Nakon toplog talasa koji nas je sve razbolio zaigrale su bijele pahulje oko uličnih svjetiljki. O neizmjerna radosti! Taj bajkoviti prizor me redovno vraća u djetinjstvo, zato ne ostajem ravnodušna prema njemu. Pahuljice izvode svoje piruete u najljepšem plesu noći, a ja gledam njihovu muziku, razmišljam i pišem...
Prekriće one golo lice zemlje i odjenuti je u bijelo ruho kakvo joj dolikuje. Donijeće stope tragove snijega koje smo čekali, i neće to saznati promrzle grane. A sutra, dok se budemo razbuđivali u jutarnjem čavrljanju, znam, gledaću zimsku živahnost kroz sivkastu izmaglicu. Javiće se i vrapci s krovova.