subota, 01.07.2017.

Priče sa sela III



Ljeto je varljivo, pokazuje to današnji dan. Nestalno, uprkos vjerovanju da će svaki dan biti vruć. Začas preokrene.
Vjetar šumi u opuštenim resicama breze. Osjećam njegovu prisutnost. Čudnovata je lakoća i neprimjetnost njegova ulaženja u kuću, kao prodornost iskričave svjetlosti, kao da baca neke čini ... Priroda se oglašava i zujanjem osica i u običnom čuvstvovanju je naša povezanost. U njoj gorimo poput cvijeća na suncu suprotno onoj mirnoj bezosjećajnoj vatri mjesečine koja nema ništa zajedničko sa toplom svjetlosti dana. Smokvice su se odmetnule a prkos buja.
Sva sam se pretvorila u čulo i sva moja čula su budna.

Oznake: selo
11:20 | Komentari (8) | Print | ^ |

Priče sa sela II



Svojom rukom ubirem voće i dok u ruci držim kajsiju, višnju ili jabuku u onoj najgušćoj tački osjećam svoje Ja. Čovjek se u Prirodi osjeća u Cjelini slobodnim.

Bliži se kraj odmora i ja se već vraćam dobro poznatoj formuli ludilo - maska - odnosi- ...- umiranje.
"Svijet smo lišili njegove čari time što smo poništili udaljenost". (L.Klagers)
Zato me na neki način raduje to naše udaljavanje, vratiće nam čari daljina i radost novog susretanja.



Čuvam baštinu realizovanih misli kao istinu prihvaćenu u sebi koja duboko šuti o ukusu koji se krije u svakoj stvari.
Jedinstvo.
To čuvanje vraća nazad u nevidljivo, a snaga dolazi od "Jesam"!

Oznake: selo
07:00 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 29.06.2017.

Priče sa sela I



Jutrom se vlažni cvjetovi i sitna ružičasta zrnca kupaju u kapima rose. Ptice izvijaju svoje pjesme na sunčevoj svjetlosti mladoga dana i sve je vedro i veselo. Pravo je svetogrđe napustiti sve to i zaroniti u prašinu grada.
Duša još neko vrijeme može počivati u dokolici dok se ne pribere i osnaži.
Livade su pokošene pa iz njih proviruje nova mlada trava i cvijeće.
Misli se bore između dva svijeta, svijeta mladog ljeta i svijeta rada između kojih titra blistava sunčeva svjetlost.

Oznake: selo
16:35 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>