JESU LI NEKE GODIŠNJICE MANJE VAŽNE?

četvrtak, 16.12.2021.

Uz 60. godišnjicu otvaranja Pedagoške akademije u Pakracu

Svjedoci smo da se svakog dana obilježava neka godišnjica vezana za neku ličnost ili događaj. U takvim okolnostima teško je odrediti koja je od njih važnija, ali bi bilo bolje pitanje da li neke nisu zaboravljene ili „stavljeni pod tepih“ i time skrivene od očiju šire javnosti. Jedan od takvih djelomično zaboravljenih događaja za daruvarsko-pakračko područje odnosi se na školstvo, konkretnije na osnivanje i rad Pedagoške akademije u Pakracu. Njen rad nije bio značajan samo za Pakrac, već i za šira područja nekadašnjih kotara.

U prošlosti je svaka veća sredina veliku pažnju posvećivala školskim pitanjima jer je o tome ovisilo hoće li ona sačuvati postojeći broj svojih stanovnika, ili ga povećati novim. Tim su se pitanjima bavile i sve daruvarske vlasti od sredine 19. stoljeća kada su se u Daruvaru i okolnim selima počele otvarati prve niže pučke škole. Za Daruvar je uvijek najveći problem bio nedostatak školskog prostora. Iako je bio trgovišno i administrativno središte, dugo vremena su za školsku nastavu bile korištene preuređene obiteljske kuće ili zgrade koje su ranije imale drugačiju namjenu. Gradnja novih školskih prostora bio je dugotrajan proces i trajao je do današnjih dana kada se konačno može reći da Daruvar ima sve potrebne školske objekte koje udovoljavaju osnovnim pedagoškim standardima. Manji dio preostalih dogradnji ili preuređenja bit će vjerojatno ubrzo dovršeni, uz napomenu da je ulaganje u školske objekte proces koji nema početka ni završetka.
Problem stručnog učiteljskog kadra često je bio u sjeni rješavanja potrebnog školskog prostora. O učiteljskom kadru i problemima govore samo povremeni zapisi sjednica gradskih vlasti. Od problema često se navode stambena pitanja i problem ogrjeva. Iako su za taj dio bila predviđena dopunska novčana sredstva, nisu značajno utjecala na način života tadašnjih učitelja. Daruvar tada nije raspolagao viškom stambenih prostora pa su se mnogi učitelji morali zadovoljiti i neprimjerenim uvjetima stanovanja. Među učiteljima bilo je malo onih koji su bili rođeni Daruvarčani, uglavnom su to bili učitelji iz drugih sredina pa su se morali zadovoljiti podstanarskim životom kod neke daruvarske obitelji. Po pitanju stručnosti učitelja nižih pučkih škola, može se utvrditi da je bilo zadovoljavajuće zahvaljujući postojanju nekoliko učiteljskih škola, a jedna od takvih bila je u Pakracu, koja je počela s radom 1871. godine. Veći problem u razdoblju između dva svjetska rata bio je nedostatak predavače predmetne nastave u nižoj i višoj gimnaziji te trgovačkoj školi (akademiji). Dio tog problema tada se rješavao tako da su pojedini predavači održavali nastavu u svim navedenim školama.
Veći problem u nedostatku učiteljskog kadra pojavio se nakon Drugog svjetskog rata. Zbog političkih promjena i nove državne politike, došlo je do postupnih, a kasnije i korjenitih promjena u nastavnim planovima i programima. Taj se nedostatak kadra povećao i zbog toga što su mnogi raniji učitelji smatrani „nepodobnima“ za odgoj mladih naraštaja u novom i drugačijem svjetonazoru. Taj se nedostatak povećao i zbog toga što su osnovne škole postupno prerasle u sedmogodišnje, a nešto kasnije u osmogodišnje osnovne škole. Dio potrebnog učiteljskog kadra za niže razrede osnovne škole dolazio je i dalje iz redova završenih polaznika Učiteljske škole u Pakracu, ali to je bilo nedostatno za široko okolno područje. Stoga se dio tog kadra dobivao nakon kratkih učiteljskih kursova koji su se počeli održavati na oslobođenim područjima još prije završetka rata pa se takvi kursovi često spominju kao „partizanske škole“. Jedan od takvih bio je u Miokovićevu (današnjem Đulovcu). Njegovi polaznici imali su uglavnom završenu nižu gimnaziju. Nakon završetka kratkog kursa, dekretima su bili postavljani na radna mjesta u brojne seoske škole na širem daruvarskom području. Veći problem bio je s predavačima predmetne nastave, pogotovo kada su osnovne škole bile osmogodišnje. Daruvar je imao i srednje škole: ekonomsku, „šegrtsku“ i od 1954. i gimnaziju. U njima je problem stručnog kadra bio još veći jer ponekad ni pojedinci koji su imali željenu stručnu spremu, nisu htjeli zasnovati radni odnos zbog nedovoljne tjedne satnice iz razloga što si uglavnom nisu mogli priuštiti prihvatiti posao za koji bi imali smanjeni osobni dohodak.
Postojeći problem jednog dijela učiteljskog kadra htio se riješiti otvaranjem Pedagoške akademije u Pakracu. Bilo je to vrijeme kada su se akademije otvarale i u drugim dijelovima Hrvatske jer su i na drugim prostorima bili slične prilike poput onih na daruvarsko-pakračkom-grubišnopoljskom području.
Pedagoška akademija u Pakracu osnovana je 15. veljače 1961. godine i trebala je pokriti područje tadašnjih kotareva Daruvar, Virovitica, Nova Gradiška i Slavonska Požega. Osnivač je bila Skupština općine Pakrac i ona je bila svečano otvorena 25. studenog 1961. godine. Uvjet za upis bila je završena četverogodišnja srednja škola, a oni koji je nisu imali, morali su polagati prijemni ispit. Bio je to dvogodišnji studij sa četiri semestra nakon kojeg su njegovi polaznici dobivali zvanje nastavnika.
Već u prvoj školskoj godini 1961./62. bilo je upisano 116 redovitih i 191 vanrednih studenata. Nastava je bila organizirana u okviru šest katedri: Katedra za zajednički studij i razrednu nastavu, Katedru hrvatskosrpskog jezika, povijesti i češkog jezika, Katedra za strane jezike, Katedra za matematiku i fiziku, Katedra za tehnički odgoj i Katedra za fizičku kulturu. Unutar ovih katedri bilo je u početku osam studijskih grupa. U 1962./63. školskoj godini uveden je studij biologije i kemije pa se Katedra za fizičku kulturu preimenovala u Katedru za biologiju, kemiju i fizičku kulturu. Katedra za Tehnički odgoj prvih je godina djelovala u Daruvaru. Unutar pojedinih katedri formirale su se razne studijske grupe pa je primjerice razredna nastava mogla biti jednopredmetni studij, ali se mogla kombinirati i razredna nastava-hrvatski jezik, razredna nastava-češki jezik, razredna nastava-matematika.

Dio studenata katedre hrvatski-povijest-češki jezik na studijskom putu u Dubrovniku 1963.

Do nekih promjena dolazilo je i u drugim studijskim grupama pa je u 1964./65. školske godine ukinut studij povijesti.
Najveći broj redovnih studenata bio je u 1966./67. školskoj godini kada se u prvi semestar upisalo 162 polaznika, dok se 1963./64. upisalo najviše izvanrednih studenata, čak 305 polaznika. Povećanja broja polaznika u Pedagoškoj akademiji u Pakracu može se djelomično objasniti činjenicom što su 1965. godine prestale s radom učiteljske škole, time i ona u Pakracu sa skoro jednostoljetnom tradicijom. Akademijom su upravljali Savjet Pedagoške akademije, Upravni odbor, Nastavničko vijeće i ravnatelj. Prvi ravnatelj Pedagoške akademije bio je prof. Antun Kubec (1961. - 1964.), a nakon njega su se izmijenili Bogoslav Crnić (1964. - 1967.), Tomislav Trezner (1967. - 1969.) i Milan Taritaš (1969.).

Antun Kubec

U razdoblju rada Pedagoške akademije na njoj se izmijenilo 46 predavača. I u Akademiji je postojao nedostatak stručnog kadra za neke predmete pa su kao predavači u nastavni proces bili uključivani i srednjoškolski profesori iz Pakraca i Daruvara. Od daruvarskih profesora radili su, kraće ili duže vrijeme, Ljubomir Miletić, Gojko Vezmar, Slobodan Đorđević, Josip Matušek, Antun Kubec, Nikola Sokolić, Velimir Sigal i neki djelatnici tehničke struke.

Josef Matušek

Dragutin Mirković

Na sjednici vijeća Skupštine općine Pakrac u svibnju 1967. godine, u skladu s tadašnjom politikom racionalizacija Akademija, odlučeno je da se u školskoj godini 1967./68. više neće upisivati studenti prve godine. Za postojeće studente rok za dovršenje studija bio je do konca ožujka 1969. godine, a taj je rok kasnije prolongiran do konca kolovoza 1969. godine kada je Akademija prestala s radom. Postoji više podataka o broju studenata koji su polazili PA u Pakracu. Prema jednom, ukupan broj redovnih i izvanrednih polaznika bio je 1857, a prema drugom 2674. Do ove osjetne razlike došlo je vjerojatno zbog previda jednog od informatora koji je dva puta ubrajao neke polaznike u svakoj školskoj godini, a trebao ih je računati samo u jednoj godini. Manja razlika bila bi shvatljiva jer se tijekom godine upisivao ili ispisivao dio studenata pa je to bilo teško brojčano pratiti. Vjerojatniji je točniji onaj niži brojčani podatak prema kojem je od ukupno 1857 polaznika na Akademiji diplomiralo 1099 polaznika. Prema studijskim grupama hrvatski ili srpski jezik je završilo je 43 redovitih i 17 izvanrednih polaznika (43 - 17), ruski jezik (7 - 21), kemija - biologija (73 - 53), biologija - fizički odgoj (29 - 14), fizički odgoj (50 - 45), matematika - fizika (80 - 41), tehnički odgoj-fizika (48 - 20), tehnički odgoj (32 - 55), hrvatskosrpski jezik-povijest (14 - 24), hrvatski jezik-engleski jezik (13 - 7), engleski jezik (25 - 17), razredna nastava (34 - 155), razredna nastava-hrvatskosrpski jezik (30 – 101), razredna nastava-matematika (2 - 35), razredna nastava-kemija (1- 0) razredna nastava-češki jezik (10 - 0), tehnički odgoj-biologija (0 - 3), tehnički odgoj-kemija (1 - 0), povijest-češki jezik (1 - 0), češki jezik-hrvatskosrpski jezik (5 - 2).
U razdoblju od 1964. do 1968. godine pri Pedagoškoj akademiji u Pakracu mogli su se polagati i stručni ispiti. Tu je priliku iskoristilo 201 učitelja i 137 nastavnika. Pedagoška akademija u Pakracu je u konačnici riješila problem stručnih učiteljskih kadrova u osnovnim školama na području kotara Daruvara i susjednih prostora. Mnogi njeni nekadašnji polaznici danas više nisu živi, dok su preostali umirovljenici u poodmakloj životnoj dobi.

Albina Irovič u sredini sa suradnicima

Akademija je bilo mjesto na kojem su se stjecala nova obrazovna i pedagoška znanja i njegovali i mnogi oblici izvanškolskog rada. U njoj su se stjecala i brojna prijateljstva od kojih su neki završili brakovima i time ostavili trajni biljeg na jedno razdoblje prošlosti i doba mladosti. Stoga i 60-godišnjica njenog „rođenja“ zaslužuje da se barem na ovaj način obilježi.

Oznake: Pedagoška akademija Pakrac

16.12.2021. u 08:32 • 4 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Priče iz prošlosti

četvrtak, 16.12.2021.

JESU LI NEKE GODIŠNJICE MANJE VAŽNE?

Opis bloga

Linkovi

Brojač

Pretraživač

<	prosinac, 2021					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31