PRIČA O SARMI

PRIČA O SARMI








Jedno, od nama najpoznatijih jela od kiselog zelja je sarma.

Može se jesti cijelu godinu, ali je to ipak zimsko jelo, jer je vrlo kalorično.

Na vidiku su nam božićni i novogodišnji praznici, nezamislivi bez
sarme.
Kod mene se sarma radi u velikom loncu pred Božić i obično traje do Nove Godine.

Sarma je jedno od rijetkih jela, koje se na adekvatnoj temperaturi, brzo ne kvari, zahvaljujući kiselosti zelja.
Isto tako, to je jedno jelo koje kod svakog podgrijavanja postaje bolje.

Poznato je da naši skijaši ne idu bez sarme na skijaške praznike, pa je nemali broj naše djece, proskijalo uz sarmu.

Sarma je kod nas tako popularna, da je pokušavamo prisvojiti, kao naše autohtono jelo uz mlince, štrukle, pašticadu i drugo
Ali nije to baš tako.

Od kuda potječe sarma?

Rade je svi naši susjedi, pa ju neki pripisuju Bugarima, a mnogi Turcima.
Sarma je turska riječ i znači omotati. Po tome bi to bio zamotuljak mesa, a omotan zeljem.
Turci rade sarmice koje zovu dolma, ali koriste umjesto zelja listove
vinove loze.

Po nekim predajama jelo je jako staro. i dolazi iz Azerbaijana i Armenije.
Baku i Yerevan su još i danas u ozbiljnom sukobu radi registracije sarme, kao kulturne baštine, kod Unesca.

Sarma je jako rasprostranjeno jelo i jede se od Azerbaijana i Armenije do Balkana.
Jedu je svi naši susjedi.

Postoje nijanse u receptima, ali nama je naša najbolja.

Jelo je vrlo popularno, pa se je našlo i na albumu Hladnog Piva.

Kako se radi sarma?

Ima bezbroj recepata, ali je osnova mljeveno meso, vrste po ukusu, u koje se dodaje preprženi luk, češnjak, jaje i riža.

Ja uz sarmu kuham malo dimljenog mesa i dimljene kobasice, što oplemenjuje jelo.

Uz sarmu serviram pire krumpir ili palentu.

Oznake: sarma