utorak, 27.06.2017.

Poema krugova


Sunce sija sa užarenog neba a sjenka gnomona rotira po ploči baštenskog sunčanog sata. Ljudi su oduvijek imali potrebu mjeriti neka trajanja, a od kada je, u drevna vremana, klepsidra procurila vodom počelo se govoriti da vrijeme "curi" i istovremeno plašiti da ne istekne.
A vrijeme zapravo i ne postoji. Postoji samo jedna čulna kategorija, relativna i prividna, jedna spoljašnja kategorija, kategorija kao mjera nekog trajanja.
Zato, kad god se sretnemo - vrijeme je.
Naše.



Gospodar vremena dao je ovlašćenje kazaljkama da se vrte u krug i čarolija je počela. Svaki pokret je čujan. Otkucava.
Koliko je sati kod tebe?
Je li vrijeme?
Na nama je da odlučimo šta učiniti sa vremenom koje nam je dodijeljeno. (JRR Tolkin)




Krugovi, krugovi u krugu ... Vrijeme kakvo mi poznajemo proizašlo je iz kretanja, to je prirodna relativna mjera stvarnog i uniformnog proticanja apsolutnog, pravog, matematičkog vremena označenog kretanjem u apsolutnom prostoru.
Relativni prostor je neka pokretna dimenzija ili mjera apsolutnog prostora. Mjereći vrijeme mi mjerimo kretanje. Vrijeme je protok. Apsolutno vrijeme je trajanje.
Mi trajemo.
Apsolutno.



Usidreno među krugovima trajanje neprestanosti postojanja stvari ostaje isto, bilo da su kretanja brza, spora ili nepostojeća.
U sumraku mašte zatvaraju se vrata dana i na kapijama noći u sadašnjem trenutku snaga snova je u ponovnom kreiranju sebe.

ponedjeljak, 26.06.2017.

Priče sa sela



Sunce se spustilo nisko i zavladala je ona vrsta tišine u kojoj se postaje svjestan mnogih tihih zvukova u prirodi - lelujavog šuštanja lišća breze na vjetru, brujanja insekata, poja ptica. Prisutnost ljepote je veća od carstva prisutnosti što se mišljenjem da obuhvatiti.
A onda poneko kukurikanje pokvari sve. Pijetao je ostao bez druga, a njih dvije miruju u lipovom hladu.



Predajem se u potpunosti činu slušanja. Ispod tih zvukova postoji nešto veće: svetost koja se ne može shvatiti razmišljajući o tome, samo se osjeća.
Za razliku od voćnjaka šume nisu ukroćene, čovjek se nije umiješao. I život buja u izobilju, tako da se i smiraj dana osjeća kao život a ne kao počinak.
A prkos?
Samo se skupi, zatvori, kao da ga do skoro nije ni bilo.



subota, 24.06.2017.

Nestašno



Priroda komponuje najljepše melodije, koračnice tutnje našim životima, a bude nas nježni zvuci ptičje sonate. Ja osjećam da imam dosta toga u svom životu da me potakne da postanem bolja i uspješnija žena.



Ljubav je svuda oko nas i lako je se može osjetiti, ali je djeca najbolje i najiskrenije izražavaju.


Sretan imendan!

četvrtak, 22.06.2017.

Jednostavna formula



Na zelenom nebu, iznad za nijansu svjetlijeg mora plovi jedan oblak na kome se uljuljkano sanja.
Otputovat će zajedno, Ona i On, na neko udaljeno mjesto gdje je život pjesma na klavijaturi uspona.
Svjetlost je put. Svjetlost pokazuje put.


utorak, 20.06.2017.

Priroda trenutka



Ljudi su oduvijek povezivali prirodu i ljubav i dobro su to činili.
Tišine među mislima su prostor koji se otvara kao kosmos u nama, širi i dublji od sopstvene misli. Osjećaj trenutka nas ispunjava i na najdubljem nivou povezuje sa našom istinskom prirodom. Sadašnji trenutak je neodvojiv od nje.

nedjelja, 18.06.2017.

Simfonija u sivom



Danas je padala kiša i dan je bio tužan. Svuda okolo su se mogle vidjeti barice, ali ni u jednoj se nije ogledao tvoj lik. Kiša je prestala padati a u mojim mislima još uvijek romore tvoje riječi...
Postoje riječi koje su samo riječi i postoje misli koje su samo misli. Podijele se one sa drugima i zaboravi na njih. One se zapravo nikada ne upletu u naš život.
Postoje, međutim, i one misli i riječi koje sadrže nešto što dopire iz izvora višeg znanja u kojima se može osjeti nešto nesvakidašnje, nešto novo.
Takve su tvoje riječi koje i dalje romore u mojim mislima.

subota, 17.06.2017.

Harlequinade



Pantomima - čarobna vještina izvođenja. Vizuelni spektakl.

Svjetska a "naša"!

petak, 16.06.2017.

Tišine



Kad ne govorim, slušam - meditacija.
Kad ja govorim, On sluša - molitva.
Kad niko ne govori, oboje slušamo - tišina.
U tišini je i iščekivanje i razumijevanje i osluškivanje. Tišine govore.

A kako zoveš to kad niko ne govori i niko ne sluša?




Tišina je mjesto hodočašća duše.

srijeda, 14.06.2017.

Priča u slikama



Gazda
Bježanje od problema
Raspitivanje
Put u nepoznato




Svjetlo.
I ništa nas ne može zaustaviti ako dovoljno raširimo krila...

ponedjeljak, 12.06.2017.

Beskrajna svijest


Postoje noći u kojima nam Mjesec ne da oči sklopiti. Um teškom mukom vuče kapke, a misli lutaju gustom tamom grada, poskakuju preko krovova. Ljubav je moćnica magije.

Vrijeme je bilo divno; mjesec je sjajio, rijeka je blistala a vazduh je bio miran i blag. Zaveo me taj spokoj. Mjesec je želio ples. Radnja je slijedila želju. Ništa se nije vidjelo, samo je tekla rijeka osjećaja protkana blistavim nitima, opasana bijelom šumom osmjeha. A gore iznad moje glave svijetlio je mjesec usred plavkastog i mliječnog neba.

Naši putevi su se ukrstili. Neizbrisivo. Ukrstili za ono što izgleda trenutak. Trenutak za ono što će još dugo ostati u dubinama svijesti, ne znajući da su misli utisak koji je ostavio duboki trag.
Jedna zvijzda je zasjala i dogodio se jedan Susret poslije kojeg smo postali putnici na istom Putu.

nedjelja, 11.06.2017.

Nježno


Pri svakom pogledu u nebo oči blistaju sjajem, odaju sreću što smo živi pod tom moćnom ljepotom. Iza paravana putujuće bjeline, na horizontu crvenila, rasprši se mašta vjerujućeg uma kao sjeme maslačka koji čeka naredni dašak vjetra da ih odnese u buduća staništa do suštine postojanja.
A polja su ravnice preplavljene svjetlošću koja miluje oči i um, pa oni utonu u nježnu i čeznutljivu čaroliju svjetlosnih zavjesa.
Ona u njima traga za kukcem koji leti, a kada ga ugleda klikće od sreće i želje da ga poljubi. Ta potreba za „voljeti“ i „ljubiti“ toliko uzbuđuje jer se u njoj nalazi neiskorjenjiva nježnost, ona koja tinja i uvijek klija u ženskim srcima.


Pri tome, žabe su svakoga časa spremne kreketati na dnevnoj žegi, a zrikavci u tišini ljetne noći.


Zagonetni i zavodljivi nebeski svod koji je poetičniji od prirode, željeniji od sunca i čežnjiviji od prozirne tame vedrih noći, kao stvoren je da osvjetljava stvari koje su nježne i tajanstvene i za dnevne svjetlosti. Od bujanja mašte izviru stihovi i strasni krikovi pjesme nad pjesmama stvaranja života
Sva ta topla poezija, toplokrvni poziv i sva vrelina poeme od nježnosti visoko postavljene i uzvišene ljepote kao stvorena je za svaku raskoš sretnog doživljaja.

subota, 10.06.2017.

Umjetnost magičnih kapljica



Postoji krajolik, onaj skriveni predio svijeta koji liči na mali dječiji vrt sa patuljcima i krevetima od latica lala i malim ribnjakom ... a onda vrt postaje park, pa postaje raj, obala slonovače uhvaćen u paukovu mrežu koji mami novim čarolijama i cvjeta uvijek novim bojama.
A mi, kao djeca, krećemo se korak po korak, otkrivamo kap po kap i svim čulima upijamo ogroman, raznovrsan i blagosloveni svijet ljepote kapljica, onaj ukras prirode koji ni jedna ljudska ruka ne može napraviti, blistav kao da vrijeme ne postoji.



A kada se rasprše kapi vremenskog vina i blistave stresu sa lica godina, iza kulisa naših života zablistaće dijamantskim sjajem ona jedna jedina otpuštena kap i zvonko će odzvanjati krunisana žuborom nade, kao posljednja kap koja ispunjava želju samilosnog obožavanja u času kada se začuje tiha himna čiji se zvuci uzdižu iz tamnih odaja srca.
I kao što se more može pretvoriti u prašinu vodenih kapljica tako se i na našem neobičnom putovanju kroz stvarnost um razlaže na neuhvatljive djeliće svijesti.



Kapi se nižu dostojanstveno, plešući u pantomimi složenih oblika, čudnovato poprskane po vlatima trave i postaju misteriozni, neopisivo veličanstveni svijet po sebi.
Vlada potpuni mir jutarnje prirode.


srijeda, 07.06.2017.

Važno je zvati se Bloger



WEB+LOG= BLOG *veblog

Termin „veblog“ je prvi uveo Žorn Barger 17. decembra 1997. godine. Skraćenu verziju, „blog“, je prvi primenio Peter Merholz, koji je u šali reč „weblog“ razdvojio u frazu „we blog“ (mi blogujemo) i tako je i nastao glagol „blogovati“ što znači „uređivati neki blog ili pisati komentare na istom“.

Ova naizgled jednostavna formula mrežnog dnevnika veoma je složena rabota za ozbiljnog aktera i po prirodi svoga značenja namijenjena je zrelim osobama i značajnim temama kao vlastiti blog dnevnik, grupni, tematski i sl. Blog nije igračka niti psihoterapeutski ležaj - mjesto za liječenje frustracija - mada djeluje najpogodnije od svih mogućih mjesta, budući je besplatan i dostupan.

Blogeri vrlo često nastupaju kao interesna grupa. Čest je običaj ostavljanja komentara, najčešće međusobne pohvale istomišljenika. Ali, postoje, kao i kod elektronske pošte, blogerski spamovi, nepoželjan sadržaj koji nije u skladu sa temom bloga. Napredni servisi na Vebu, imaju spam-filtere koji sprečavaju komercijalne i komentare koji nisu u skladu sa temom bloga.
Što su blogeri uticajniji, njihov način kreiranja blogova približava se standarma etičnosti u klasičnim medijima.


Ugled blogera stiče se nakon dužeg vremena aktivnosti, i takvim blogerima nije u interesu da ostvareni kvalitet ugleda prokockaju ne-etičkim blogovanjem.




Napredak „alatki“ za sređivanje veb sadržaja omogućio je izražavanje dodatne kreativnosti u smislu uređivanja originalnog dizajna sopstvene stranice.
Razvojem tehnologije i dostupnosti alata blog je već odavno prestao biti „list“ virtuelnog papira iz „knjige“ dnevnika sa stvarnim slovima, mislima i riječima, blog je, za ljubitelje blogovanja, postao minijaturna kuća mašte, naš mali svijet „čaroban i lijep“ koji ka novom vodi, a koliku sigurnost daje, to znaju sami blogeri.

Grančica, kamenčić, kamenčić po kamenčić i ako smo građenje ozbiljno shvatili, blog će postati naša minijaturna kuća a veliki dvorac kreacija, naše drago carstvo koje brižljivo njegujemo. Vremenom se stiču dragocjena iskustva kojima se unapređuje sopstveni rad, stekne se dobar osjećaj za tajming, za stil nastupanja, za komunikaciju (akciju, reakciju i ignorisanje), osjećaj za promjene (tema, dizajna, stila i izbora pisanja...), a i može se dati poneki dobar savjet ...
Mislim da je vema važno: ne zapasti u rutinu, izbjegavati narušiti uspostavljeni ritam objavljivanja (to je kao poremetiti ritam disanja) i promjene uvoditi tako da se blog ne udalji od svoje suštine i prvobitne ideje.



ponedjeljak, 05.06.2017.

Nervatura grada



Sliku grada noću stvaraju blještava svjetla duž glavnih ulica i bulevara kao i ona mala, slaba svjetla, skrajnuta kao nervatura liske, razgranata iz tih glavnih žila i puno malih sjena što se od pamtivijeka uzastopno vuku velikim gradovima kao ostaci razbijenih života. Život se u trajanju svoje prolaznosti neprestano izliva ulicama, kako danju, tako i noću.

Tako blještava i jasna, a tako tajnovita, duboka i nepoznata je slika onih mjesta sa kojima nemamo ranija iskustva, nepoznate zemlje, grada kuće ili osobe; treperi u očima kao opsjen ili priviđenja u kojima se noću čudnovato ukrštaju svjetla lampi i blještavila farova, pa gledajući ne vidimo a slušajući ne čujemo ništa osim šumova koje prave iskrivljene slike, a mi podrhtavamo kao kada prolazimo kroz groblja u praskozorje: i rijeka života što se izlila tim nepoznatim ulicama, noću ili jutrom, najzlokobnija je od svih groblja, iako njih tu nema.

U hladnoći svjetlosnih daljina osjećam toplinu tvoje ruke na svom stomaku.
Osjećaš li ti nešto? - pitam.
Šutiš.
Kolotrazi na duši, tako duboke su nevidljive neravnine nastale u trajanju prolaznosti, ne osjećaš ih a na njima se trucka um pri svakom prizivanju sjećanja.
Tajnovita, duboka i nepoznata je slika ljudske duše, razgranata tragovima života, kao nervatura liske.
Ti si moja liska - progovataš, konačno. Ja sam tvoja slika, pomislih.


nedjelja, 04.06.2017.

Vrteška



Kad bi se šetao krupnim koracima po stazi u vrtu ispred malog seoskog župnog dvora,
ponekad bi mu palo na pamet pitanje: »Zašto li je bog stvorio to?« I uporno bi se domišljao, zauzimajući u mislima božje mjesto i gotovo uvijek nalazio je odgovor. To nije bio čovjek koji je u poletu pobožne skrušenosti mogao prošaputati: »Gospode, tvoje se zamisli ne mogu prozreti!« On je mislio: »Ja sam božji sluga, pa sam dužan da saznam razloge njegovih postupaka i da ih naslućujem, ako ih ne znam.«
Guy de Maupassant - Izabrane novele«



Vrt je bio veoma lijepo uređen, ograđen malom bijelom ogradom.On je tu već dugo bio i pričali su o vrtu i održavanju i tako, o čemu već susjedi razgovaraju...

Pripadala je onima koji sa posebnom pažnjom i usrdnošću njeguju svoj život i svoju budućnost kao neki veliki povrtnjak. Nije bila od onih što će trčke život propustiti. Imala je plan za sebe. Imala je snove, i željela je njihovo ostvarenje. Zato je pažljivo osluškivala svaku njegovu riječ, kretnju i namjeru i u datom trenutku, kada je procijenila da je to prikladno i moguće, poželjela je rajsku baštu maštajući o njemu u vrtovima snova.

On je bio uvjeren da dobro poznaje žensku ćud, njene želje i namjere i bio je prilično oprezan, čak rezervisan prema njima.

U tom malome vrtu zasutom mekom svjetlošću, njegove voćke, zasađene u redovima, bacale su na stazu sjenu svojih debelih stabala bogato zaodjenutih lišćem. Vrtovi su oduvijek bili idealno mjesto za tajne sastanke, za ljubovanje u dubokoj sjeni velikih krošnji, znala je ona, ali i za osamu, odmor i promišljanje, mislio je on. Zato joj je i dodijelio molitveni vrt, baštu za kontemplaciju, a ona se, neshvatljivo svemu, predala u ruke grešničke.

Božji sluga naslućuje razloge svih postupaka
.

subota, 03.06.2017.

Njihanje svekolikog vremena



Zvijezde blistavo sjaje u očima koje čuvaju neokrnjenost života. Te krupne oči, bistri su izvori snažne šutnje, od neke duboke, žitke podvodne energije koja im daje neograničenu snagu.
Samo jedan osmjeh može razvedriti mračnu sliku stvarnosti. Treba imati dovoljno energije za njega, i onda možemo lebdjeti isprepleteni jedno u drugo u zvonkom talasanju vremena.

četvrtak, 01.06.2017.

Cha



Ljetni plusak pravi tihu buku, a tvoja glava se okreće mome Suncu. A kada sunce zađe spustiće pogled u tamnu svjetlost što izbija iz Zemlje. Mirovanje sa odsustvom. Bez.
To veliko oko u luku motri nebeski svod, raste i buja ka njemu, upija svjetlost sa strahom da od stabla ne postane šuma mraka ... jer njemu je važan taj zrak, taj jedan sunčev zrak, kao znak što zari.
Zatvaraju se oni u nevremenu, a otvaraju kao cvjetovi koji znaju kada im je vrijeme u balskim dvoranama neba pod solarnim lusterom.
U treptaju njegovog oka, misao poleti nebu. Juni je bio kada mi se udvarao i kada me, između baštenskih frajlica, razgrnuvši ih poljubio u rame. A ja u bisernim sandalama i krunicom od sjajnoga zlata, prekrivena velom paučine u kosi, lebdim oko svog zvjezdanog tijela i iz sebe izlivam boje smaragda, safira i suncokreta, plovim na strujama zvjezdanog vjetra ispisujući na nebu tajanstvenu poruku koja će se zažariti kao Alfa u sazvježđu Kameleona...


<< Arhiva >>

jsp hosting free trial vps

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se