nedjelja, 31.12.2017.

Bulberina



Čekaju nas ulice da večeras otkrijemo tajnu te čarobne slike, čekaju i ceste da krenemo dalje put njih u plava jutra. Vidim sve te scene i osjećam se pomalo kao Urban Sketshers.
Biće igre, plesa, veselja, radosti, pjesme, ljubičastih poljubaca i srdačnog čestitanja. Jedna žarulja će za sve to vrijeme, sa vrelim srcem, bez prestanka plesati svoj cjelovečernji ples.
Moja Bulberina.

Dobar provod i ludu noć vam želim.*)



14:51 | Komentari (9) | Print | ^ |

Ljubičasta bjelina



Danas je čekamo ... zajedno, strpljivi ....


00:43 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 30.12.2017.

Gdje za Novu godinu?



Na krovu stare kuće, pokrivene šindrom, krivih prozora i neporavnatih krajeva. Svjetlost će biti vodič do doma. Imaćemo prekrasan pogled na zvijezde i slušati muziku noći u jednostavnoj rimi približavanja Ruba i Ivice.
Potom ćemo sjesti na onaj nesavršeni prozor, ti ćeš se nasmiješiti, kao što to obično činiš, dok se moja stopala meškolje među tvojim i reći ćeš - volim te zauvijek!
Ja ću malo zaokrenuti, popraviti, mjesec i utoniti u tvoj zagrljaj.


16:39 | Komentari (14) | Print | ^ |

12 slika godine


16:18 | Komentari (3) | Print | ^ |

Ples na mjesečini



U sjaju mlade noći ja uzimam tvoj pogled koji govori da voda u malteru jedinstva nije uništena. Dah ljubavi je ogroman. Osjećam ga na cijeloj sebi u namjeri čistog dogovora s Bogom.
I preliće se bijelo u mimozno žuto i marširaće mažoretkinje. Svečano.
Započeće novi ciklus.


Oznake: mi


12:02 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 26.12.2017.

Umjetnost reciklaže



Spašavanjem požutjelih listova, onih rukopisa koji se nisu stopili sa ispravkama iz margina, može se stvoriti nova umjetnost, umjetnost na stranicama starih knjiga.
Potrebno je samo malo mašte, pa dodati malo boje, zasjeniti, oduzeti dio teksta a dodati dio druge slike ... i evo slike i priče.
Tehnikom zatamnjenja stari tekstovi dobijaju novo značenje, staroj knjizi dajemo novi život!



21:34 | Komentari (9) | Print | ^ |

Rukopis



U jesen događanja listovi su bili već toliko požutili da su ispadali iz već raspadnute knjige života, letjeli su na sve strane, a slova na njima su izblijedila do boje ptičijeg jajeta. Blijedile su i oznake kojima sam obilježavala stranice kako bih mogla uočiti svaki naknadni rukopis...
A onda sam, sasvim slučajno, ako slučajnost uopšte može da postoji, na marginama ugledala rukopis drugačiji od onoga kojim je knjiga ispisana. Prepoznah tvoj rukopis koji nosi sada već vrlo prepoznatljive znakove. Uzalud si ispravljao, dorađivao, davao, dodavao upute znakovljem... neke knjige brzo umiru, raspadnu se poput drveća od koga ih prave i ne stignu se rukopisi stopiti sa znakovima na marginama.


Oznake: mi


19:29 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.12.2017.

Godovi radosti



Iz tišine svjetlosti
dogodilo se voljom božjom
jednom
rodila se ljubav
i utkana u svijest
rađa se uvijek iznova
u nama
svodove života pod nebeskim
puninom radosti ispunjava;
Imajući mogućnost da biram i odbacujem
prihvatam samo - Kraljevstvo ljubavi.


Oznake: mi


12:21 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 24.12.2017.

Bijele ruže i crno vino



Još jednom ove zime mraz sa mrtvih trava opsjeda moje podnožje, vjetar trese hladne zastore, a tvoje ruke grle moju stabljiku. Ne daš me i ja cvjetam u podneblju. Bijela.
A ti ne budi lijen, donesi bijelu svjetlost, crno vino i crvenu toplinu, na radost Badnjaku.


00:03 | Komentari (14) | Print | ^ |

subota, 23.12.2017.

Ljubičasti saten



Reći ću ti kako je sunce ustalo kada se rađao mladi dan. Pčelice su se rojile u granatim krošnjama, a dugokosi kralj čarobnjka je čuvao svoju maticu.
Reći ću ti kako sunce raste iznad mora u kome jato riba pliva oko kule od ametista. Šapnuću ti tada na ljubičastom satenu radosnu vijest, a ti ćeš me osloviti imenom pravim i raći ćeš da su moje usne prečica do grijeha.
Ja ću vjerovati
u slučajnost i u zauvijek


20:30 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 22.12.2017.

Pogledom jednog oka



Čujem meko škripanje koraka, kao meko predenje dok spava. Svjetluca noć i u njoj dva oka koja me posmatraju. Pucketa krhka tišina. Duh je prisutan i u stvarima izvan našeg svijeta ispunjenog intimnim ritualima i običajima, tamo gdje ništa ne razumijemo, jer ljubav nas povezuje sa ljubavlju svega što postoji.


15:20 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 20.12.2017.

Dnevnik dodira



Dvostruke roletne propuštaju rijetke sunčeve zrake na široki ležaj, a rashlađen vazduh djeluje svježe i blagotvorno. Ispružena ležim i igram se jednom rukom runastom gužvom tepiha. Potom prsti nemarno prelaze na čašu sa ledom, dok druga ruka sve vrijeme leži u njegovoj.
Nježno.
Samo malo nakrivim glavu, pogledam ispod oka, obliznem vino sa usnica i ugrizem donju. Onda spuštam kapke na pola a pogled klizi kroz trepavice u srebrenom sjaju koji treperi oko jednog sićušnog atoma, a mi se spajamo ispruženi poput geodetskih čestica premreženog terena ...


10:05 | Komentari (14) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.12.2017.

Hljeb nebeski i čaša života



Sa izvora svijet bokalom zahvata i pretače život u zlatnu čašu na poslužavniku. Danas grizem posoljen komad neba, kao hljeba uz čašu od života … malo leda ište čaša meda.
Na stolu flaša vina koja je bila otpečaćena, donesena iz bara pa brižljivo, stručno i s ljubavlju opet zapušena, i sipam crno vino u čašu, vino odležalo, pretočeno, bolja nego što se može naći i u jednom hotelu koji mora računati i sa razbijanjem čaša. Mome zlatu nema razbijanja, samo trajanje. Trajanje pretakanje i ispijanje…


14:25 | Komentari (8) | Print | ^ |

Dah čarolije



Fantazija boje lavande može začarati dan, pretvoriti ga u dah koji oduzima dah.
Čaroliju.
Može nas pokrenuti ako to odlučimo.
Gledam te pogledom ljubičaste strasti jer danas sam odlučila danu dati veličanstvenost.
(Mjesec je to noćas napravio noći)


05:15 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 17.12.2017.

250. U perspektivi



Tmurno i kišno, bez sunca i svjetlosti, da bi moja zemlja preživjela još jedan dan osjećajući se kao osamnaestogodišnji oslobođeni svijet prepun optimizma i nade.
Zato ću se fokusirati na nešto lijepo, obojiti prostor u crveno, namirisati vrijeme ružama i pretvoriti dan u prekrasan san.
Prečicom.



08:50 | Komentari (16) | Print | ^ |

subota, 16.12.2017.

Volumen 3


MuŽen i ŽenŽen su braku. MuŽen je muškarac a ŽenŽen žena i njihov brak je tradicionalan. Ali MuŽen nije od onih debelih muževa koji subotom čita novine zavaljen u fotelju dok "mama kuha ručak". Danas je sve drugačije. Ko još čita štampana izdanja.
MuŽen vikende provodi za računarom i tako kuha, a ŽenŽen ga nastoji izbjeći.
Međutim, ŽenŽeni je veći problem sadašnja suparnica kod njenog bivšeg, nego bivša suparnica kod sadašnjeg.
ŽenŽen sjeda u "kočiju" na pogon 37 "konja", otresa pepeo dogorjele cigare u pikslu i žuri se odvesti bivšem ...
MuŽen će otpiti čaj i opet ništa neće shvatiti.


18:03 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 15.12.2017.

Danas je "taj" divan dan



Treći rođendan je onaj prvi "kritični" datum koji, ako se preživi, ukazuje na našu stabilnost.

Kažu da su sljedeće kritične godine sedma pa dvanaesta, kada prijeti opasnost odustajanja.

Prvi ispit je položen.

Plovila sam ovim vodama kao u maloj barci na velikim talasima, ali sam se održala uprkos velikim oscilacijama. Uspjeela sam sačuvati oba svoja bloga (blizanca), Madredeus i ovaj. Sada mogu reći da je prva faza sna ostvarena. Posle svega sam naučila da ne treba brisati ni jedan svoj blog, ali i da treba dobro promisliti pre otvaranja sledećeg.

Sačuvala sam i tzv. zamjenske blogove Essential i Tragove vremena i vratila Kao nekada koji su u međuvremenu dobili svoj autentični profil i originalni izgled. Postali su svoji.

Plovimo dalje u malo većoj barci u nešto mirnijim vodama. Bogatiji za jedno iskustvo i mudriji za koju godinu.


01:30 | Komentari (25) | Print | ^ |

četvrtak, 14.12.2017.

Maglovito svitanje



Buđenje u magli ostavlja utisak izgubljenog mjesta. Pa bijaše ili ne bijaše li izgubljeno u imenu grada, imenom njegovim izmicaše – magla u Beogradu – jer drugog imena ne imađaše, osim „Gdje?“, iz čiste želje da se locira i u mjestu orjentiše.
Tek kasnije su se počeli pojavljivati orjentiri u vidu visokih nebodera, a ona mliječna bijela zgusnuća su ih odvajala od zemlje, čineći od njih kule u vazduhu. Odjednom magla poče nestajati, blijeda trljati svoja leđa o zidove zgrada, a bjeličasti dim ih grliti u visini. Iako suncem tjeran, jedan oblak se zadržao, a njegovo središte je postalo izvor uzdignuća do Kraljevstva Neba.


09:15 | Komentari (15) | Print | ^ |

srijeda, 13.12.2017.

Kamen pamti



Jesenska, šumna ulica, zagleda slijepe, zazidane prozore i raspala drvena vrata vremešne niske nagnute kuće pokraj puta i zasniva misao kako je stara i praznovjerna; tako prazna i napuštena čini joj se da je ta kuća tako savršeno tajnovita kao da se u njoj odigrala nekakva mračna stvar.
Svaki kamen neke kuće nosi energiju i pamti, pamti kao što to čini dragi.kamen.


14:59 | Komentari (13) | Print | ^ |

utorak, 12.12.2017.

Krilo



Naša ljubav, gledajući unazad, razvijala se sporo, ali je bujna i dugovječna poput zelenog zimzelenog bršljena. Povijala se oko nas, omotavala, uvijala, bujala sa izuzetnom otpornošću na onovremenske uslove. Nezahtjevna. Postepeno su otpadale sve druge latice zakašnjele u cvjetanju, a ona se raskrilila u horizontali i poslužila kao pokrivač tlu na koji smo počinuli blagoslovljeni zorom koja će prerasti u plodan dan.
Moje mjesto je u tvome krilu, u okrilju ljubavi….


12:45 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.12.2017.

Ilustracija



Oni koji su poznavali svijet koji iščezava žive u sjenci sreće i nedostatku punoće.
Mjesec se zašiljen otkrio u toploj noći a gola istina se viđenjem preklapa sa njim.
Hoće da smatraju da je žena odlomljeno parče čovjeka. A on taj ožiljak dobro osjeća.




23:12 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 10.12.2017.

Fuga za @j.



U danu koji je odmakao sunce blješti na snježnom pokrivaču i čini ga jasnijim. Vidno polje se širi, a moje oko se upilo u pticu. Vrabac se oglasio i digao krila -dživ-dživ.
U priči je zapisano da će prašnjava pepeljuga, ona koja je bježala od njega dok su ga druge jurile, postati kraljica, jer je ona jedina kojoj paše cipelica.
Ko bi rekao da je cipelica kruna.


12:04 | Komentari (19) | Print | ^ |

subota, 09.12.2017.

Pahuljice



Nakon toplog talasa koji nas je sve razbolio zaigrale su bijele pahulje oko uličnih svjetiljki. O neizmjerna radosti! Taj bajkoviti prizor me redovno vraća u djetinjstvo, zato ne ostajem ravnodušna prema njemu. Pahuljice izvode svoje piruete u najljepšem plesu noći, a ja gledam njihovu muziku, razmišljam i pišem...
Prekriće one golo lice zemlje i odjenuti je u bijelo ruho kakvo joj dolikuje. Donijeće stope tragove snijega koje smo čekali, i neće to saznati promrzle grane. A sutra, dok se budemo razbuđivali u jutarnjem čavrljanju, znam, gledaću zimsku živahnost kroz sivkastu izmaglicu. Javiće se i vrapci s krovova.



23:13 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 08.12.2017.

Magla nad rijekom



Nad mirnom vodom rijeke, bez pokreta i šuma, bez onog životu prepoznatljivog osjećaja u izmaglici blage snage sna, u kojoj se boja neba i boja vode i laki miris kiše stapaju, dimno izjednačavaju i mire u prahu čija boja nema ni imena ni značenja, nadvile su se sanjive zgrade grada. Oslikavaju se sjene u sjaju rane magle koja duhuje nad vodom.
Nakupila se kao gomila pucvala ispod čijih niti trepere siluete zgrada, miruje velika sjena mosta, samo mala sjena našeg autobusa klizi po vodi sa milošću jutarnjeg zamajca.
Magla se prostire u daljinu kao nepregledni okean vaz-duha, kao okamenjena dolina, a u dnu te magle nazire se još malo rumenila, poslednji trag nekog života , malog ljudskog postojanja.



10:21 | Komentari (16) | Print | ^ |

četvrtak, 07.12.2017.

Inje



Jutro.
Hladno sa injem koje je zabijelilo zemlju i krovove. Mraz steže a horizont se širi u svitanju i njegova granica je tamo gdje se na nebu izdiže ogromna crvena kugla.
Sunce.
Prizor je vizuelno različit od osjećaja koji pobuđuje dok se prima drugim čulima. Odsustvo topline i bjeličasti odsjaj zaostalog lišća kao sjajno rastopljeno srebro prosipa se po njemu na način na koji ti sa usana klizi dim, stvarajući pomalo mističnu i bajkovitu sliku. Inje je prekrilo zemlju, automobile i krovove, omotalo gole grane. Hladnoća vlada jutrom u kome dominira crvena, naoko goruća kugla sunca.
A hladna.


10:34 | Komentari (17) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.12.2017.

Hoćemo se ...



Jutro treperi trenucima koji čine da se osjećamo živima.
Hoćemo se
buditi u ljepšem danu, radovati i nadati, spojiti srcima.
Hoćemo se
približiti dahom u vrtu, sa žudnjom pogleda kroz gusto ispletenu mrežu niti, dodirnuti kao vrtlarci nježnim prstima sipku zemlju znajući da je plodna.
Hoćemo se
poviti kao gipke grane pod prhkim snijegom što ih grli i pritiska, a tijela puna života, misli pune riječi i fraza naprezanja.
Hoćemo se
potruditi, hoćemo uskliknuti, upijati umom i očima i kao zimske ptice na žici, grijati priljubljenim tjelašcima.
Hoćemo se
davati novinom i uzimati blizinom, upisati u stihove, pozlatiti tišinom,
A duša je već sve prihvatila.
Hoćemo se …


10:14 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 03.12.2017.

Prvi snijeg



Pada prvi snijeg. Sama pomisao oblačenja u bijelo izaziva onu posebnu vrstu radosti. Kiša bi mogla pokvariti sve. Ali neće.
Jutrom dama-žena ogrnuta u bijelo predaje se snagom slabosti za moć plodnosti ...



11:41 | Komentari (18) | Print | ^ |

subota, 02.12.2017.

Kada je to "nikad"?



Noć je svježa i tiha, obasjana srbrnom mjesečinom. U iskričavoj lunarnoj svjetlosti lebdi jedan lik kao da je iscrtan rukom ikonopisca na padajućim zracima. Stojim tako, ukočena i nijema, kao na liturgiji i gledam a on mi uzvraća pogledom ...

***
Oko koje me privuklo, bistro i veliko, samouvjereno, bilo je usmjereno ka meni, ali nije gledalo iz očne jabučice već iz dubine prošlosti. Primijetila sam da je gleda kroz mene.
Gledajući kroz život gledam u oči kreatorima sveg ovog užasa koji nas okružuje i njihove oči mi uzvraćaju pogled, kao močvara koja će uzvraćajući nam pogled uprljati nas saznanjem, zauvijek. Drevno zlo curi kroz pukotine istorije ali nema dovoljno ruku da ih prstima zatvore. Scene koje sam gledala apsurdni su deja vu onoga što se naslućivalo, a sada je kristalno jasno.
***

Možemo li se resetovati? Jer, htjelo bi se zaboraviti i gledati pogledom koji će uzvratiti ljepotom, dobrotom i plemenitošću, htjelo bi se izbrisati sve ono u sebi što pritiska saznanjem i gledati u onaj iskričavi lik koji uzvraća toplinom zaštitničkog pogleda iz svemirske daljine i ogrće nas plaštom ljubavi.


10:38 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>