"Onaj koji se onesvješćuje misli da se sve vrti" oko njega. /Ignacije Lojola/
Zavjesa je pala i praznom pozornicom kruži odjek aplauza jednog para ruku. Na koncu ostadoše njih dvoje - pljuvačka i uživanje.
Razmetljivica novitetima u svojoj vrtnji mudruje kao da je savršeno trijezna među svojim lončićima punim praznine koji su vidno mimoišli smisao života. Pristrasnost u slici samodopadljivoj petlja nešto oko rajferšlusa domećući misao Peti Smit da "dobar umjetnik uvijek nešto petlja oko rajferšlusa".
Ona uvijek ima potrebu nešto dometnuti. I tako se sve srozalo prema Prividu, kao i aplauz nevidljivog morala između redova pod sada već upaljenim svjetlima.
A između prvog i posljednjeg trenutka - nema aplauza, samo se redaju činovi. Život je sazrijevanje do one druge kuće koju pravi "umjetnik zemlje".
Kraj je, zapravo, jedino istinsko iskušenje. Sve ostalo su samo predstave koje pune lončiće emocijama.
Post je objavljen 30.06.2017. u 08:21 sati.