ZAGREB PROŠLOG STOLJEĆA

Tko se još sjeća automobilskog prometa i parkiranja na Trgu Republike, današnjem Trgu Bana Josipa Jelačića?.
U to vrijeme, stanovala sam na Črnomercu, pa sam se nakon snabdijevanja na tržnici Dolac, spustila autom niz Bakačevu do Trga i onda kroz Ilicu, u trenu, stigla kući.
Već je tada promet centrom grada bio pojačan i na trgu reguliran od policajca.
Promet na trgu je održavao policajac Meho, kojeg su Zagrepčani voljeli i zvali Milek Meho.
Milek Meo, tetralno je upravljao prometom, pisao je malo kazni, i kako je dugo bio na Trgu, poznavao je niz građana po imenu.
Tako je jednom zgodom zaustavio promet Relji Bašiću, koji je stajao na nogostupu, a stanovao na početku Ilice, i viknuo “Ajde Relja”.
Za blagdane, Zagrepčani su na Trgu ostavljali poklone Mileku Mehi .






https://www.facebook.com/groups/292980229098/posts/10159305402734099/





https://www.facebook.com/photo/?fbid=10204757456368964&set=gm.101529113104






Nije Meho bio jedina zagrebacka živopisna legenda.
Tko se još sjeća, po pričanju, jednog od prvih transvestita u Zagrebu?
Bio je to Đukica, barski pjevač, natapirane kose, sa mnogo šminke, stilska figura koji je svuda nosio svoju gitaru i često uveseljavao Zagrepčane na Trgu.
Svakodnevnu frizuru radila mu je jedna od najpoznatijih frizerki tog vremena Halida iz Frankopanske ulice.
Kako je stario, promijenio je ime Đukica u Đuka.







https://www.zagreb.info/zagrebacke-istine/legenda-zagrebackih-ulica-barski-pjevac-i-stilska-ikona-proslog-stoljeca/216948/
Foto Vinko Coce


Tko se još sjeća živopisnih zagrebačkih klošara i prosjaka?

Tu je nezaboravni Lojzek sa svojim “Ljubim ruke gospon doktor, imate kaj sitnoga?”


Što reći o nezaboravnom Miškecu. Zagrepčani su ga volili, pa je dobio i svoju ulicu “Miškecov prolaz” /Raniji Balkan prolaz i prolaz Sestara Baković/
Miškecov prolaz spaja Varšavsku i Masarykovu ulicu.
Miškec jer spavao u kotlovnici kina Balkan, kasnijeg naziva Europa.
U kotlovnici imao je i sliku svoje beznadne ljubavi Štefice Vidačić, miss Europe, zbog koje je i postao klošar.





https://www.24sata.hr/news/oni-su-zagrebu-udahnuli-dusu-legende-koje-su-obiljezile-grad-426129
“

Imao je taj Zagreb i svoje poduzetnike.
Prva polovica prošlog stolječa nije još imala deterđente i Vim za održavanje suđa.
Domaćice su lonce i rajngle ribale kvarcnim pijeskom, prodaju kojeg su prodavači glasno oglašavali “ Peska belego, peska belego, ku ku “
Peska belego ovjekovječio je u svojoj šansoni Zvonko Špišić






Još glasnih poduzetnika, obilazilo je naša dvorišta uz najavu:
“Krpam lonce, rajngle, brusim noževe i škarice, kišobrane popravljam”
Bila je to mala radionica u drvenim kolicima, u kojima je bio i
sav alat.
Uz brušenje noževa/ škarica i popravke kišobrana, često su se popravljale rajngle i lonci.
Ako se dobro sjećam,imali smo samo emajlirano posuđe, veselih boja i dezena, ali neotporno na udarce kod koji je otpadao emajl pa je posuđe trebalo baciti ili popravljati,
U to vrijeme imali smo u Dugom Selu kod Zagreba, odličnu tvornicu emajliranog posuđa “Gorica” koja je ostvarila i odlične izvozne rezultate.
Nema je više.





Izvor:Zagreb Info

Oznake: stari Zagreb