladosti, ali, masa, e to je problem. Nekoliko koraka i praktično na prvom "prijelazu" lijeva gojzerica prokliže, odmah nakon toga i desna. Raširene ruke klize niz stijenu i ja se kao pauk pripijem, ali i dalje klizim naniže. Ma nije me strah, taj konopac na kojem se nalazim nosi tone tereta, nego, klizim.
"Ne pomaži...ugrist ću te!"
I otkriti ću vam tajnu. Ja sam se iz svih gadnih stvari u Životu, izvukao, prizivajući Bijes. Tog crnog ata kojega prizovem kada mi treba, znam da ga ne mogu kontrolirati u potpunosti, ali prizvan, daje mi krila. Tada grizem. Ne priznajem ništa osim prelaženja prepreke. I došao je. S jedne strane Mate, koji bi mi pomogao, s druge strane crni i strastveni Bijes, od kojega osjećam kako se tresem. I grabim stijenu, trzaj ruka, noga, tijelo koje je u trenu usvojilo znanje, dobilo snagu...i našlo se među onom dvojicom, koji su me samo minut dva prije ohrabrivali, i pažljivo spustili do uporišta za jednu nogu.
"Dobro, dobro, -kaže divokoza Mate- tu ti je uporište!"
Spuštanje, sa moćnim hatom Bijesa pored sebe? Milina. Napravio sam sve pogreške koje tada možete napraviti. I skupio noge pa me "zavrtilo", i nisam gledao dolje (u početku)...ma sve...i sa užitkom osjetio kako se remen je urezuje u mišiće, i klizim kao ptica samo na bijelom konopcu koji mi kontrolirano klizi kroz šaku. A onda, negdje od sredine, već gledam prema nazad (u provaliju) i plavu majicu voditelje škole koji nas svakoga "skida" sa užeta.
spuštanje? milina
dok se slijedeći penje, ja se spuštam
"like a PRO :-)---skoro "
Par riječi. Ponosno kimanje onih koji dijele slične osjećaje, otpuštanje moćnog crnog hata, do slijedeće prilike (koja je zapravo došla uskoro, već kod spuštanja, ali to nije bitno) i pridruživanje skupini koja je sa strane gledala Svijet sa visine koju daje samo planina.
a pogled na naš Grad
a mlade snage se odmaraju, njima ni kamenje nije tvrdo :-)

Sve ovo, uz konstantnu pažnju i volju Ljudi Planine, bez kojih bi sve bilo, nemoguće. Ili najblaže teško izvedivo, pogotovo sa ozljedama koje smo pri tome dobili. Ozljede? Da, one koje se pokriju flasterom. Čisto, da pokažu kako je Majka priroda bila nježnija od kućne mačke.
a bili smo visokoooo
Spuštanje nazad, kolona, potpora svima koji su izgubili snagu, injekcije smijeha i samopouzdanja, topli fažol u domu, i spuštanje pod čeonkama jer su nam opet "ukrali vrijeme"...eto to je to. Umorno, znojno i sretno... sve što treba da budemo koračić bliži Prirodi.
Hvala, "šefici" uspona :-)

31.10.2017. u 10:01 • 26 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.10.2017.

Mi (i Ja) i Ljudi Planine (dan prvi, subota)

Protekli vikend, i subotu i nedjelju bili smo na Mosoru. Subota, vježba spašavanja, uspon na Vickov stup, noćenje i sutradan, prvi susret sa alpinističkim penjanjem, stijenom do koje lako dolaze samo koze, užadima, klinovima i karabinerima, uz vođenje iskusnih crvenih jakni GSS-a.malo uspona po cesti

Škola vrijedi onoliko koliko vrijede instruktori, kao i polaznici. Kako su s jedne strane bili oni koji spašavanju, penjanju i Prirodi posvećuju svoj život, učenje od njih je kao da slušaš predavanje kakvog bradatog druida ( i jedne plavokose druidice). Slike koje redaju, bile one strašne ili lijepe, su daleke, jer nedostaje onaj dodir s ledom i pakleno zagrijanom stijenom, osjećaj žeđi i umora od kojega ne osjećaš noge, a opet, žive, jer ih priča, netko tko ih je doživio.

Tako je počelo, u subotu, na prohladnom vjetru koji je brijao preko jednog od rijetkih i netaknutih otoka zelenila, livade ispod Doma. Nekolicina Ljudi Planine, (posvećenika u Prirodu, jer to zapravo i jesu) pokušali su nas uvjeriti kako čarolija ljudskog života može biti spašena sa smiješnim pomagalima koje nosimo u ruksaku, nekoliko komada konopa (zamki) i granama koje nam smetaju.
čvorologija za zagrijavanje

šta mislite, zna li tko čiji je konop?
kažem ja, indijanska nosila

U doba dronova i satelitskih telefona, poruka je jasna. Tek nekoliko kilometara od svih čuda tehnologije koje nudi Grad, u Planini, koja relativno pitomo izgleda iz daljine, pomoć niti u najrazvijenijim državama ne stiže brzo. Ne paničari, razmišljaj brzo, upotrijebi što imaš i pobijedi . Kao pripadnik onog velikog plemena Ljudi, dopusti da oni koji nisu imali dovoljno sreće, pokušaju opet.

Praktični kakvi jesmo, naš terenski GSS-ovac je na priručna (meni su indijanska) nosila stavio ženu, male kilaže možda, ali najživlju u svemu. Naravno, kada smo je pokrili (da joj bude toplo), razvezali gojzerice (da bude ugodno, i ne samo radi toga), trebalo ju je i osigurati. A kako to uraditi? Vezivanjem naravno....
Samo pet sekundi kasnije, neidentificirani pojedinac iz skupine komentira (khmm, tko bi to mogao biti?) dovoljno glasno komentira -"Brzo je usklikajte, ovo je jedini put kada je nju, netko uspio vezati!"...i smijeh. I sa nosila naravno :-)
"ranjenica"


A Vickov stup, rezervni uspon, jer nam je "nestalo vremena".
malo penjanja
Stvarno, to vrijeme gore, kao da brže prolazi. Netko to tamo potkrada. Oštar uspon, a ritam brz. Voditelj škole na čelu, stalno gleda prema nebu i satu, ma vidim ja, misli da imamo krila. Od stijene do stijene, i na kraju upozorenje. - Dolazimo na greben, tamo puše jako, navucite kape, a i rukavice i idemo,...tamo. Do male metalne kućice koja stoji na drugom po visini vrhu (1325m) nad morem. Kada ne suze oči, pogled puca prema Moru, otocima, najzadnjem tada vidljivom, Jabuci (i uz malo magije Photoshopa, Italiji), ili na drugu stranu , još višim vrhovima, prema kojima pokazuju znatiželjni prsti. Najčešća rečenica je:- Ja hoću tamo!-
malo manje kontrasta... i planine...iza Jabuke
naravno, dokaz za sve -book i -gram stranice

Spuštanje, pauze, vadi se Domaćica, voda, mijenjaju majice, smijeh i masiranje umornih mišića, spuštanje prije nego Vrijeme pobjegne i ostavi nas u planinskoj Noći.

Malo smo se tada razdvojili, obaveze su nas razdvojile, ali pisac ove priče je ostao. U planini. Sa Društvom, koje je bez razmišljanja palilo vatru, grijalo ( i alkoholom, i čajem, i prisustvom, zar je bitno), Ljudi Planine ponovno iznenađuju, prave peku, domar peče krumpire u većoj količini. Ima za sve koji žele, zagrijati i Srce i Dušu prije spavanja. Nismo mi tamo osuđeni na totalni nedostatak komunikacije, naravno da se pune i mobiteli, ali uvečer, nekako , kao da nisu bili toliko važni. Jer gledanje žive vatre u kaminu, podsjeća na to da smo Živi, Zdravi, umorni i sretni, tamo gdje jesmo.
a mirisi se šire

30.10.2017. u 15:46 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.10.2017.

"Mi volimo nemoguće zadatke"


Još jedna nedjelja u planini. Već poznato kamenje, iako drugom stazom ispenjano. Bliže sprženim pocrnjelim granama drveća i po zemlji spaljenoj vatrom i kamenju bijelom od doživljene temperature. U stvari, kažu, kamenje nije živo, možda je ispravno reći, dokamenjene temperature, tko bi znao.
ovo je nedavno bilo zeleno
Prvi zadatak, pošumljavanje. Kratki motivirajući govor, kesa žireva, i jednostavan zadatak. Iskopaj (izbuši) rupu, ubaci žir, i ako uspije super. Ne uspije li, opet dobro. Kaže Vinči "sve je ovo bila golet, pošumili smo, prošao je požar, izgorilo je a mi ćemo opet pošumiti!"
materijal za sadnju
Šarene jakne su se bacile na zadatak, a ja (tamna ovca kao i obično), upotrijebio i rašlje. Molim lijepo, ako nešto izraste u nizu, drvored (hrastova medljikovaca), je khm...moj (i još vrijednih ruku, bilo je još onih koji vjeruju komadima žice).
žirevi traže svoje mjesto
Dom, mjesto gdje se pije čaj i kava, gricne štogod, i prikupi snaga. Zapravo, čini mi se kao i značenje riječi Dom kada je upotrijebimo u nekom osobnijem obraćanju.
Nakon toga odlazak do Lugarnice i čišćenje puta. Išlo je to, polako. Škare su velike, pila ručna, a oko nenaviknuto na pitanje što to smeta po stazi, a što ne. I naravno, ide i ono veselo pitanje, koliko temeljit treba biti. Bila je tu jedna rozasta jakna i koja je htjela svaki grm, kada ga već sređuje, uraditi to "kako treba"
:-), dok omanja kolona strpljivo cupka čekajući da začuju onaj zadnji "click" oštrica.
Ako želite vidjeti tko je na toj slici, morati ćete doći na stranicu HPD Mosor, potražite nas, školarce.
Mi znamo kome škare najbolje leže u ruci :-)
Kako je i vođenje izleta dio obuke, izmjenjivali se učenici na čelu. Na mjestu gdje "treba mislit", i svi do jednoga, zadubljeni u markacije i traženje one slijedeće, oslobođeni stega kolone skoro trčimo, i redom....zalutamo. Jer tako je jednostavno napustiti stazu označenu krugovima i crtama po stijenju i drveću u korist one koju je kroz travu ostavila kakva divlja životinja ili skupina lovaca. Priznajem, i ja sam se vrtio na jednoj ledinici u krug. Bez smijanja molim.
Famozna Lugarnica. Zidani objekt sa kaminom. U daljini Split u magli, a sve bliže, planinska simfonija u Grom duru. Potmula tutnjava bez prekida. U basu. Iskusna uha se okrenu prema tamo, daju prognoze, padaju "oklade"...(i opet, izgubio sam čokoladu, po narudžbi ne onu sa 90%, nego nešto slađe 60-ak %, biti će isplaćeno prvom prilikom). Ubrzano roštiljanje, "čvorologija".Promjena plana , i hrabro...nazad.
čvorologija, Vinči style :-)
sve počinje savijanjem konopa :-)
slika za dokaz kako se to dogodilo :-)
idemooooo, uz ritam nebeskih bubnjeva
a onda kiša
Ovaj put se nismo zaustavljali dok je kiša, pola sata prije najave sa meteo portala počela. Prvo polako, a onda sve jače. Vodič se samo smije "isto vam je pokisli 10 minuta ili dva sata ako se krećete", i osokoljeni i tvrdoglavi, i brzo i oprezno prema Sitnome Gornjem, pored autobusne stanice, prema spasu koji se zove konoba.
S nama jedan četveronožni prijatelj i jedan momčić, koji je već prošao onu dječju školu (a mama je odlučila proći onu školu za odrasle i povela ga).... da ga je pustila bio bi sat vremena prije nas na cilju. mali leti uz stalni osmjeh i neprestanu rijeku radoznalih pitanja.
Moj flis, na cilju, 3kg teži, od vode koja je očito odlučila, kako je to "netko" rekao pomoći stablima koje smo zasadili da narastu. Piva na kraju i pozdrav vozaču koji nas je po onim našim vrletnim putevima i serpentinama vratio ispravne kući.
I bi tako :-)

sve slike su vlasništvo ekipe iz planinarske škole Mosor, i nalaze se na stranicama HPD "Mosor"

23.10.2017. u 07:31 • 27 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.10.2017.

Omiška Dinara i Sunce


Mjesto radnje "Luda kuća"


Post pišem s obje ruke i noge bez gipsa, znači dobro sam prošao. Čak i ovog hibrida kakav sam ja, neprimjećeni nedostatak tekućine je na trenutak dobro zaljuljao, i to, baš u nezgodnom trenutku, pri silasku niz glatko i dosta visoko kamenje, sa vidikovca, nedaleko Fortice. Ali ipak, i pored toga što sam radio pokrete prvog letenja, noge su bile dovoljne.
Prije svega osmijeh. Sunce. Pogled po Prirodi po meni i bolji nego na Biokovu. Vodič koji se ljuti na nadimak "Papa Štrumf". GSS-ov letač po stijenama, koji kada iskrene zglob se samo namršti, i za desetak minuta opet skače po stijenama, i to ne skače nego trči.
Vidio i poskoka kako se migolji ispod stijene. Gle čuda, nakon toga nitko nije spuštao cijenjenu stražnjicu u trenucima odmora, a ne promotrivši mjesto slijetanja, jaako oprezno.
Opet smo imali četveronožnog prijatelja koji je uporno pokušavao dio skupine od 60 ljudi održavati u grupi, a nisu ljudi ovce, a ni to ovčarski pas. Mi smo se nastavili kretati, a pseto se umorno vratilo bliže gazdarici. Pravu zahvalnost je trebalo vidjeti kada je svoju zalihu vode dijelila s njim. A Sunce prži.
Čak sam i održao obećanje dato nekolicini školaraca i pokazivao kako se rašljari. Prezentacije radi. Dobio cijeli spektar odgovora od onoga "pa vjeruješ li ti u Boga?" (kao da se popi ne bave time za lovu), preko "Mogu ja, mogu ja" od onih koji su htjeli iskusiti čudan osjećaj da se dva glupa komada žice miču kao svojom voljom, do najzlobnijeg "pa našao je vodu, a tamo na stijeni piše H2O".... sto ljudi, par stotina ćudi.

dok sunce prži, a nama je hlad draži

Sve to uz ono ljudsko "Ne mogu više!" i dodatak nekoga sa strane "Možeš, ima još, top topova 8 minuta do Lude kuće", od jednog od momaka sa plavom vodičkom majicom! Pitanje "A je li se kod Lude kuće dobije poseban outfit?" nisam mu prenio. Cura koja je pitala je psiholog. Ma malo uvrnut smisao za humor :-P
Spuštanje, gadno, niz sipki kamenjar. U susret nam ide 30 planinara-školaraca iz Omiša....iskreno, mislim da njih njihov vodič mrzi :-) Kakav uspon.
Na dnu, kada smo se spustili u Omiš, traženje kafića koji uopće može ugostiti šezdesetak ljudi, sjedanje u hlad, brzo mijenjanje majica, i naručivanje...piva pola litre, koju imate...ma svejedno samo da je hladna. I razgovor, do autobusa.
Ma gorštaci se vraćaju kući :-)

16.10.2017. u 08:01 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 10.10.2017.

Jesenska planinarska škola HPD "Mosor" - Split (dio prvi)

Planinarenje i planinarsko prigovaranje

Teško je povjerovati, ali se ovaj moj polučovjek-polurobot upustio u još jednu školu. Onu planinarsku.
Zdrava primjedba bi bila kako već većinu toga što bi trebao naučiti, zna ili je i zaboravio. U tu avanturu ga je gurnulo , pa recimo, konstantno povećavanje metraže oko struka. Ima tu još ponečega, ali zdravlje, tjelesno i psihičko je bilo broj jedan. I kocka je bačena.
Nisam školarac, neću opisivati mjesta i fotografije će biti samo sa linkova, ali riječi će opisivati taj neobični i veseli kompot duša koje su odlučile u ovo naše hedonističko doba proliti litre znoja kako bi se negdje popeli, podigli pobjedonosno ruke i nakon uvijek prekratke stanke, ponovno pokrenuli noge (najčešće olovne), nizbrdo.
Kako to izgleda kada se kolona rastegne, i šezdesetak većim dijelom neutreniranih ljudi pokuša ovladati usponom kojemu se na asfaltu ne bi ni približili bez psihičke pripreme i teške potrebe, zapravo je teško opisati. Nosi vas grupa. Mene često nose gojzerice onoga ili one ispred mene, jer prvi niste. Zli jezici kažu kako gledam i više od gojzerica, ali to su potpuno neutemeljene tvrdnje . Tamo ispred je uvijek Veliki Štrumf glavom. Je, prošli put se ljutio kada je čuo "Ima li još puno Papa Štrumf?", ali kada je vidio tko pita, nasmijao se. Zna on zašto. Eto, famozne 91-e smo bili na par kilometara razmaka, (on i njegovi ljudi su me čuvali) tamo gdje "nismo bili". I sada je moj vodič. Nikakav grmalj niti supermen. Taman smo jednako ludi, iako je on svoje planinarske ludosti uvelike isprobao. Na meni je da probam.
Polaznici, pošto je riječ o "velikoj" školi su veliki. Od 18 do koliko se osjećaj dobro za hodanje. Ponetko povede i djecu, ali to i nije najsretnija kombinacija. Ili su prebrzi, ili prespori.
Ljudi koji vole prirodu. U starom vicu o Muji i akvariju logika je bila (voliš ribice, voliš životinje, voliš ljude, voliš žene, nisi peder (Mujo policajac objašnjava logiku Hasi))...e ovdje su oni koji povedu i svog četveronožnog ljubimca sa sobom. Da bolje dožive Prirodu. Jedna cura povela čivavu. I mali zvrk se petlja oko nogu, hrabro skače sa stijene na stijenu, ali ipak na kraju jezik je do poda i pojma nema kako će stići svoju gazdaricu koja hoda prva iza vodiča. Jadničak stoji na previsokoj stijeni, gleda dolje...sve dok ga nečija umorna ruka nije spustila niže, a onda kao paket je letio nekih desetak metara, od ruke do ruke, i na kraju, u gospodaričine ruke. Baš teška pseća sudbina popraćena lukavim očicama i pruženim jezikom iz rozog ruksaka.
Neki su došli testirati same sebe. Naravno, kontra svih savjeta koje smo dobili prije prvog izleta, kupe si pretjesne hlače, koje prijanjaju uz mišiće i neopisivo preveliku bocu vode od puna 3 decilitra. Jadničak nije sjeo ni minut na stankama iz straha da netko ne ugleda presvijetlo i cijenjeno...dupe. Ma je li slučajno kako se nije pojavio na slijedećem izletu?
Prvi je izlet bio na (izgoreni) Mosor, ali drugi je već bio ozbiljniji , Biokovo. Uspon kroz prekrasnu šumu, u pratnji momka iz GSS-a koji je oko nas trčkarao, penjao se po stablima, skakao sa stijene na stijenu, kao da vježba za ulogu kakvog planinskog satira sa crnom bradom, uvijek spreman za onako "ufino" ubosti, upravo koliko treba da iz inata napraviš još korak dva.
Slijedeći članak bi mogao biti o razgovorima koji su sve rjeđi što se više znoja cijedi, ali su uvijek...zabavni.
Pišemo se naravno, dalje!
Jesenska planinarska škola, HPD Mosor
Mosor koji je nedavno izgorio, ali zeleno je boja života...a šarenilo, planinari :-)

Mosor
Mosor

Biokovo

sretni

uzbrdica, prava





Sve fotografije su sa stranice HPD "Mosor", dođite tamo i uvjerite se :-)

10.10.2017. u 15:53 • 17 KomentaraPrint#

subota, 26.08.2017.

Polako ali sigurno...izgorit će


Na temu resursa u Hrvatskoj za gašenje požara, možete pogledati ovaj članak

kako to rade drugi

Ono što vam nitko neće reći, kako to mogu raditi i ruski Antonovi An-32 koji nama trunu na stajanci.
Koliko god koštalo usvajanje tehnologije, jeftinije je od nabave novog Kanadera.
Pošto sam samo poznavatelj tehnike, a ne aeronautički inženjer, ovo je njegova ideja, ne moja. Ne kitim se tuđim perjem.

Ovako treba biti odgovor svakog vatrogasca na naslikavanja političara koji se zabavljaju, dok ovi "profesionalci" (a plaća im je nešto jača nego u zaštitara)...jako HRABRO i DOBRO odrađuju svoj posao.

e i to je Hrvatska

SVE javne službe u Hrvatskoj pate od istog problema. "Osvajanje Vlasti" znači postavljanje "svojih kadrova", prerađivanje kolektivnih ugovora, kako bi se stanje zapečatilo, i naposlijetku, kako bi se ostavilo "kukavičje jaje" onima koji dođu iza. Niti jednog od tih "ljudi stranke" nije moguće pomaknuti s mjesta jer jedino za njih u Našoj Lijepoj vrijede kolektivni ugovori, ugovori o radu i djelu, i raskid takvih ugovora košta zakonski više nego ostaviti ga na mjestu koje "ima"(je dobio).
Eto to je tajna zašto niti jedna Vlast ne mijenja "kadrove" koje je naslijedila, a s druge strane, svi "naslijeđeni" imaju Gospodara koji tada nije na Vlasti i trude se iz petnih žila, usporiti, onemogućiti i zakočiti bilo kakvu promjenu, jer će njihov Gospodar uskoro, ponovno zajašiti Vlast.

(domoljubna plakala / lustranti , pri preuzimanju Vlasti 90-ih godina, napravili ste solidnu čistku među zaposlenicima javnih službi, ove niste naslijedili od prošlog sustava, nego ste postavili SVOJE, i kao šefove i kao povjerenike... i pošto ste kreirali zakone jednostranačkom većinom mogli ste šta ste htjeli. Vi ste zaključili kako polupismeni, mogu biti što god požele radi svojih krvnih zrnaca, a ne radi znanja i sposobnosti, nego podobnosti (i partijske gorljivosti)...tako da je cijela krivnja samo na JEDNOJ stranci!)

Kako bi to kompenzirali, oni koji "osvoje Vlast" postave svoje "kadrove", i ti odrađuju dio ideja (u stilu plivanja kroz blato) za vrijeme mandata, da bi to isto radili oni, kada njihov Gospodar ode s Vlasti. Sa protokom vremena "plivanje u blatu" postaje sve teže.

To naše silovanje Demokracije, nije ništa neobično u svijetu, no radi takvih radnji javne službe, ustanove i sve što je na državnoj sisi, imaju poooveliki višak, potpuno nepotrebnih ljudi, a državljani potpuno neshvatljiv i teško razumljiv sustav nameta, daća i zakona.

I zato imamo likove koji tvrde kako vatrogasci bolje jedu na terenu nego doma. U najmanju ruku kao da im je pogledao u teću.

Sve što je napisano, nije moja ideja, nalazi se u medijima godinama. Opet, nisam otkrio toplu vodu. Skoro pa prepisao.

Naša (ili već Njihova) Preplanula Hrvatska.

Hajde kišo dođi dok nije ostala samo Siva Hrvatska.

26.08.2017. u 11:30 • 14 KomentaraPrint#

utorak, 22.08.2017.

Gori...dok sve ne izgori

Gorilo je kod Splita, i izgorilo koliko je moglo.
Glavari su došli, osnovali radne skupine, ispričali kako institucije rade svoj posao.
Podjelili priznanja onima koji nisu bili ni blizu požaru.

Gori kod Zadra, Šibenika.
Momci spavaju pored svojih vozila, umiru od umora.
Zdravstvene tegobe koje nastaju udisanjem dima i tko zna čega sve, nitko im u budućnosti neće priznati (iako PTSP iz rata ne zastarjeva!).
Tehnika se tjera do krajnjih granica, putujući cirkus od 500-tinjak ljudi se seli od mjesta do mjesta i spašavaju kuće.

Kako moj mladi prijatelj koji je među njima kaže, ako zatvorite škure i prozore, ako ne vijore zavjese, i ako krov nije od zapaljivog ili materijala koji se rasprskava...kuća će preživjeti požar puno duže od svega što je oko nje.
Zato kuće ne izgore, iako materijalna šteta na "zatvorima", ovim modernim posebno, bude povelika.

Nego da se vratimo na "zaštitu".
Živimo u kapitalizmu.
Zato se kuće i štite, jer ne samo da u kućama žive ljudi, nego se za njih i isplaćuje odšteta, podižu tužbe.
Što je sa ostalim imanjem? Sa potleušicama, alatom...a to...neka gori.

Znate li koga tko plaća osiguranje za svoj alat, maslinik, voćnjak?
U većini, ne!
I zato gori.

Dakle, cijela južna Hrvatska je dobila neku nijansu SIVE. Puno više nego je 50 nijansi.

Evo prijedloga.
Pošto su upravnim odborima osiguravajućih kuća, sve Veliki Hrvati, često instalirani od strane Vlasti, a kamate i beneficije koje nude te kuće (formalno u stranom vlasništvu, realno nisu)...su daleko ispod istog tipa usluga u EU, možda je vrijeme da malo...pomognete.
Zajedno sa bratskom kompanijom koja se po zakonu jedina smije baviti šumama, zabranjuje branje šparoga, i uhljebljuje i ohrabruje, sve što nije briga o Šumi i Prirodi.
Zajedno, ruku pod ruku, (ma zatražite i pomoć EU), sadnice... i pošumljavanje. Osiguratelji novce, šumari ruke.
Ma da ne bude kako samo krivci rade, neka se tome pridruže i skauti, prirodnjaci i planinari.
Neka osiguravajuće kuće objave kako nude besplatne sadnice kvalitetnog bora, bjelogorice...onima koji Prirodu vole.
Svako naslikavanje političara pri tim akcijama je zabranjeno. Da ne kažem što gore.
I nakon toga (moj podli plan), sve takve nasade zapravo, kako se radi o donaciji osiguravatelja, i osigurati bar na najjadniji način.
Pa kada se slijedeći put bude raspravljalo je li nam treba više vatrogasaca, vozila, opreme i tehnike, neka se osim "glasa struke" (koji tu ne bi bili da se nisu nekome dodvorili, ili imali ispravnu knjižicu), čuje i glas "vlasnika i investitora"...stranca (možda i domaćeg tajkuna koji vidi ta stabla za 20 godina kao građu).
Pa recite njima kako nema za....
Ima.
Samo vremena više nema.

22.08.2017. u 09:00 • 32 KomentaraPrint#

subota, 22.07.2017.

Reciklirano...a nikad svježije

Prije osam godina, potaknut serijom afera koje su drmale medijskim prostorom, napisao sam ove tekstove.
Oni su okrutno crni.


crotanic 1

crotanic 2


Osam godina poslije, Crotanic bi mogao dobiti nastavak.
Uz buku kanadera.
Vesele buktinje interesantnih vatrica.
I požara "pod kontrolom".

Kako sam ja samo "mali" Hrvat, ne očekujte od mene veleumlje..
Nisam ni genijalac.
Samo vidim...kuda plovimo.

22.07.2017. u 08:11 • 21 KomentaraPrint#

petak, 21.07.2017.

Požar je izgorio, priča je ostala

Na kraju priče, čije će se postojanje pokušati zaboraviti što prije (jer je već krenula kampanja," ma sve je u redu"), posjetio sam prijatelja koji je bio vatrogasac prije 30 godina, za koji dan puni 50, koji je organizirao i na svoj način spasio od požara, tri lokacije. Podalji susjed sa plastenicima mu može zahvaliti na 60% spašenog cvijeća, brat na neoštećenoj kući, iako su "stradale i praske (breskve) i masline", i onda opet blizu kuće u Žrnovnici.
Na niti jednoj od tih lokacija nije bilo vatrogasaca, a kada ih je požar i zaobišao (jer nije bilo dovoljno crijeva za vodu), nije to bio više pakleni zid, nego nešto što je u prolazu riješilo vatrogasno vozilo.

Bio je vatrogasac, zna dosta o tome i kaže samo..."Nije ih bilo!"

Uvečer susret sa prijateljem, momkom koji je gasio punom parom, čija je cisterna promijenila boju s jedne strane, koji je proživio sate u vatrenom okruženju, ostajao bez vode, i opet navaljivao. Krijese mu se oči. Govori o Smokoviku, ljudima koji se kolebaju pred vatrenim zidom, i njih par koji spajaju crijeva, i dok ih ljudi uplašeno gledaju divlje vikne "Pusti vatru neka dođe! Oću je blizu!"...najprije ga gledaju kao da je lud, a onda kao ludog poluboga, dok određuje šta treba izgorit, da bi se ostalo spasilo. I on kaže "Išli smo tamo gdje smo mislili da triba!"

Istina je ono što kažu glavešine kako ovo nije bio običan požar. Nije se mogao obrađivati kao oni prosječni, iz statistika, koji služe kako bi se dokazalo kako za vatrogastvo treba izdvojiti još manje, a ostaviti još više za fotelju ispod guzice.

Kao i nakon svake žestoke priče, u kojoj je pobijedilo srce, uhljebi svih vrsta će potrošiti, još našeg poreznog i prireznog novca na elaborate,dugogodišnje mjere (do slijedećih izbora), formirati će povjerenstva, i raspravljati uz plaćene ručkove do mile majke. Možda pronađu i žrtvenog jarca.
Uobičajeno, kod nas, raspravljati će oni koji pojma nemaju o vođenju, tehnici i ljudima, potpuno uvjereni kako su kao neizabrani vojnici svojih partija (zamjenici sa lista stranaka) predodređeni donositi odluke, i upravo jer su dio svojih "glasačkih mašina", te odluke su odmah "pomazane" od pogrešaka, kojima vrve.

Hrvatska je mala zemlja, i proporcionalno ima malo kvalitetnih ljudi u svojim strukturama. Vjerojatno radi negativne selekcije i manje nego je europski prosjek.

Upravo zato, ni naši "profesionalci" najčešće nisu niti najeduciraniji, niti hobisti, niti najpametniji u svojim zanimanjima. Oni su dobri, hrabri i često (pokrivajući loše vođenje), spremni na nadljudske napore. I pored toga, NISU dovoljni.

Mogu "ljudi namještenih osmjeha" pričati o tome što hoće, razbacivati statistikama kako je to upravo i jedino tako, u tim istim statistikama koje bezumni uhljebi-brojači bacaju uvijek kao dokaz u svemu, postoji Gaussova krivulja. Uči se na prvoj godini faksa, ako ne kupiš papir o diplomi!. 66% je unutar statističke krivulje, ono ostalo je negativni ili pozitivni ekstrem. U 66% slučajeva "sustav" funkcionira, u 10-ak % je debelo prekapacitiran...ali u onih 10-ak % (pozitivnog ekstrema), sustav je toliko potkapacitiran da ne postoji. Gle čuda, u tih samo 10 statističkih posto ljudi stradaju, kuće gore, a hitne su prepune.

Pametne i normalne zemlje, ma što maloj Hrvatskoj govorili iz Europa, su oni koji imaju izdašne rezerve i odlične sustave civilne zaštite . Velike i moćne rezerve, koje nisu na platnom spisku kao profesionalci, nego su sastavljene od volontera, i ljudi koji o tome svemu znaju više nego profesionalci. Kod nas su ti sustavi "prije u doba mraka" bili u zajednici Tehničke kulture koja je sada (kao i mnoge druge) statističarska organizacija, sama sebi dovoljna. Najbolji način procjene šta i čemu nešto služi je omjer mase plaća uposlenika prema financiranim projektima. Sve gdje je masa plaća veća od mrtvi hod+projekti...ima prevelik broj statističara. Smisao svake organizacije koja postoji samo radi plaća...je khmm, upitan.

Evo primjer.
Bi li zapovjenik zazivao DA MU NITKO NE DOĐE NA TEREN, jer smeta pri gašenju, da ti ljudi imaju korektnu radio vezu, preko koje im se može zapovjediti da ostanu iza linije gašenja, sa samo par ljudi koji tu masu kontroliraju...informacijom. Od trenutka kada profići zaustave vatru, do trenutka kada ona opet plane na istom mjestu jer nije dobro sanirana zemaljskom silom, ne trebaju dani nego minuti i sati. Ti vojnici i civili sa lopatama i brentačama trebaju desetak minuta poslije, a ne dva dana iza, kada budu zgodni za postrojavanje i naslikavanje.

Za radio veze, postoje ljudi koji su bolji od svih koje imate kao "profesionalce" (izuzev onih koji su i hobisti)...radio amateri. Skoro su svi izgubili prostore za okupljanje, zakoni koje imamo i logika dobivanja sredstava za društva su gadni...ali radio entuzijasta, IMA.
Za kretanje po planini, nošenje kao mazge po 20-40 kila na leđima nemate samo GSS (koji nisu PROFESIONALCI!), nego i planinare, i njihovu elitniju skupinu vodiča (koji su nekoliko puta brojniji od GSS-a).
Za dronove, njihove pilote, i servisere, imate aero modelare.
Imate ljude za sve.
Sposobnije i bolje za te poslove nego su profesionalci. I koji obožavaju svoju tehniku, imaju specijalistička znanja i BESPLATNI su.
Ali s njima se ne možete naslikati, jer bi to značilo da znate što to znači sustav, drugi ešalon, pozadina i sve ono ostalo što ste do besvijesti koristili u Domovinskom ratu, a sada zaboravili, jer "profesionalac" ipak mora mučat' ako želi plaću, obvezan je ugovorom o radu i djelu, zar ne?
Oni koji obožavaju "profesionalizam" obožavaju i tajne.
Tajne su super...nisu transparentne...

21.07.2017. u 07:39 • 16 KomentaraPrint#

utorak, 18.07.2017.

Vojska ili Torcida, Hrvatski Vojnik ili Civilna zaštita


Sinoć je to ovako izgledalo. Prolazimo policijski punkt, iza nas bijeli kombi sa vojnicima.
Prate nas jer smatraju da znamo što ćemo i gdje.
Bili su djelomično u pravu, jer fronta je duga, i nama, laicima, izgleda svukud blizu kuća. Treba i prepoznati po noći sporedne ulice koje idu u brdo. Došli smo pola sata prije nego je lokalni zapovjednik pokrenuo tehniku prema nama i vatri koja se opasno približila.
Odabiremo točku, stajemo, i penjemo se uzbrdo, prema vatri.
Da vidimo opremu. Lake pješačke uniforme, i bilo što preko usta i nosa. Torcida, duge hlače, dugi rukavi, (marama preko usta, ponegdje ona sa plakata :-P).
Brzina uspinjanja i nosivost. Skoro su isti. Hrabro ludi, brzi, i jedni i drugi. Uzbrdo do zadnje kuće. Onda svi stanu. Čekaju zapovjedi. Koordinatore. Vatrogasci profesionalci još nisu tu.
Iz kolektivne memorije se pretresaju iskustva i poznate činjenice, ali ljudi koji bi prihvatili odgovornost početne obrane ima malo. Želiš li poslati nekoga tko te posluša preblizu vatri koja za trenutak može osvojiti zadnji red stabala? Nema radio stanica, zapovjedi, najave. manjak informacija je gadna stvar.
Dodatna oprema. Nema. Par motornih pila zuje u rukama ljudi čije su i kuće.
Tjelesno, vojnici, vjerojatno potuku u izdržljivosti sedamnaestogodišnjake (i potukli su pomažući) kao i ove sa trbuhom, ali nisu supermeni. Hrvatski Vojnik na požarištu, gordo zvuči, dobro je za moral...ali je li nužno?

Nisam siguran.
Vojnik je profesionalac, koji najveći dio svog ugovora uči i radi sa borbenom tehnikom. Veza, zapovjedni lanac, jasne zapovjedi, borbena sposobnost. Spremnost na žrtvovanje, ubijanje protivnika i obranu onih koji su im povjereni.
Na našem požarištu, bez dodatne opreme, bez taktičkih radio uređaja, bez specijalne opreme i mehanizacije. Moralom i opremom kao i ostali dragovoljci.
Mit o slanju vojske u požare počiva na doktrini ono i dsz koja je iz prošlog sustava, i vezan je za vojsku koja je bila logistički potpuno samostalna, sa svim rodovima vojske i ogromnom rezervom.
Za požare su slali vatrogasce, inženjerce...i na kraju prašinare, sa prašinarskom opremom. Primitiva, ali velika masa. Divovska radna akcija.
HV nije takva. To je profesionalna vojska, sa točno određenim udjelima vojnika, po zahtjevima NATO-a kojih se moramo pridržavati. Nije to vojska za gašenje požara. Tako ne piše u zahtjevima i planovima zajedničke obrane. Bar nikada nije objavljeno da su i vatrogasci.
Ukoliko šaljete vojnike na požar, šaljite inženjerce, motorne pile, cisterne, ako treba bagere. Poslati vojnika bez ičega i to kovati u zvijezde...baš i nije neki korak.
S druge strane, naučite mlade i one srednje dobi koji su to preskočili, osnovama civilne zaštite, odredite im mjesto, ulogu i dodjelite VOLONTERSKE ali dovoljno stručne zapovjednike i nekakav sustav koordinacije i komunikacije, dobiti ćete fleksibilnu i vrlo korisnu zaštitu ljudi i imovine na terenu, oslonac profesionalcima koji se onda neće pet puta vraćati na nešto što je trebalo ostati ugašeno.
Ne trošite ljude uzalud!
Razumijem zašto vojnik-general daje ostavku...

18.07.2017. u 16:09 • 18 KomentaraPrint#

Ma daj.... stvarno

tko je odradio posao institucija?

Policija, ona temeljna, odradila je blokadu prometnica, pazila na ljude, oslobađala prometnice za interventna vozila. Meni laiku su izgledali, ozbiljno, fokusirano i dobro.

Vatrogasci, ludo hrabri, umorni, kao da su im kamioni i crijeva srasli sa tijelom. Požrtvovni i nenaspavani. Profesionalnošću nadilazili povremeni nedostatak koordinacije. Ljudi za pet.

Prva pomoć. Spremna koliko može biti, u zemlji kojoj je glavna zabava Vlasti smanjenje izdataka za zdravstvo i neplaćanje kupljenih roba (pogledajte najave o neplaćenim računima bolnica, to je sustav).

Ljudi, civili, oni kojima vatra prijeti i oni koji su mogli gledati iz sigurne daljine i frknuti nosom na smrad plastičnog dima. Mogli su ali nisu. Puno dobre volje, srca, improvizacije i samoorganiziranja. Ljudi za pet.

Radijske postaje. Po meni radio Dalmacija je sa svojim pokrivanjem događanja bio dva koplja bolji od Radio Splita. Radio Dalmaciji čista petica za ono troje lutalica koje su koristile situaciju u kojoj su radile mobitelne veze, reportažna vozila i pokušaj da se sa terena, iako nisu uvježbani za procjenu krizne situacije, prenese nekakva informacija koja ima smisla.Ne besmisleno papagajsko ponavljanje nego živi hot-line! Privatna radijska postaja vs. HRT ..

Sustav? Ako su samoorganizacijske skupine sustav, onda je radio...ali ako se činovnici, administratori, koordinatori, upravljači i krizni manageri, nazivaju sustavom...onda su oni bili negdje daleko, a pitanja, tko i kako dolazi, tko koga vodi, gdje treba ići, tko je odgovoran, su ih uspješno zaobilazila... bili su odvojeni od stvarnosti (pogotovo u svojim besmislenim i prastarim izjavama, kojeg smisla ima reemitiranje satima iste izjave na radio Splitu, u situaciji koja se mijenja iz minuta u minutu), kao i ostatak Vlasti koji odmah nakon izbora zaboravi tko ih je tamo doveo. I kome su dužni...služiti pa onda voditi.

A pojaviti se dan poslije na besplatni ručak i podijeliti namještene osmjehe upravo onima koji su trebali biti...sustav... pa ne morate trošiti novce za to.
Podijelite to vatrogascima.
Kuna po kuna.

18.07.2017. u 11:32 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 17.07.2017.

Gdje pada sustav?

Slušam radio Split i uglavnom se ponavlja isto.
Situacija slična snijegu od prije par godina.

Županija i Gradovi pojma nemaju što će sa sobom. Svaki put kada čujem kako se netko moli Bogu za pomoć, a gradonačelnik je...imam pravo na takvo mišljenje.
Ne pada sustav radi vatrogasaca, kanadera... ljudi na terenu. Pada od manjka onih koji bi poslije udarnih snaga trebali polivati požarište.

Cisterne iz Splita, polivače cvijeća iz Parkova i nasada, cisterne vodovoda, "fekalci" sa svojim cisternama.... nisam čuo da su vozači dobili radnu obvezu, a elementarna je nepogoda!

Vatrogasno vozilo se ako ima tlaka puni 10 minuta, 2 minute puca topom da to isprazni. Ukoliko nema podrške, to je malo...ali ako ima konvoj iza sebe, to je čudo!

Ugasili su teren, treba ga hladiti barem 24 sata, zalivati kuće prije fronte plamena, sjeći stabla, šumu voćnjake, kositi...

Autobusi za one koji se trebaju brzo evakuirati.

Prva pomoć na terenu za one koji se nadišu dima....


Ponešto od toga radi...ali puno toga ne radi.
Jer se prepušta "službama" da rade svoj posao.
A logistika se zaboravlja...
a povjerenika...za sve i svašta...na sve strane.


Moj poznanik koji je u CZ Splita samo je dodao komentar: Najvažnije je da mi kupujemo F16!

ja dodajem: AKO Karepovac gori, je li ljudima dostupna informacija o onečišćenju zraka? Jedno je zagađenje kada gori borovina, a sasvim drugo kada gori smeće različitog kemijskog sastava!!!

zadnji upgrade za večeras: Radio Split je objavio sve osnovne upute za ponašanje sa osnovnim objašnjenjima i upozorenjima.
Vatrogasci sretno

17.07.2017. u 19:04 • 11 KomentaraPrint#

Gori vatra, kome dimi?

Pričam s prijateljem koji ima veze sa vatrogašenjem, i nakon hladne pive slučajno upitam, kako to izgleda zapovjedanje pri gašenju požara.
Jadničak se zagrcne od smijeha.
Kaže on meni, kako na sve strane postoje zapovjedne strukture. Ima ona 112, pa županijska, pa općinska i na kraju unutar DVD-a (ako je to DVD), ili postrojbe..
Prvi znaju i preseliti ljeti iz Zagigrada do okolice Splita, kako bi učinkovitije radili statistiku. Brojali požare. Primaju pozive.
Oni drugi se pokušavaju nametnuti, ali njihova logika se ne mora slagati sa logikom na terenu, jer oni ne gase.. Ovi obrađuju podatke i usmjeravaju. Ponekad imaju elitnu postrojbu.
Treći su ponekad u suludim kombinacijama, ovdje je povjerenik, a tamo vatrogasac.
Četvrti odgovaraju Gradu i Poglavaru, koji ih i plaća iz proračuna .
Svi oni imaju svoje komunikacijske kanale, povjerenike i statističare/brojače...i plaću naravno.

Pored tog kupusa zapravo, paralelnih, linija zahtjeva i zapovijedanja (koje su izmišljene samo od HDZ-a, kako bi statistika izgledala bolje), pravi heroji koji se bore sa vatrom, u isluženim vozilima, u suradnji sa ludo hrabrim pilotima kanadera, helikoptera i airtraktora, pošalju sve u k... i brane šta se obraniti može, i čuvaju sebe koliko mogu.
Koliko god im smetali kakofonijom raznoraznih "zapovjednih struktura" oni i dalje rade svoj posao. Gase požar. Kidaju lim. Spašavaju živote..

Koliko bi se uštedilo da jedne od tih struktura (kao što je županijska) nema?
Bi li bilo za koje navalno vozilo više?
Možda koji statističar, u ovo informatičko doba, manje?

U "glupa i loša vremena prije reorganizacije"....zapovjedni lanac tipa zovi vatrogasce, vatrogasci na terenu je valjda bio prekratak.
Ili ona dulja verzija, centar za obavješćivanje, vatrogasna postrojba, požar. Kratko?
Koje se pitanje traži "ima li posla za mene?, ili "Ima li tu mjesta za mene?"

17.07.2017. u 17:21 • 5 KomentaraPrint#

petak, 14.07.2017.

Što je to, splitski huligan?

oni bi uzeli "pravdu" u svoje ruke

U komentarima ispod članka, oni koji zapravo pojma nemaju o tome kako "radi" ona tamnija strana društva, sa sprdnjom se spominje sposobnost huligana.
Zapravo jednako vrijedi i kada se namjerno, u medijima umanjuje sposobnost ljudi u crnim košuljama.

Istina je potpuno drugačija.

Huligani su hijerarhijski organizirani, imaju raznovrsno borbeno iskustvo (neki i pravo, vojno...a oni mlađi samo iz tuča, ili možda iz kuće i ulice u kojoj odrastaju).
Možda nisu načitani, niti većih tehničkih znanja...ali su spremni djelovati organizirano, dobiti batine, i sa plitkom motivacijom kojom se jako jednostavno manipulira, mogu napraviti dosta problema.
Huligan nikada nije u defanzivi. On je napadač. On krdo pasivnih ljudi natjerava u strah, bježanje i u tome doživljava satisfakciju. On je najjači!

Civilno i "civilizirano" društvo je organiziralo dvije još brutalnije skupine, vojsku i policiju (interventna policija je mješavina te dvije vrste). Njihova jedina borbena mana je manjak ideologije ( jer su plaćeni za svoj rad), ali su i opremljeni i trenirani, i navikli na djelovanje u skupini, sa brzom koncentracijom na mjestu događanja.
U pravilu ih ima manje nego huligana, ali su im metode dobro razvijene za borbu sa nenaoružanim i polunaoružanim prijetnjama.

Koncert Bajage. Sigurnosni rizik veliki. Klinci koji nisu ni bili "u planu" devedesetih, u nedostatku modernijih idola (koji nisu lokalni dileri i gologuze starlete + tajkuni koji nekažnjeno šetaju po ulici), "pucaju se" na lažne priče starijih o ratovima 90-ih, 40-ih ili i dalje. lako ih je zapaliti, a još lakše manipulirati. Nažalost, kada jednom krenu tim lakšim putem...povratak im u "normalu" baš i neće biti ugodan.

Kada kažem lažne priče, pri tome ne mislim kako rata(slave, plijena, smrti i bola) nije bilo, nego da se sada klincima ne priča o strahu,boli i krvi, nego o izmišljenoj hrabrosti (najčešće u tadašnjem trenutku, trenucima ludosti), zaboravlja se upitna opravdanost postupaka... zaboravlja se da Smrt kosi obje strane, i da u polaganom umiranju nema ničega časnog, a sa gledišta sadašnjosti, malo toga je opravdalo toliku bol i žrtvu. Život je samo jedan.

Interventna je odradila posao, komentar jednog policajca na kraju članka je odličan...a onima koji misle kako bi šakom trebali krojiti pravo drugih, kako će živjeti i proživljavali svoje živote...momci koje plaćamo iz poreza su pokazali sposobnost i dobru prijetnju batinom. Koliko vidim bez sukoba, samo mrk pogled ispod vizira.

Pozdrav interventnoj :-) (među kojima ima i nekih koje poznajem :-)

14.07.2017. u 09:20 • 21 KomentaraPrint#

srijeda, 12.07.2017.

Neću Tvoje Zrće

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/veliki-novac-u-igri-klemm-dobio-koncesiju-za-zrce-na-20-godina-gradonacelnik-najavljuje-tuzbu/5767219/

:-) Svima kao početak, smajlić.
Jer tko god ne vjeruje, sada ima priliku za promjenu mišljenja.

Kako se ne radi o ljudima koji o medijskoj pompi pojma nemaju, dapače, znaju o tome dovoljno da budu nedodirljivi duži vremenski period, za očekivati je, ako gradonačelnik "pruži otpor", kako bi nevina medijska atrakcija u obliku postrojavanja momaka (i poneke cure) u crnim košuljama...mogli statistički , znatno utjecati na opterećenost lokalne mobitelne mreže u roamingu..
Modno neosviješteni pojedinci u crnome djeluju odlično, kao rješenje za sve one kojima smeta noćna buka. Dapače. Kao i njihovi uzori vole tihe noćne šetnje i hodanje (stupanje) u savršenom poretku, sa pokojom bakljom u ruci.. Radi prirodnog osvjetljenja. Noć, vatra, cna košulja, pa o tome se pjesme pjevaju... čista romantika. Čista suprotnost razuzdanim i gologuzim bacačima eura koji tamo sada haraju.
Svi sadašnji stranci koji vole obući štogod maskirno na sebe (maskirne tange npr.), naravno da se groze "crne" modne neosviještenosti, i od nje bježe, a s druge strane to će pozdraviti oni otočani koji nisu naštancali dovoljno apartmana i zadovoljno trljati ruke jer će susjedima "krepati krava". No možda se radi toga pojave i oni drugi koji do sada nisu znali koliko ljubitelja crnoga ima ovdje. Onako plavokosi, sa po 3-4 djece, mogli bi potpuno promijeniti turističku strukturu. Tko zna.

Ukoliko otpor bude postojan, postoje i druga simpatična rješenja isprobana u središtu hrvatske metropole. Nešto vezano za nestašni, hrvatski, nadasve temperamentni, hlapljivi ugljikovodik stlačen i bezobrazno zadržan pod tlakom u spremniku. Već viđeno, u pokojem, od preko 300 dana prokušano, šatorom (pa i janjetinom), na sred Hrvatske zemlje i u Hrvatskom medijskom prostoru, efikasno... i kao što se sada vidi, zapravo vrlo ekonomski učinkovito. Kao što je i normalno, za sve, koji smatraju kako su njihova "konačna rješenja" uvijek najbolja i jedina ispravna, ma koliko bila van svake ekonomske i moralne logike.

ma ni slučajno nisu bili politički nastrojeni

A kada netko drugi pokuša premjestiti kontejner od točke A do točke B, prva potvrda ti bude ona o ....ma znate koja.
Druga, treća...četvrta... sve ti trebaju.

Gradonačelniče, jbg, nemaš šanse :-(

12.07.2017. u 15:49 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.07.2017.

100% u saboru

http://net.hr/magazin/zdravlje/prepoznajte-psihopata-na-vrijeme-ovo-su-najraniji-znakovi-uocite-li-ih-bjezite-glavom-bez-obzira/

Samo nam nisu rekli, GDJE bježati?

04.07.2017. u 11:30 • 0 KomentaraPrint#

subota, 01.07.2017.

Ma idemooo....na rasprodaju

http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatski-kmetovi-bit-ce-sretni-tek-kada-im-otmu-sve-plaze-i-obalu/980249.aspx


Zasmetalo im je kada se likovima iz Zagigrada dao Zlatni Rat. Malo se novine i pobunile...i sada ZAKON. Hajde se sada buni! Ma kakvi neki lokalci, kakve novine, mi ćemo to onako ljudski, svakom rodijaku, prijatelju i onome tko podigne rukicu (ma može svake "boje", svaka rukica se računa, kada je "većina" jako klimava).

Dakle, ako uspijete doći do "natječaja", koji je oglašen u petak, sa rokom prijave do petka u podne, i barem petnaest papira koji se čekaju 15 dana kao uvjetom, obavezno, napišite kako ćete tamo uprihoditi barem milijun kuna, i državi "dati"...njen dio. Tako sigurno dobijete natječaj, ionako ćete za 30% dati u podnajam, i podići hipoteku na izmišljenu dobit...pa neka se Banka nakon toga friga.
Nije ništa drugo bitno. Kakvi urbanistički planovi, lokalci, javna i pomorska dobra. Važno je "da se nešto radi".

Imali smo ovdje jednog koji je počeo s tom tehnikom, njegovi istomišljenici nastavljaju...i najluđe od svega niti je on imao legitimitet, a nemaju ga ni oni (je li tko pita glasače slažu li se sa "koalicijama" koje u njihovo ime rade stranke?).... Nema tu legitimiteta...nego samo poveća grupa "profesionalnih političara" koji smišljaju način kako "oploditi" svoje postojanje u fotelji.

01.07.2017. u 16:25 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.06.2017.

Splite Hvala


:-)

Dalmatinski Todorić nije izabran.

Posebne zahvale HDZ-ovim glasonositeljima, i njihovoj glasačkoj "mašini" koja je i dalje organizirana i efikasna.

Željkec nije dobio drugu priliku da Grad pretvori u svoju "firmu".
A bio je toliko siguran u pobjedu, da je stavio drva za janjce...

Sada napokon, objašnjenje zašto sam dao glas za HDZ-ovog kandidata, ne samo jer je manje zlo. Nije ni bio problem pored protivnika koji ima težinu prvenstveno u šaci. Iako, kada se pogleda trgovački sud, poveliki dio težine pada i na dugove. Stvarno je teška noćna mora ljudima (sa liste dobavljača i kooperanata) koji su prije radili s njim. Stvarno,težak je to bio protivnik, ali na krivim mjestima.

Radi se o malo strategije. HDZ je pobijedio. Gradonačelnik i Župan su HDZ-ovi. Znači, nitko neće dirati kafiće u kojima pijem kavu na Žnjanu. To je dobro.
Dobro je i što je gradonačelnik pravi "vojnik partije"...od ovih odmetnutih kao što je Baldasar mi se diže želudac. Kakav nered oni ostave, to je čudo.

Dakle, za sve što se dogodi, kriv je HDZ. Meni odgovara. Mostu su srezana krila, i to mi odgovara. "Pametno" je odlučilo da bude "pametna oporba"...i to je super.

Realno, vjerojatni su i prijevremeni izbori na državnoj razini. I to mi odgovara.

Onima koji su malo "lijevi", stalo im je do koliko tolikog poštenja, pravde, nekakvih načela...dobili su 4 godine da stanu na noge, ponovo se prikupe na hrpicu i eventualno iznjedre nekoga tko nema ni dugove, ni presude, ni repove...iza sebe. I tko ne razmišlja samo o svojoj guzici...nego i o tome da ovaj 1700 godina star grad, može i malo bolje, od konstantnog nijekanja svojih prednosti i kvaliteta. Najveći doseg nije i ne može biti BETON!

Možda sam naivan, ali znam čak nekoliko takvih :-)

A za sve ostalo što se dogodi tijekom tog vremena kriv je (ili možda i zaslužan) samo HDZ.

Bar će slijedeći (lokalni, na državnoj je razini teški kupus) izbori biti opet jako jasna stvar za "biračko tijelo". Odabir.

05.06.2017. u 11:21 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 31.05.2017.

Splitske Preporuke..... NE Kerumu


Interesantna je ova priča u Splitu.

Splitski SDP i "Pametno" daju preporuku svojim glasačima...birajte Keruma!

Vjerojatno to zahtijeva malo pojašnjenja.

Splitski SDP, temeljito razoren Baldasarovim ucjenama prema domaćem članstvu ("ako nisi uz mene, onda si protiv"), a lik je bio u ratu sa čelništvom stranke, jednostavno nije ni spomena vrijedan. Ostali su samo Baldasarovi poslušnici, a Baldasar je izdao sve što je mogao, od ideje do ljudi, prošlost i budućnost, baš sve.
Oni daju Preporuku...meni ona znači samo da Moj Glas ide na drugu stranu.

"Pametno" ima drugu računicu. Vrlo tihi kada se pored njih provlače upitni projekti, skoro nevidljivi, ali po pitanju podrške većini , jako predvidljivi...i oni bi dali glas...Kerumu.
Zašto? Možda zato jer su svojom političkom pričom do sada pokazali kako su jako "prilagodljivi". HDZ ih baš i ne želi u blizini (jer se na njih nitko ne može osloniti), a Kerum, s njime će pregovarati. "Prilagodljivi" (čitaj kako želiš), neće baš nešto previše kontra čovjeka koji je uvijek do sada SVOJ interes uvijek stavio ispred svih ostalih.
"Pametno" inače ima pokazane nekakve stavove i oko Marjana.
Naravno "prilagodljivima" ne smeta nova runda borbe za tu oazu zelenila, koju je Kerum naumio betonizirati, i napravio pripremni dio.
Pod pričom o svjetiljkama duž pješačke zone, povučen je i naponski kabel, sve do trafostanice na Institutu.
Priča sa križem je još bolja, tamo je povučen naponski kabel do križa radi rasvjete :-)

Struja ne pita hoće li se time napojiti i koja planirana vila, na obroncima :-) Ili nekakav disko uz more...ali "pametno" bi dalo glas za Keruma.
Uostalom, "Pametnome" ne smeta, "građevinar-vizionar"(kako se sam predstavio nedavno). Iako njemu smetaju povijesne ruševine koje izniknu svugdje gdje bager podigne lopatu zemlje.

Splitski HDZ u ovoj win-win situaciji uživa. Jučer sam uz kavu čuo kako su spremni Oparu ostaviti na cjedilu jer su se s Kerumom dogovorili da mu daju mjesto gradonačelnika, a on njima župana. HDZ-ovci ne zaboravite, tu je istu trgovinu napravio i Milanović sa Ostojićem, pa opet nije dobio županiju.

Dakle, grad pod Marjanom ide čvrsto zacrtanim putem da postane sitniš u rukama čovjeka koji duguje dobavljačima (po podacima u medijima) cifru koja ima 9 znamenki.
Ide čvrstim putem prema nekome tko tvrdi kako njegovu kampanju doniraju najbliži rođaci...ali ne kaže KOLIKA JE CIJENA te donacije???
Tko na koju fotelju ide? Neću ni spomenuti pitanje sposobnosti. je li ikad prije radio? Ima li i najmanje kvalifikacije? Razumije li uopće čemu služi to mjesto na koje će sjesti?
Zaboravljen je njegov veseli komentar o nećacima i 947 polomljenih ekstremiteta, za vrijeme snijega kada je odbio pomoć iz Zagreba, i snijeg je bio očišćen samo DO BANOVINE!
Puno toga se zaboravlja u ovom gradu, ali se jako dobro sjeća događaja od prije 80 godina (koji su iz senilnih priča)

NE Kerume. NE!

31.05.2017. u 10:03 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 24.05.2017.

Kerume NE!

Znam za koga NEĆU!

Drugi krug izbora za gradonačelnika "najluđeg grada na svitu".
Prvi krug sam propustio. Nisam imao za koga dati glas. Ni onaj ZA a ni PROTIV. Svi loši.
Prvi izbori od 90-ih na kojima se nisam "izrazio voljom".

Drugi krug je nešto potpuno drugačije.

Između dva zla, znam koje je MANJE!

Gradonačelnik grada nije "zamjenik", kakvih imamo pun sabor. Izlazi imenom i prezimenom.
To će biti upravo TAJ kojega zaokružite. Uvijek iznenađenje!

Ukoliko zaokružim Oparu, dobivam HDZ-ovog čovjeka do srži. Trenutno nije opterećen sudskim progonom, nije bankrotirao, nije mu posljednja prilika da preživi. Uglavnom, nekakva stranka će mu dahtati za vratom, pa će barem morati brinuti o svojim uhljebima.
Očekivati da će nešto napraviti ozbiljnije, pogurati stvari.... teško.
Biti pasivan, vjerojatno.
Pomesti Banovinu, neće.
Barem ZNA (pogotovo u ovom umivenom HDZ-u), vezati kravatu i držati jezik za zubima, ako o temi ne zna dovoljno.

Onaj drugi, po imenu ga neću još niti spominjati, je nešto sasvim drugo.
Da nalijepim sličice i novinske naslove, sudske odluke i anegdote...trajalo bi predugo.
Uostalom, čovjek skoro nije dao glas sebi za gradonačelnika, nego je "promašio kutiju". Šteta što to nije bio odlučujući glas!

Želim li da me na bilo koji način predstavlja osoba koju za bilo kakav ozbiljniji nastup trebaju opremati dva šaptača (žena i sestra), jer će u protivnom napraviti performans? NE.
(Inače oba šaptača su mu poslovno lukava i sposobna, za što im služi ON?) (@fresh, znam tvoj komentar)

Želim li da me predstavlja bilo koji lik iz Splitskog Biznisa? NE.

Želim li nova zaduženja grada, kako bi "gazda" dijelio "potrebitima" i to prikazivao kao SVOJE dobro djelo? NE.

Mislim li, kako gradonačelnik ne treba znati ni strane jezike, niti standardne načine ponašanja, biti pasionirani posjetitelj kazina, i svakodnevno pokazivati kako je jedina njegova kvaliteta prebrza vožnja, lijepljenje pršuta na svoje čelo, i eura na čelo "glazbenicima". NE

Tipa koji dobije mjesto u Saboru, i tamo se pojavi dva puta, JER IMA VAŽNIJEG I PAMETNIJEG POSLA!???!!! NE!

Želim li lika koji će se dodvoravati svakoj interesnoj skupini koja mu pokaže priliku za Njegov Biznis, i da takvom liku dam priliku za vođenje gradske politike (ma i bilo koje politike), na njegovu korist, a moj trošak. NE, NE i NE!

Kerume NE!

Opara, ne radi toga što si dobar, nego jer nisi toliko loš kao ovaj, poznatiji od tebe, imaš MOJ glas.

Osobno, smatram da HDZ-u u Splitu odgovaraju oba kandidata, jer će se sa Kerumom dogovoriti kao što su to uradili i prije. Oni su u Win Win situaciji.
Odlučiti će glasovi "pametnog" i lijevog. Možda bude dovoljno.
Svima koji vole pršut, što preko čela, a što preko očiju, poruka, da je feta pršuta bolja u stomaku, i ona...
"kada me prevariš jednom, svaka čast, uspjelo ti je...a tvoja prilika za drugi put je samo moja pogreška"

24.05.2017. u 07:36 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Moja kocka putuje svemirom, zakačena na naš mali planet. Pozorno gledam, proučavam i snimam uokolo, a rezultat se vidi ovdje.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr

Asimilirano:

_OVOONO_
_ATEIZAM_
_SPOOKIE_
[

POSADA Kocke 16344 MkII:

_BORG QUEEN_
_EARTH-LINK_
Dva veterana:
_FIGHTER COMMAND_
_GROUND COMMAND_
Tvrdoglavi logističar:
_FERENGI JUNIOR_
(*-*)
_TRUTH DEPT_
_SCOUT UNIT_
_BEGOMLAT_(bego+zrakomlat)
_SUMSKA_VILA_
_SCOUT UNIT1_
_PRED-RADILICA_

BORGMAN's CREW

Mail to borgman9@gmail.com ili Skype borgman99999

Priča će nastaviti svoj život na ovom blogu.
Sve ono DRUGO... što se do sada skrivalo
u Nexusu Kocke možete pronaći na:
BORGMAN CUBE NEXUS

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se