ULICA NIJE DOM

ULICA NIJE DOM

Što je sreća?

Sreća je emocionalno stanje, kada smo zadovoljni.
Nije to lako opisati, jer ima bezbroj stanja koja nas čine sretnima.
Na primjer zdravlje, ako smo toga svjesni, ljubav, materijalna dobra, sklad u obitelji, unutarnji mir, položaj u društvu, sigurnost itd.
Vrlo je teško dati definiciju sreće, i to predstavlja problem.
Jedan od bitnih elemenata u definiciji sreće, svakako je imati dom.

Dom je nešto najvažnije u životu.
Dom je mjesto gdje živimo, gdje smo zaštićeni, gdje nam je ugodno, gdje su naši najmiliji i gdje se svi volimo.
Tako bi bar trebalo biti.

Međutim, ima ljudi koji su lišeni toplog doma, a to su beskućnici.
Beskućnici nisu vezani samo za određenu zemlju i društvo. Prisutni su svuda, pa i u najbogatijim zemljama.
Prema dostupnim statističkim podacima na planetu ima čak oko milijarda beskućnika, a brojčano prednjače SAD i Indija.

Prosječna životna dob beskućnika je oko 50 god. a najranije umiru žene i djeca.

Tko su beskućnici? To su svi koji nemaju krov nad glavom.

Nije teško postati beskućnik.
Neki se čak rađaju kao beskućnici.
Najčešće se beskućnikom postaje gubitkom zaposlenja i završava na ulici. Ulica nije dom.
Na ulici se ostaje i zbog obiteljskog nasilja, bolesti, po izlasku mladih iz sustava alternativne skrbi, po izlasku iz zatvora i određenih zdravstvenih ustanova, statusom izbjeglica itd, a često i zbog starosti.

Društvo je to, barem, deklarativno prepoznalo, pa postoji “ svjetski dan beskućnika” 11 tog listopada.

Beskućnici teško mogu sami sebi pomoći i zato bi država, društvo, udruge trebali pomoći. I pojedinci, volonteri mogu pomoći.

Bilo bi dobro ne okrenuti pogled od beskućnika, uputiti mu toplu riječ, a i u okviru mogućnosti materijalno pomoći. Oni uz razumijevanje, pažnju, toplu riječ, trebaju baš sve.

Hrvatska, prema nekim podacima ima oko 2.000 beskućnika, ali postoji mogućnost da se taj broj penje i do 10.000.

Zagreb, prema statistici ima oko 700.000 beskućnika, a imao je samo 2 prihvatilišta /lani, ne znam da li je danas bolje/

Beskućnici spavaju po klupama u parkovima, napuštenim kućama, praznim željezničkim vagonima ,odnosno prema mogućnosti.

Kolodvor, pothodnici i slično su zabranjeni, a to im posebno teško pada po zimi.

Ipak postoje pučke kuhinje gdje mogu dobiti dnevni topli obrok, što im je od izuzetne važnosti.

Eto, to je jedan razloga, da unatoč problema koje imamo, shvatimo
koliko smo sretni.