utorak, 27.06.2017.

Poema krugova


Sunce sija sa užarenog neba a sjenka gnomona rotira po ploči baštenskog sunčanog sata. Ljudi su oduvijek imali potrebu mjeriti neka trajanja, a od kada je, u drevna vremana, klepsidra procurila vodom počelo se govoriti da vrijeme "curi" i istovremeno plašiti da ne istekne.
A vrijeme zapravo i ne postoji. Postoji samo jedna čulna kategorija, relativna i prividna, jedna spoljašnja kategorija, kategorija kao mjera nekog trajanja.
Zato, kad god se sretnemo - vrijeme je.
Naše.


Gospodar vremena dao je ovlašćenje kazaljkama da se vrte u krug i čarolija je počela. Svaki pokret je čujan. Otkucava.
Koliko je sati kod tebe?
Je li vrijeme?
Na nama je da odlučimo šta učiniti sa vremenom koje nam je dodijeljeno. (JRR Tolkin)



Krugovi, krugovi u krugu ... Vrijeme kakvo mi poznajemo proizašlo je iz kretanja, to je prirodna relativna mjera stvarnog i uniformnog proticanja apsolutnog, pravog, matematičkog vremena označenog kretanjem u apsolutnom prostoru.
Relativni prostor je neka pokretna dimenzija ili mjera apsolutnog prostora. Mjereći vrijeme mi mjerimo kretanje. Vrijeme je protok. Apsolutno vrijeme je trajanje.
Mi trajemo.
Apsolutno.


Usidreno među krugovima trajanje neprestanosti postojanja stvari ostaje isto, bilo da su kretanja brza, spora ili nepostojeća.
U sumraku mašte zatvaraju se vrata dana i na kapijama noći u sadašnjem trenutku snaga snova je u ponovnom kreiranju sebe.
21:20 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Arhiva >>