Danas je padala kiša i dan je bio tužan. Svuda okolo su se mogle vidjeti barice, ali ni u jednoj se nije ogledao tvoj lik. Kiša je prestala padati a u mojim mislima još uvijek romore tvoje riječi...
Postoje riječi koje su samo riječi i postoje misli koje su samo misli. Podijele se one sa drugima i zaboravi na njih. One se zapravo nikada ne upletu u naš život.
Postoje, međutim, i one misli i riječi koje sadrže nešto što dopire iz izvora višeg znanja u kojima se može osjeti nešto nesvakidašnje, nešto novo.
Takve su tvoje riječi koje i dalje romore u mojim mislima.