JEZIČNI ARSENAL

Imam znanicu koja skuplja aktualne humorističke štiklece, koje mi dnevno prenosi mobitelom.
Ja sam beskrajno zahvalna, uljepšava mi dane.

Tako sam, svojevremeno primila i donji tekst.

Sviđao mi se, pa sam ga proslijedila unuci koja živi i radi na dalekom
Jutlandu u Danskoj.
Unuka je oduvijek imala interes za staro zagrebački - purgerski govor, pa je čak sudjelovala kod izrade jednog od purgerskIh rječnika, iako to nema veze sa njenom profesijom

Ipak je to naša kulturna baština.

Interesantno je da se kajkanje vraća u modu, pa i kod dijela mladih.
Ima to dosta razloga.
Prisjetimo se samo pokojnog zgrebačkog gradonačelnika.

Ja ranije nisam kajkala. Bili smo geracija sa službenim “srpsko-hrvatskim” jezikom. Kajkanje nije bilo preporučljivo.

Donji tekst sam proslijedila i unuku, koji živi i radi, a gdje drugdje, nego u Njemačkoj. Ni on nema veze sa jezikoslovljem.
Komentar je bio.
“Pa tko još tako govori ? Prisjećam se samo bake Jelice”
Baka Jelica je bila iz zagrebačkog Mikulića, kvarta pod Sljemenom gdje se još i danas može čuti purgerski.
Bake, nažalost , predugo, nema sa nama, pa je unuk zaboravio kajkanje.

S kajkanjem ili bez, priželjkujem povratak mojih unuka.


JEZIČNI ARSENAL

Sinek me furt traži
da govorim po naški,
kak je govoril negda
stari deda,
onak - zagrebački.
Eh sinek
načuli vuho
na koju god stranu
i čul buš, mi živimo
v jezičnom arsenalu.
Oko nas spikaju,
štokaju, čakaju..
Ali kad veliš Kaj,
gledaju te
kak da si dvoglavi zmaj.
Zakaj tu, doma,
kajkati ne bi smeli?
Novih je duša
v gradu sve više
i tak je to kajkanje
nekak sve tiše.
Potiho zgiba
naš purgerski duh
a nove nam reći
kvariju sluh.
Pak morti bumo
mi Zagrepčanci,
sami sebi
postali stranci..
Zato sinek, čuvaj
svoj govor starinski,
zagrebački,
materinski.
Došlo bu vreme
da reč domaću
niko već ne bu znal.
Viš, brzo se puni
jezični arsenal.
od takega arsenala pogiba domaći izričaj.



izvor stihova:

Oznake: kajkanje