PURGERI

PURGERI

Poveč pajdaš kaj je to purger
To ti dojde od švapskog burger
Purger je pravi zagrebački fakin
Al’ i agramerski fin gospodin

Nemre svako purgerom biti
Prvo se mora v Zagrebu roditi
I još bi nekaj trebalo znati
Purgeri deda, baka, otac i mati

V Zagrebu treba i nauk vučiti
Bečku školu pak doma dobiti
Vulica z njega naredi fakina
A bečka škola fajn gospodina

I preštimani gospon Fulir
Purger agramerski i kavalir
Za dame navek otmjen i fin
Frajer sa šlifom, pomalo fakin

/ dijelovi iz pjesme Božidara Mikulina /

Tko su purgeri?

U nekim dijelovima Hrvatske, svatko tko živi u Zagrebu zove se purger.
Uz to, naziv purger je pomalo pogrdan, ne znajući da purger dolazi
iz njemačke riječi bürger , građanin, te se može odnositi na građane bilo kojeg grada. Ipak , pretežno, naziv purger koristii se za građane Zagreba.
Stari Zagrepčani ponosni su tim nazivom, a i mnogi doseljenici u grad priželjkuju biti purgeri.
Ali nije to tako jednostavno.

Po nekim regulama, pravi purger mora biti rođen u Zagrebu i imati pet generacija predaka rođenih u Zagrebu.

Samim doseljenjem i boravkom u Zagrebu ne postaje se purger.

Mislim da su pravila za naziv purgera prestroga.

Ako već niste rođeni u Zagrebu, trebalo bi biti dovoljno voljeti grad, prihvatiti njegova pravila ponašanja i usvojiti barem dio purgerskog vokabulara.

Ne treba zaboraviti od kad su Zagrepčani purgeri.
Nije to od jučer.
Početak seže u 13 to stoljeće, kada je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV, zlatnom bulom proglasio Zagreb slobodnim gradom.
U to vrijeme grad je bio podijeljen na Kaptol sa svećenstvom i na Gradec sa građanima, koji su Zlatnom Bulom dobili slobodu.
Zbog opasnosti od Tatara, Bela IV, povećao je broj stanovništva Gradeca, obrtnicima, majstorima i trgovcima iz Njemačke, koji su se
dobro uklopili u lokalni živalj.

Što se tiče jezika, dolazi do mješavine hrvatskog i i njemačkog jezika, koja se pretvara u početke purgerskog jezika.
Kako su građani Zagreba živjeli u burgu, zvali su se bürgeri, a ta riječ vodi do iskvarene riječi purger
Zlatnom Bulom bio je obuhvaćen samo Gradec i njegovi građani, dok su okolna sela kao Šestine, Vrapče, Črnomerec i dr. i njihovo stanovništvo bili kmetovi i prepušteni napadima barbara.

Zagrepčani su doseljenike zvali dojdeki ili dotepenci.
To su pogrdni nazivi, ali nisu specifičnost samo Zagreba.
U mnogim sredinama je postojao je otpor prema pridošlicima.
I Dalmacija ima svoje i zovu ih vlaji.
Iako dojdeki i dotepenci zvuče pogrdno, same riječi znače da se radi o
o onima koji su došli ili se dotepli/stara riječ/ a nisu starosjedioci.
Ali sve je to bilo relevantno ranije.
Zagreb danas teži milijunskoj populaciji. Zagreb je otvoren i prijateljski grad, i Hrvatska u malom.

Ipak je šteta da se prave purgere, reliqviae reliqviarum, mora tražiti sa svijećom i što govor starog Zagreba nestaje.
A to je ipak hrvatska nematerijalna kulturna baština.
Hrvatska ima jezičnu i inu raznolikost koju bi trebalo njegovati i zaštititi
kao i zlatnu formulu ča-kaj-što.


Interesantno je da smo u 13 stoljeću imali u Zagrebu gastarbajtere iz
Njemačke, a da danas Njemačka ima gastarbajtere iz Zagreba i ne samo iz Zagreba.