HRANA I HRANA

HRANA I HRANA



Obaveza je biti pametan, uljudan, ne nužno dotjeran ili vitak,ali izgledati samouvjereno i to će lakše otvarati vrata dobivanju atraktivnog položaja u društvu i stvaranju karijere.

Danas tome, osim pameti i uljuđenosti pomaže cijela jedna industrija s nizom zaposlenih, koji na tome, vrlo agresivno i uspješno, grade svoju egzistenciju.

Nema što nema, a svakodnevno nam se nudi sve i sva, uz obećanje brzog skidanja težine.

Svi smo opsjednuti zdravim, dugim životom i zdravom prehranom.

Manje više, svi znaju, koliko dnevno treba unijeti masti, proteina, soli, šećera, vitamina , kalorija itd.
Nude se sve moguće spasonosne dijete, ali se i sve više pridaje pažnja prastarim načinima prehrane.
Mijenja se i naš pogled na svijet, postajemo svjesniji potrebe spašavanja planeta i životinjskog svijeta.

Uz navedeno tu je i pitanje zdravlja i odgovarajuća
ishrana kod nekih bolesti.

Mnogi postaju vegetarijanci, a neki i vegani.Vjeruju da će im te vrste prehrane, osigurati zdravlje, lijep izgled i duži život

Nisu to nove prehrane. Poznato je to još od 9 st. prije Krista u Indiji. Prvi vegetarijanac u Zagrebu pojavio još 1928 .kada je odvjetnik Ivo Pilar, osnovao prvo “Vegetarsko društvo”

Vegetarijanci ne jedu meso/crveno/ perad/ meso drugih životinja,ponekad plodove mora.
Prehranu zamjenjuju biljkama pripremljenim da imitiraju meso, a imaju nutricijske vrijednosti mesa.

Ljudi često prelaze na vegetarijanstvo, znajući da životinje osjećaju bol i pate, iz zdravstvenih razloga,
vjerskih razloga, estetskih razloga, ekoloških razloga itd

Veganska prehrana ili veganstvo temelji se na biljnoj prehrani, a svi proizvodi životinjskog podrijetla se ne konzumiraju iz etičkih, zdravstvenih, estetskih i ekoloških razloga. Vegani ne konzumiraju meso i ribu te sve proizvode životinjskog podrijetla, poput mliječnih proizvoda, jaja, meda i sl.
Veganstvo je vrsta životne filozofije, način života, usmjeren protiv okrutnosti i iskorištavanja životinja

Vegetarijanstvo je kod nas poprilično zastupljeno.Veganstvo nešto manje.
Moj prvi susret s veganstvom bio je neke davne godine kada sam imala privilegiju i čast u Šri Lanki, upoznati našeg filozofa, profesora Čedomila Veljačić, rođenog u Zagrebu 1915. a preminulog u budističkom samostanu u Kaliforniji 1997.
Studirao je u Zagrebu, predavao na univerzitetima i napisao niz filozofskih knjiga na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, često i pod i i pod budističkim imenom Nanajivako.
Prešao je na budizam preselio u Šri Lanku, bio zaređen te dobio jedan od vrhunskih statusa budističkog svećenika.
Živio je u željenom siromaštvu od isprošene zdjelice riže dnevno.
Jedina imovina bila mu je pisaći stroj.
Bio je hrvatski predstavnik Budizma, a još kao dijete odbijao je nositi kožnati remen.



/Proteksis Enciklopedija/
Drugi vegan kojeg sam srela bio je , danas poznati predsjednik udruge za prava životinja.Luka Oman.
Luka se je kao mladić našao kod nas doma i ja sam mu napravila i ponudila sendvič sa šunkom.
Nisam očekivala reakciju.
Skoro su mu ispale oči i samo je rekao “Ja TO ne jedem”
Neznajući ništa o veganstvu, skoro sam se uvrijedila.

HRANA I HRANA