GLASATI ILI NE, PITANJE JE SAD

GLASATI ILI NE , PITANJE JE SAD



Ova godina je Super Izborna Godina.

Imamo parlamentarne izbore 17 tog travnja.
Izbore za europski parlament u lipnju.
Predsjedničke izbore krajem godine.

Svi su nam važni, iako smo u ovom momentu najviše fokusirani na parlamentarne izbore.
Atmosfera postaje užarena, a napetost svakog dana veća.

Broj stranaka koje su se kandidirale 166. Broj stranaka prihvaćen od DIPa 165 , Programi stranaka puni obećanja i manje više slični.

Treba donijeti odluku za koga glasati. Većina nas sa svojim svjetonazorom i životnim iskustvom, lakše će se odlučiti, ali što će mladi, koji prvi puta pristupaju izborima?
Koliko su uopće zainteresiran? Trebali bi biti. Pred njima su pitanja, kako se osamostaliti, prestati ovisiti o roditeljskom đeparcu, doći do radnog mjesta, povoljnog najma stana, eventualnog kredita za stan itd.

Kako je bilo nekoć?

Sve do osamostaljenja Hrvatske, bio je jednopartijski sustav. Zapravo, ali gotovo ne važno, bila je samo
izlaznost.
Sjećam se, bile su i rano jutarnje budnice sa glazbom i pozivom “Svi na izbore”

Prvi hrvatski višestranački izbori bili su 1990 god. Hrvatska je još bila u sustavu SFRJ.
Na izborima se našao Tuđmanov HDZ, Račanov SDP, i KNS Mike Tripala i Savke Dabčević Kučar.
KNS je bila koalicija narodnog sporazuma, u koju su bili uključeni HSLS, HKDS,SDSH i HDS.

HSLS/Hrvatska Socijalna Liberalna Stranka/ je prva
hrvatska politička stranka.
Osnovana je još 20.05.1989
Osnivači su bili, veliki Vlado Gotovac, Dražen Budiša i Slavko Goldstein.
Među osnivačima bila je, i moja prijateljica Dafinka Večerina, poznata zagrebačka odvjetnica, koja je čak
zatvarana.

HSLS je tada bila upečatljiva, jaka, politička stranka.

Pobjedu na izborima odnio je HDZ, SDP je bio drugi, a KNS treći.

Izlaznost na izborima bila je 84%
Kako su prolazile godine, izlaznost na izborima bila je sve manja.
Na prošlim parlamentarnim izborima bila je nešto manja od 50%. Nije to dobro za legitimitet parlamenta
i loše je za demokraciju.

Razni su razlozi za apstinenciju.

Može biti, otežan pristup do glasačkog mjesta, razočaranje postojećim stanjem, apolitičnost, nebriga i sl.

Ja mislim da treba izaći na biralište i dati glas po svojoj savjesti.
Ja, svakako, to namjeravam.

Oznake: GLASATI ILI NE, pitanje je sad