uskoplje

31.05.2005., utorak

Srušen spomenik na katoličkom groblju u Grnici

Kapelica na katoličkom groblju u Trbarama - Grnici U subotu, 28. svibnja ove godine oko 8.00 sati u Policijsku stanicu naše općine obratio se M.M. iz G. Vakufa/Uskoplja i prijavio da je u zadnjih 20 dana, od njegova zadnjeg boravka, na katoličkom groblju u selu Grnici (Trbare) srušen nadgrobni spomenik njegove majke. Ne raspolažemo informacijama o tome da li je, pored ovoga, oštećen još koji spomenik, niti se to navodi u policijskom izvješću, u kojemu stoji tek da je očevid obavio dežurni istražitelj, te da se za počiniteljima, naravno, još uvijek traga.
- 06:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #

30.05.2005., ponedjeljak

Uskopaljski abecedarij(26): D kao Dernečišće

Jedni od najvjernijih pratitelja bosanskohercegovačke povijesti svakako su nepoznati grobovi. Svako vrijeme ih je ostavljalo iza sebe po poljima i planinama, a ni u godinama koje su netom prošle, nije ih, na žalost, nedostajalo. U nepoznatim grobovima sahranjivani su uglavnom nepoznati ljudi ili, pak, oni čija se sahrana nije smjela obaviti javno.
Nepoznati ili, kako se češće znalo reći, neograđeni grob u pričama nikada nije bio skroz mrtav, neutralan, nego je uvijek imao kakvog utjecaja na svakidašnji život. Bio je to, obično, neki zahtjev, ispunjenjem kojeg bi nevina žrtva, kakve u neograđenim grobovima, prema narodnom vjerovanju, žrtve već jesu, pronašla svoj potpuni smiraj. Tako bi se onome kome bi, na primjer, blago (stoka) ugibalo, savjetovalo da, prije nego što potraži bilo kakav lijek, provjeri ima li u livadi po kojoj blago pase kakav neograđeni grob, jer, navodilo se pri tome mnoštvo primjera, upravo su neograđeni grobovi često bili uzrok ugibanja stoke. Taj pomor bi, naime, jednostavno, «ko rukom odnešen», prestao odmah nakon što bi vlasnik livade dolično ogradio i obilježio neograđeni grob.
Neki od neograđenih grobova postajali su od lokalnog stanovništva veoma štovani, pa su se, na taj način mimo službene Crkve, stvarala hodočasnička mjesta koja je puk posjećivao ni sam ne znajući – jer to iz zamagljenih priča nije mogao saznati – čemu ili komu hodočaste i koga ili što štuju.
Uskoplje je, također, puno neograđenih grobova, a neki od njih postali su prava mala hodočasnička mjesta, a prije svih tu mislim na Dernečišće, mjesto u donjoj Bistrici, uz sami Vrbas. Svake godine na blagdan sv Ive, 24. lipnja, vjernici bistričke i drugih uskopaljskih župa posjećuju ovo mjesto i mole se «svetom» Ivi čiji se grob, nekad neograđen, a danas dolično uređen i ograđen, tu nalazi.
Ljudima koji doista vjeruju i samo ove činjenice su dovoljne da i dalje svake godine dolaze na Dernečišće, ali što je istina ili, bolje reći, što kaže priča, legenda o ovome mjestu?
Ukratko, ona kaže da se u grobu na Dernečišću nalazi tijelo stanovitog Ive Bekavca, mladića koji je jedne večeri iz svog sela Jelače, kako su to momci uvijek radili, pošao curama u Krupu. No, na platici kod buduće željezničke stanice u Uskoplju, sačekali su ga Turci, ubili ga, a tijelo mu bacili u Vrbas. Voda ga je snijela do Dernečišća, gdje se nalazila velika mlava u koju su se, do tada, bacale lešine uginulih životinja. Na tom mjestu, jer se nije smjelo drukčije, zakopano je i tijelo ubijenog Ive Bekavca. Kasnije, mlava je gotovo isušena, a grob ograđen i dolično uređen.
Priča o njemu i dalje živi.
Tek povremeno pada u zaborav, ali samo da bi, poput nabujalog Vrbasa, ponovo oživjela: još ljepša i još snažnija.
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.05.2005., nedjelja

Nezaposleno 3.255 osoba

Podaci zavoda za zapošljavanje naše općine govore da je trenutno nezaposleno 3.255 osoba, od čega najviše kvalificiranih radnika (1.407), te, što posebno zabrinjava, nekvalificiranih radnika, njih čak 1.209. Osim njih na zavodu za zapošljavanje evidentirano je i 457 osoba sa završenom srednjom stručnom spremom, 66 sa visokom školskom spremom, te čak 29 osoba s visokom stručnom spremom.
Među nezaposlenima je 1.745 osoba koje prvi put traže posao, ali i 1.102 demobilizirana branitelja, 287 ratnih vojnih invalida, te 75 članova obitelji poginulih branitelja.
U travnju poslodavci su u deset navrata prijavili potrebu za radnicima, a u istom mjesecu uposleno je najviše kvalificiranih – njih 14. U travnju je posao našlo i 5 niskokvalificiranih radnika, 3 sa višom stručnom spremom, 2 sa srednjom i jedan visokom stručnom spremom. U istom periodu poslodavci su raskinuli ugovor o radu s pet zaposlenika.
Novčanu naknadu u redovnom i produljenom vremenu koristi 25 osoba, a zdravstvenu zaštitu čak 1.612 osoba.
Kako se ono kaže? Treba to hranit, čovječe!

Nezaposlenost povećana za 11,12% u odnosu na prošlu godinu


Točno prije godinu dana situacija s nezaposlenošću na području naše općine bila je povoljnija nego danas. Naime, prije godinu dana na području naše općine bez posla je bilo 2.928 osoba. Prema kvalifikacijskoj strukturi među nezaposlenima je bilo najviše kvalificiranih radnika – njih 1.229, a potom slijede NK radnici (1.124), osobe sa srednjom stručnom spremom (417), PKV (82) I VKV (6). Također, među nezaposlenima su bile čak 52 osobe s visokom stručnom spremom i 18 s višom stručnom spremom.

- 08:00 - Komentari (34) - Isprintaj - #

28.05.2005., subota

Ahd-nama

Dogodilo se na današnji dan: 28. svibnja 1463.


Ahd-nama Na današnji dan daleke 1463. godine u Milodražu, između Fojnice i Visokog, turski sultan Mehmed II. Osvajač izdao je fra Anđelu Zvizdoviću, upravitelju Bosanske franjevačke kustodije, inače podrijetlom iz sela Zvizda kod Uskoplja, koji je zatražio slobodu vjerskog rada i ispovjedanje vjere katolicima u Bosni, svečanu povelju – ahd-namu – kojom je franjevcima zajamčio slobodu rada u “mom carstvu”, te obećao da se izbjegli fratri mogu slobodno vratiti:
Fra Anđeo Zvizdović, upravitelj Bosanske franjevačke kustodije, rođen je, smatra se, na Zvizdama kod Uskoplja "Ni moje visoko Velicanstvo, ni moji veziri, ni moji sluzbenici, ni moji podanici, ni itko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijedja i ne uznemiruje. Neka nitko ne napada, niti vrijeda i ugrozava: ni njih, ni njihov zivot, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tudjine doveli kojega covjeka u moju drzavu, da im je dopusteno..."
Ovaj čin padanja ničice fra Anđela Zvizdovića pred sultana nikako nije posebna milost udijeljena samo Hrvatima, niti je to individualan čin dobro raspoložena sultana, nego je to proizvod šerijata, čin udjeljivanja milosti za obećanu pokornost. Ahd-nama i plašt kojim je sultan ogrnuo fra Anđela, čuvaju se i danas u Franjevačkom samostanu Svetoda duha u Fojnici Mnogi ovaj čin smatraju po sudbinu hrvatskog naroda jednim od najvećih povijesnih činova, ali je to, isto tako, čin kojega se nikako ne smije idealizirati: on je ipak Hrvate u BiH sveo na nivo raje.
Slobodu i mir obećanu ahd-namom franjevci i katolici u Bosni uživali su, relativno, do dvadesetih godina XV.st.
- 08:00 - Komentari (40) - Isprintaj - #

27.05.2005., petak

Ukraden Passat

"Dana 26.5.2005. godine, oko 08,30 sati, PS G. Vakuf/Uskoplje se obratio Dževad Z. iz G. Vakufa/Uskoplja i prijavio da mu je u noći 25/26.5.2005 godine, u vremenu od 21,00 do 04,00 sati ukradeno pmv marke “Passat”, švicarskih registarskih oznaka AG-324573. Očevid su obavili službenici OKP-a PU Bugojno. Istraga je u tijeku".

Pogađate, riječ je o dijelu današnjeg policijskog izvješća. Budući da situacija nije nimalo bolja ni u nama susjednim općinama, u policijskim izvješćima će uskoro vjerojatno biti lakše izvještavati koji automobili nisu ukradeni, a ne koji jesu. Ali naravno, istraga je u tijeku...
- 19:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Zaustavljanje prometa u Gračanici i Humcu

Dogodilo se na današnji dan: 27. svibnja 1993.


U noći s 26. na 27. svibnja, prema pisanju Skopaljskog vjesnika, muslimanske snage postavile su punkt u selu Gračanica na putnom pravcu Uskoplje – Bugojno, te su na njemu zarobili Željka Lučića, Gorana Marinčića, Dragu Soldu, Zrinka Radića, Ivicu Krajinu, Peru Krajinu, Tomislava Marića, Miroslava Zeku, Joška Crnjca, te jednu djevojku. Zarobljene osobe pripadnici muslimanskih snaga odveli su u selo Bojsku gdje su zadržane u pritvoru.
Nakon saznanja o zarobljavanju osoba hrvatske nacionalnosti snage HVO-a postavile su kontrolnu točku u selu Humac na kojoj su zadržane slijedeće osobe muslimanske nacionalnosti: Hamdo Bungur, Avdo Čeho, Nesib Prijić, Fadil Kaniža, Fudo Gavranović, Sulejman Garib, Almir Trapo i Vahid Bungur. Također, snage HVO-a postavile su kontrolnu točku u selu Potrlica na kojoj je zadržano još sedam osoba muslimanske nacionalnosti.
U 10.00 sati održan je sastanak zapovjednika brigada HVO-a dr-a Ante Starčevića iz Uskoplja i Eugena Kvaternika iz Bugojna sa zapovjednicima 317. brdske brigade i 307. motorizirane brigade muslimanskih snaga iz istih mjesta. Na sastanku je dogovoreno:
1. Zabraniti sve jednostrano postavljene kontrolne točke na prometnici Uskoplje – Bugojno;
2. Uspostaviti ophodnju snaga UNPROFOR-a s policijom HVO-a i muslimanskih snaga po istoj prometnici kako bi se pravovremeno uklonile sve kontrolne točke;
3. Uspostaviti zajedničku kontrolnu točku između Uskoplja i Bugojna, što će učiniti organi sigurnosti HVO-a i muslimankih snaga;
4. Nastaviti istragu kako bi se nestale osobe što prije pronašle, bilo žive, bilo mrtve;
5. Bezuvjetno pustiti sve zadržane i uhićene osobe.

Ovaj dogovor djelomice je poštovan, pa su sve zadržane i uhićene osobe puštene u 15.00 sati. Međutim, muslimanske snage su već oko 17.00 sati ponovo postavile kontrolnu točku u selu Gračanica.
- 08:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.05.2005., četvrtak

Tajna vrpca sa suđenja "Bugojanskoj skupini"

Večernji list u posjedu tajne vrpce sa suđenja skupini članova HRB-a, koja je na područje Uskoplja ubačena 1972. godine


Nakon više od trideset godina, Protuobavještajna agencija (POA) već gotovo pola godine radi na slučaju Bugojanske skupine, odnosno pokušava utvrditi gdje su završili posmrtni ostaci 18 od 19 članova te hrvatske emigrantske skupine koja je u Jugoslaviji 1972. izazvala neviđenu pomutnju...

Mirko Vlasnović i Vejsil Keškić Večernji je list pak došao u posjed javnosti dosad nepoznatih izvadaka sa suđenja četvorici članova te skupine pred sarajevskim vojnim sudom 21. prosinca 1972. godine. Pod Bugojanskom skupinom misli se, naime, na 19 hrvatskih emigranata, članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, tajne hrvatske emigrantske organizacije koja je djelovala u Europi, Australiji i SAD-u, cilj koje je bilo dizanja "oružanog ustanka za oslobođenje Hrvatske".
Odluka o ubacivanju skupine u Jugoslaviju donesena je u prosincu 1971. na sastanku užeg vodstva HRB-a u Salzburgu, a usporedno s ubacivanjem skupine, bile su predviđene i diverzantske akcije drugih grupa i pojedinaca. Skupinu su činili članovi HRB-a pristigli iz Europe i Australije te su se okupili na užem području Graza pod vodstvom Ambrozija Andrića i Pavla Vegara.
Ondje je provedena desetodnevna obuka, podijeljena je oprema, odore i naoružanje te je grupa 20. lipnja 1972. ilegalno, pješice, prešla jugoslavensku granicu na području Dravograda. Od 25. lipnja do 24. srpnja njezini su se članovi na području BiH i Hrvatske sukobljavali s tadašnjom JNA, milicijom, pripadnicima Teritorijalne obrane...
Bio je to njihov odgovor na nasilno gušenje Hrvatskog proljeća. Nevjerojatno zvuči činjenica da je protiv 19 članova skupine tadašnji jugoslavenski režim na noge dignuo čak 30.000 ljudi! U akcijama je poginulo 15 članova te skupine, a neki su najprije zarobljeni, potom likvidirani. Četvorici se sudilo na već spomenutom suđenju u Sarajevu.
Snimke sa suđenja su vrlo loše, ali na njima se, što prvi put izlazi u javnost, jasno vidi sudsko vijeće vojnoga suda te četvorica optuženih sa svojim čuvarima. Snimka je zacijelo nastala u produkciji bivše JNA. Na njoj se čuje kako predsjednik sudskoga vijeća najprije govori, odnosno proziva optužene: "Horvat Đure, Keškić Vejsila, Vlasnović Mirka i Pavlović Ludviga".
Zatim ženski glas nastavlja: "21. decembra 1972. godine, nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća u prisustvu zastupnika optužbe, optuženih i njihovih branilaca javno je objavio presudu". Slijedi glas predsjednika sudskog vijeća: "Prvooptuženi Horvat Đuro, drugooptuženi Keskić Vejsil, trećeoptuženi Vlasnović Mirko i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig, prema ličnim podacima utvrđenim na glavom pretresu, krivi su...
Prvooptuženi Horvat Đuro na kaznu smrti, drugooptuženi Keškić Vesil na kaznu smrti, trećeoptuženi Vlasnović Mirko na kaznu smrti i četvrtooptuženi Pavlović Ludvig na kaznu smrti". Iscrpnije...

Ilija Glavaš


U skupini ubačenih hrvatskih emigranata bio je i jedan Uskopljanin, Ilija Glavaš. Rođen je 8. prosinca 1939. u Lužanima pokraj Uskoplja, a poginuo 24. srpnja 1972. (imao je, dakle, 33 godine) na području sela Leskuri na planini Svilaji. Odmah nakon iskrcavanja u Gračanici, Ilija je posjetio svoju rodbinu na Lužanima, a potom je nakon kraćeg noćnog zadržavanja krenuo dalje sa skupinom. Jugoslavenske komunističke vlasti su tom prilikom zatvorile sve članove obitelji Glavaš koje je Ilija posjetio, pa čak i djecu od godinu-dvije dana.

- 08:00 - Komentari (29) - Isprintaj - #

25.05.2005., srijeda

Uskopaljski abecedarij (25): V kao Vrbas

Mogli bismo, kao u onoj reklami, odmah na početku, mirne duše reći: svatko ima svoj Vrbas, jer, Vrbas nikako nije isti u Uskoplju i Bočcu, u Bugojnu i Banjaluci, a nije bome ni na Sastavcima i u Potrlici, a, opet, nikad nitko nije rekao: Vrbasi. On je uvijek Vrbas, uvijek u jednini. A riječi koje se ne mogu staviti u množinu, kako reče onaj Švicarac, Bichsel, posebno su patetične riječi: treba ih promatrati i upotrebljavati osobito oprezno.
Vrbas izvire u Uskoplju, ali i mnogo Uskoplja, odnosno onoga što smatramo njegovim okusom, spleenom, izvire iz Vrbasa. Oduvijek je, čini se, Vrbas hladio usijane glave zadrtih uskopaljskih muškarčina i, uz pomoć debelog hlada i tanke rakije, pretvarao ih u pomalo ženskaste, melankolične tipove iz čijih bi grla umjesto psovki i drugih osornosti izlazile sladunjave pjesme uz šum vode kao zvučnu kulisu:
“Vrbas voda na valove dode,/ Nit' od kiše nit' od bila sniga, / Vec od suza skopaljskih momaka...."

I doista, teško je naći ijednu rijeku koja je opjevana više od Vrbasa. Uvijek su to ženske (lirske) pjesme, a rijetko, gotovo nikada, ga ne nalazimo u muškim (epskim) pjesmama: Vrbas voda nosila jablana, Sinja magla po Vrbasu pala, Kraj Vrbasa, Vozila se po Vrbasu lađa, Oj Vrbasu vodo ladna, S ovu i s onu stranu Vrbasa, Vrbas vodo što se kuneš krivo, Ne čuje se pjesma sa Vrbasa… Riječi ovih pjesama često su doista patetične (valjda je Bichsel u pravu), te neke od njih teško mogu funkcionirati u tekstualnom obliku. No, zato, kad se riječi ovih pjesama, kako rekoh, u debelu hladu i uz tanku rakiju, otegnu iz hrapavih grla iz njih nestane sva jeftina patetika, a one se odjednom, doimaju poput Vrbasa: svježe, snažne i brze, koje nam, baš kao i voda o kojoj pjevaju, nose, valjaju, ogoljuju, ali istovremeno i hrane korijenje (eto ti, vraže, kud ćeš gore patetike).
Vrbas je nekada bio - brojni povijesni izvori govore o tome - i zlatonosna rijeka. Ljudi su od nje, dakle, živjeli, ali je ona bila i vodoplavna, pa je katkad i uništavala ono od čega se u Uskoplju živjelo. Ivan Frano Jukić u pretprošlom stoljeću upravo zbog tog plavljenja Vrbasa i drugih uskopaljskih rječica i potoka po polju, naizva Uskopljane “lienim” ljudima, onima koji gladuju, a mogli bi uz takvo polje kakvo imaju, hraniti dvostruko više “stanovnikah”.
Priča o Vrbasu mogla bi biti duga: barem dvostruko dulja od samog Vrbasa, ali ja ću ovu završiti jednim citatom, kojeg sam pronašao slučajno, ali koji je iznenada zasjao poput kakvog zrnca ili grumenčića što su ga u neka druga vremena Uskopljani u upravo u Vrbasu pronalazili.. Danas potpuno nepoznati Vjekoslav Livadić, naime, za vrijeme dvogodišnjeg vojnog službovanja (1878. i 1879.) u Bosni zapisao je u svojoj knjižici crtica, pjesama, priča i pripovjesti, između ostaloga, i sljedeće riječi:
“…I Vrbasu pripisuju čudotvornu moć. Vrbas dobar je za rane – vele; Vrbas je sita – a ona, što s Karaule gore teče – gladna rieka.
Eh, lahko je kopače hranit, kada Vrbas piju…”

Vrbas je, današnjim rječnikom bi se reklo, oduvijek bio naša komparativna prednost. Ako je nismo iskoristili, nije kriv on, nego mi: “lieni Skopljaci”.
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.05.2005., utorak

Razmišljanja Volkera Schimpffa

Iako se na uskoplje.blog.hr bavimo samo usko lokalnim, uskopaljskim temama, ovaj put činimo iznimku, koja to, opet, možda i nije. Naime, na ovom blogu već spominjani uskopaljski student u Leipzigu, Mario Juričević, preporučio nam je, a na svojim stranicama i objavio, jedno doista poticajno razmišljanje njemačkog političara Volkera Schimpffa u kojemu ovaj predlaže uređenje Bosne i Hercegovine po, u našoj javnosti do sada gotovo nespominjanom, belgijskom modelu.
Postoji li način rješenja proturječnosti daytonskog sporazuma s kojim bi se Bosna i Hercegovina načinila suverenom, neovisnom državom jednakopravnih građana i naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i drugih koji u njoj žive? Postoji li način mirnog i trajnog rješenja paradoksa po kojem su entiteti s jedne strane teritorije, a s druge strane etnički osnovani?
pita se Schimpff, te odmah daje i odgovor:
Postoji jedan način. To je belgijski model «dvostrukog federalizma».
Iscrpnije naravno pogledajte na www.uscople.tk/


"Opasni prijedlog Instituta za političke studije iz Londona"


Nezavisna Bosna i Hercegovina treba prestati postojati. Republika Srpska, u sadašnjim granicama, treba se spojiti sa Srbijom. Srbima Vukovar i Republika Srpska, Hrvatskoj Mostar i Hercegovina, a od ostatka i Sandžaka stvara se Bošnjakija,
stoji, pak, u prijedlogu Instituta za političke studije iz Londona. O ovom prijedlogu na svojim stranicama piše bloger Livno1. Više...
- 08:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

23.05.2005., ponedjeljak

20 % rata

Dominiraju li na ovom blogu teme iz protekloga rata?


U subotu je bio 21. u mjesecu, a na ovome blogu, kako su mnogi od vas možda i zamjetili, nije objavljena uobičajena statistika (o broju postova, komentara, mjestu na top listama, posjetama...). Bila nam je namjera ovaj put preskočiti rečene podatke, no, nekoliko komentara, koje ste u posljednje (i ne samo posljednje) vrijeme ostavili, natjerali su nas da ipak iznesemo nekoliko brojeva.
O čemu je riječ?
U nekoliko komentara, svježih, a i onih manje svježih, iznijeli ste neke primjedbe, koje se odnose na sadržaj tekstova na ovome blogu, a među njima svakako valja izdvojiti onu da se na ovome blogu isuviše često piše o proteklome ratu, pa se, često, rekli bismo bez uvida u stvarno stanje stvari, zna reći da teme iz protekloga rata zapravo dominiraju ovim blogom, a onda se ta, tobože činjenica, uzima zdravo za gotovo.
A što kažu brojke?
Detaljnom analizom svih postova koji su od početka (21.10.2004.) do danas napisani na ovome blogu došli smo do sljedećih rezultata:
Od ukupno napisanih 295 postova na ovome blogu 78 (ili 26,44 %) ih je napisano pod zajedničkim nadnaslovom "Dogodilo se na današnji dan" (koji je, čini se, jedini i "sporan"). Od tog broja 59 postova ili 20% od ukupnog broja napisanih postova odnosi se na vrijeme protekloga rata, a 19 postova ili 6,44 % od ukupnog broja postova odnosi se na događaje koji su se dogodili u prošlosti, ali se ne odnose na vrijeme zadnjega rata. Velika većina od 217 postova ili 73,56 % od ukupno napisanih postova na ovome blogu odnosi se, dakle, na manje više aktualne događaje.

Otkuda, onda, dojam da na uskoplje.blog.hr dominiraju teme iz protekloga rata?
Razloga može biti više, no, spomenimo ovdje samo jedan. Ovaj blog (kao uostalom i svaku drugu stranicu), pored postova, čine i Vaši komentari (čak štoviše, oni su nerijetko i zanimljiviji dio ovoga bloga), a njih je kudikamo više na postovima koji se bave proteklim ratom (tj. koji podsjećaju na događaje iz protekloga rata, ne dajući pri tome gotovo nikakve ocjene), nego na postovima koji za temu imaju aktualne događaje i pitanja.
I na kraju: dominiraju li na ovom blogu teme iz protekloga rata?
Ne bi li u ovome pitanju riječ "blog" primjerenije bilo zamijeniti riječi "Uskoplje"?
- 08:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

22.05.2005., nedjelja

Promocija knjige Hrvati Uskoplja - okolnosti i perspektive

Najava


Posjetitelji ovoga bloga već su imali priliku, barem posredno, susresti se s knjigom Hrvati Uskoplja - okolnosti i perspektive, u kojoj su sakupljeni radovi s Okruglog stola održanog u organizaciji Hrvatske uzdanice još 9. veljače 2002. godine, a predstavljanje ove vrijedne knjige široj, uskopaljskoj čitalačkoj publici, kako saznajemo u Hrvatskoj uzdanici, održat će se u petak, 27. svibnja u 19.00 sati u prostorijama Osnovne škole Uskoplje.
Osim osnovnih informacija o knjizi, posjetitelji ove promocije, imat će, najavljeno je, priliku i pratiti osvrte nekoh sudionika Okruglog stola i njihov pogled na obrađene teme iz današnje perspektive, to jest s trogodišnje vremenske distance, a moći će, naravno, i sami sudjelovati u razgovoru.
Uzimajući u obzir sve rečeno, petak navečer svakako rezervirajte za ovu promociju.
- 08:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

21.05.2005., subota

Župnik u Frankfurtu...

Gdje su i što rade


Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog fratra...

Fra Anto Batinić, rođen u Poniru kod Uskoplja, redovnik je franjevačke provincije Bosna Srebrena. Frankfurt Odmah nakon ređenja intenzivno se počinje baviti novinarstvom, pa veoma brzo postaje jedan od najistaknutijih novinara i urednika Svjetla riječi. Njegove zasluge za kontinuirano izlaženje i ugled ovoga lista veoma su velike upravo u ratnom vremenu. Ponajviše njegovom zaslugom u kolovozu 1992. godine u Splitu je izašao peterobroj Svjetla riječi, što je osiguralo kontinuitet, ali i daljnji rast i prihvaćenost ovoga lista od strane čitalačke publike.
Nakon rata, fra Anto odlazi u Frankfurt, gdje uređuje Živu zajednicu, mjesečnik hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj. List na hrvatskom i njemackom jeziku informira o zivotu u hrvatskim katolickim zajednicama u Njemackoj i donosi zanimljive članke s temama o vjeri, kulturi, nacionalnoj povijesti i hrvatskom jeziku. U to vrijeme, kao i u vrijeme rata, fra Ante surađuje i u drugim novinama i časopisima, a osobito su zanimljivi članci koje je ispisivao za Dom i svijet, informativni tjedni prilog za iseljenike HIC-a.
Danas Živu zajednicu uređuje Adolf Polegubić, a fra Ante je od tog vremena župnik na dvjema njemačkim katoličkim župama u Frankfurtu.
- 08:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.05.2005., petak

Razmjena zarobljenika

Dogodilo se na današnji dan


Točno u 12.00 sati, na današnji dan 1993. godine, u bazi UNPROFOR-a, uz nazočnost predstavnika PMEZ-a i UNPROFOR-a, izvršena je razmjena zarobljenih osoba između HVO-a i muslimanskih snaga. Muslimanske snage pustile su 26 osoba hrvatske nacionalnosti koje su se nalazile u konvoju humanitarne pomoći za Fojnicu, te Marijana Milića i Stipu Novakovića iz općine Uskoplje, dok se za Srećka Šantića iz Posušja, Predraga Dujića iz Travnika i Miju Milića iz sela Krupe kod Uskoplja, tvrdi da se ne nalaze u njihovu zarobljeništvu. Muslimanska strana nije vratila imovinu koja je pripadala konvoju i osobama koje su njemu bile, premda je ovaj konvoj posjedovao potvrdu o nesmetanom prolasku i od HVO-a i od muslimanskih snaga. HVO je pustio 16 osoba muslimanske nacionalnosti, pripadnika muslimanskih snaga, koji su zarobljeni tijekom ratnih djelovanja. Pripadnici muslimanskih snaga su s područja uskopaljske općine.
Godinu dana kasnije, 20. svibnja 1994., situacija na području Uskoplja bila je mirnija. No, u noći s 19. na 20. svibnja nekoliko pripadnika muslimanskih snaga u Voljicu je prešlo područje dogovorene tampon zone, te su nekoliko puta ulazili u tamošnju katoličku crkvu. Zahvaljujući pravovremenoj intervenciji UNPROFOR-a nije došlo do vatrenog okršaja, a prema njihovu izvješću u crkvi sv Ane nisu zamijećena nikakva oštećenja.
U 10.30 sati istoga dana u Stožeru UNPROFOR-a za sektor Jugozapad održan je sastanak predstavnika dvaju naroda s Glen Evans, predstavnicom britanske vlade. Hrvatsku stranu na ovom sastanku predstavljali su Drago Bilandžija i Ivan Šarić, a muslimansko-bošnjačku Tahir Mahmutović, Abdulah Granić i Sead Kirlić. Na sastanku je bilo riječi o problemima školstva i zdravstva nakon čega su prisutni obišli zgradu srednjoškolskog centra, te zgradu Doma zdravlja.
- 08:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

19.05.2005., četvrtak

Pronađen ukradeni Audi 100

I u današnjem policijskom izvješću o jučerašnjim događajima u Uskoplju spominje se krađa automobila, odnosno, ovaj put pronalazak ukradenog automobila u Uskoplju:
Dana 18.5.2005. godine, prijavljeno je PS Travnik, da je u noći 17/18.5.2005. godine, u mjestu Pokrajčići, općina Travnik, ispred obiteljske kuće vlasništvo Zorana Z., ukradeno pmv marke "Audi 100”, registarskih oznaka 720-T-097, koje je koristio Franjo Š., iz mjesta Pokrajčići , općina Travnik. Očevid su obavili službenici OKP-a PU Travnik.
Operativnim radom na terenu, oko u 02,00 sati, ophodnja policije PS Gornji Vakuf-Uskoplje pronašla je pomenuto vozilo i provjerom je ustanovljeno da registarske pločice ne pripadaju navedenom vozilu, nego pmv marke “Golf II” sa područja općine Gornji Vakuf-Uskoplje, koje su iste noći ukradene. Na mjesto događaja upućena je ekipa za očevid OKP-a PU Bugojno, koja je nakon obavljenog očevida pmv marke “Audi 100” prebacila na parking prostor PS Gornji Vakuf-Uskoplje. Daljnjim provjerama je ustanovljeno da je pmv “Audi 100” ukradeno na području Travnika i da je vlasništvo Franje Š. iz mjesta Pokrajčići, općina Travnik. Istraga je u tijeku.

- 13:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Nađena četvorica ubijenih Hrvata iz bugojanske skupine?

Čiji bi mogli biti na početku ovog tjedna ekshumirani posmrtni ostaci u Bugojnu u Povjerenstvu za nestale osobe, kažu, ne žele nagađati. Neslužbeno doznajemo da bi četiri tijela pronađena u sekundarnoj grobnici mogla pripadati četvorici iz skupine od 20 nestalih, točnije iz bošnjačkih logora tijekom rata odvedenih bugojanskih Hrvata.

U posljednjih nekoliko dana na ovome blogu podsjećali smo na događaje koji su se desili u isto vrijeme ratne 1993. i 1994. godine, te smo, između ostaloga, često spominjali prosvjed bugojanskih žena koje su zaprječavanjem cesta tada bezuspješno tražile istinu o svojim nestalim. Danas, 11 godina nakon spominjanog prosvjeda, pitanje nestalih bugojanskih Hrvata ponovo se aktualizira. U preporuci s drugih stranica prije nekoliko dana skrenuli smo vam pozornost na činjenicu da aktualne bugojanske vlasti odbijaju registrirati bugojansku udrugu logoraša (vidi: plavi stupac desno), a sada Vam prenosimo i vijest da su početkom ovog tjedna članovi Povjerenstva za nestale osobe Federacije BiH i Županijskog tužiteljstva u Travniku iz dviju masovnih grobnica otkrivenih na lokalitetu Zlatarica na području Bugojna ekshumirali posmrtne ostatke deset zasad nepoznatih osoba.
“U prvoj smo grobnici pronašli tri tijela, među kojima i dvoje djece u dobi od 4 i 14 godina te posmrtne ostatke još najmanje triju tijela. U drugoj, za koju je ustanovljeno da je riječ o sekundarnoj grobnici, našli smo posmrtne ostatke još 4 osobe”,
izjavio je za Večernji list predsjedavajući Povjerenstva za nestale osobe F BiH Marko Jurišić.
Prema njegovim riječima, sva pronađena tijela bit će poslana na identifikaciju pomoću DNK metode u Sarajevo, a posao će obaviti predstavnici Međunarodnog povjerenstva za traženje nestalih osoba. Kada, to Jurišić zasad ne zna. Dodaje samo kako uz pronađena tijela nije bilo nikakvih dokumenata niti odjeće na osnovi koje bi se mogla obaviti identifikacija te kako na identifikaciju u Sarajevu čekaju posmrtni ostatci još pet osoba također ekshumiranih na istom lokalitetu potkraj prošle godine (potraga je morala biti prekinuta zbog lošeg vremena).
Čiji bi mogli biti na početku ovog tjedna ekshumirani posmrtni ostaci u Bugojnu u Povjerenstvu za nestale osobe, kažu, ne žele nagađati. Neslužbeno doznajemo da bi četiri tijela pronađena u sekundarnoj grobnici mogla pripadati četvorici iz skupine od 20 nestalih, točnije iz bošnjačkih logora tijekom rata odvedenih bugojanskih Hrvata.
No hoće li dio misterije o njihovu nestanku napokon biti razriješen znat će se pouzdano tek nakon identifikacije DNK za koju se obitelji nestalih nadaju da će biti završena u što bržem roku. Inače, bugojanski Hrvati još tragaju za 35 svojih u ratu nestalih i najvjerojatnije ubijenih članova obitelji. (V. List - Monitor)
Pogledajte i: Istraga u OSA-i zbog Večernjakove krtice
- 10:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Opstrukcija pregovora

Dogodilo se na današnji dan


Na današnji dan 1994. godine u bazi britanskog bataljuna UNPROFOR-a u Uskoplju održan je sastanak Podkomiteta na kojemu su, uz predstavnike UNPROFOR-a i Promatračke misije Europske zajednice, sudjelovali i Ivan Šarić, kao predstavnik Hrvata, te Omer Ljubunčić i Abdulah Garača kao predstavnici muslimansko-bošnjačke strane. Na sastanku je, između ostalog, bilo riječi o otvaranju autobusnih linija Uskoplje – Voljice i Uskoplje – Privor, ali je zaključeno da ovaj Potkomitet nije nadležan za otvaranje istih, te je predmet upućen generalima Rosi i Deliću.
 Crkvu na Humcu uništili su i opljačkali pripadnici muslimanskih snaga; foto Vrhbosanska nadbiskupijaGlede obilaska hrvatskih naselja, stav muslimansko-bošnjačkih predstavnika je da se posjeta ne dopusti. Isti stav predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda imaju i prema zahtjevu mjesnog župnika da posjeti crkvu u Bistrici. Predstavnik Hrvata zatražio je i posjet crkvi na Humcu, te uređenje i blagoslov svih klatoličkih grobalja na području pod kontrolom Muslimana-Bošnjaka, Zvono crkve na Humcu; foto: vrhbosanska nadbiskupija što su njihovi predstavnici ponovo kategorički odbili.
Ljubunčić i Garača odbili su, također, i prijedlog UNPROFOR-a da se sastanu vjerski službenici, te prijedlog da se susretnu intelektualci dva naroda. Hrvatski predstavnik je prihvatio ove prijedloge.
Također, predstavnici Muslimana-Bošnjaka ne dopuštaju pristup gradskoj deponiji smeća, ali zato istovremeno traže da pregledaju tvornice pod kontrolom HVO-a. Pregled im je omogućen istoga dana u 14.00 sati, ali su zbog nespremnosti to odbili, pa će ovaj obilazak biti predmet budućih razgovora.
Od ostalih događaja koji su obilježili 19. svibnja 1994. godine jest stupanje u štrajk glađu jednog dijela prosvjednica iz Bugojna, koje već osmi dan zaprječavaju cestovne pravce Uskoplje – Prozor i Prozor – Tomislavgrad, želeći na taj način saznati istinu o 26 nestalih bugojanskih Hrvata.
Godinu dana ranije, 19. svibnja 1993. godine, Skopaljski vjesnik bilježi djelovanje muslimanskih snajperista iz pravca Rudnika gipsa po hrvatskom dijelu sela Bistrice, iz pravca Duratbegova Dolca po cesti Vilić Polje - Pavić Polje.
Pripadnici muslimanskih snaga na današnji dan ratne 1993. godine otvarali su vatru iz pješačkog naoružanja čak i po pripadnicima HVO-a koje se nalaze na prvoj crti obrane prema četnicima na planini Raduši, a navodi se i informacija da pripadnici muslimanskih snaga u Bistričkoj Rici i dalje presreću i pljačkaju sve nemuslimane.
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.05.2005., srijeda

Krhko primirje

Dogodilo se na današnji dan


Na današnji dan ratne 1993. godine unatoč potpisanom sporazumu o primirju muslimanske snage i dalje su djelovale iz pješačkog naoružanja i protuzrakoplovnih strojnica po hrvatskim naseljima u uskopaljskoj općini, a osobito po donjem dijelu grada po kojemu su intenzivno djelovali i muslimanski snajperisti.
Oko 16.00 sati istoga dana muslimanske snage u selu Batuša zapalile su kuću Željka Debeljaka.
Na prvoj crti obrane na Raduši ranjen je pripadnik HVO-a Slavko Mlakić.
Uhićen je i pritvoren pripadnik muslimanskih snaga Edhem Čaušević pošto je pokušao baciti bombu na pripadnike HVO-a u selu Ždrimci.
Godinu dana kasnije, 18.svibnja 1994., održana je sjednica Općinskog vijeća Uskoplja na kojoj je zaključeno da svi roditelji preko povjerenika za pojedina naselja dostave podatke o svojoj djeci radi ustroja popisa za isplatu dječjeg doplatka.
Cestovni pravac Uskoplje – Prozor, te pravac Rama – Tomislavgrad su i dalje blokirani za sav promet. Naime, kako smo već pisali, žene iz Bugojna blokirale su promet u mjestu Sičaja, te u mjestu Lipa. One traže informacije o 26 nestalih bugojanskih Hrvata, za koje se, od njihova odvođenja iz zatvora muslimanskih snaga ništa ne zna.
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.05.2005., utorak

Ukraden Audi A 3

Kratka vijest


Policija je izvjestila da je tijekom jučerašnjeg dana prijavljeno u Policijsku postaju da je u noći s 15. na 16. svibnja 2005. godine u mjestu Batuša ukradeno putničko motorno vozilo marke Audi A-3, registarskih oznaka BN-874-EP, vlasništvo Danijele M. iz Uskoplja. Očevid su obavili službenici kriminalističke policije PU Bugojno, a policijsko izvješće, kao i uvijek, završava napomenom da je istraga u tijeku.
- 12:30 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Prvi ženski band

Najava


Nakon niza muških (Pankeri, Max Bunker Band, Noćna smjena, Duo Blues.....), izgleda da je na pomolu stvaranje prvog uskopaljskog, čisto ženskog banda. Zapravo, ako je suditi po najavi na Forumu uskopaljskih studenata, on je već stvoren. Ivana Jozić (sint), Jelena Buljan (bubnjevi), Marija Vidović (bas gitara), Kristina Sičaja (solo gitara), Matea Vukadin (prateća gitara) i Martina Jozić (prateća gitara) već neko vrijeme marljivo vježbaju i pripremaju se za svoj prvi nastup. Mislim da nije potrebno ni spominjati da ga Uskopljani sa zanimanjem iščekuju.
Više o ovome, kao i drugim zanimljivim temama pogledajte na forumu uskopaljskih studenata.
- 08:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.05.2005., ponedjeljak

Pušteni samo fratri

Dogodilo se na današnji dan


Bilješka pod datumom 16.svibnja 1993. godine u Kronologiji Skopaljskog vjesnika bila je srazmjerno duga:
U području Bistričke Rike muslimanske snage presrele su i zatočile Dobroslava Bošnjaka, Zdravka Penezića i Snježanu Zeleniku kojima se od tada gubi svaki trag.
Na području susjedne općine Fojnica gomilaju se veće snage muslimanske vojske s očitom namjerom da se izvrši agresija i uništi hrvatsko pučanstvo na tom području. (U tom smislu fojnički HDZ uputio je apel domaćoj i svjetskoj javnosti da se učini sve kako bi se zaustavilo još jedno besmisleno uništavanje ljudskih života i imovine, no, kako je poznato, u tome se nije uspjelo).
Panorama Uskoplja; foto: rodoslovlje.blog Muslimanske snage pustile su iz svojih zatvora fra Nikicu Miličevića, gvardijana fojničkog samostana, fra Vinka Tomasa, uskopaljskog župnika, te dvije časne sestre. Prema nepotpunim informacijama u zatvorima muslimanskih snaga još uvijek se nalaze slijedeće osobe hrvatske nacionalnosti: Srećko Šantić, Mijo Milić, Predrag Dujić, Marijan Milić, Stipo Novaković, Tomislav Gujić, Miroslav Guić, Želimir Guja, Mato Vukoja, Ivica Tomičić, Jedinko Šimunić, Anto Bilić, Luka Miličević, Zdravko Šušnjara, Dominko Tolić, Ilija Majić, Branislav Markulj, te iz Usore tri muškarca, jedna žena i dvoje djece.
U 12.30 sati u bazi UNPROFOR-a započeo je sastanak zapovjednika HVO-a i muslimanskih snaga kojemu su bili nazočni i predstavnici PMEZ-a i UNPROFOR-a. Na sastanku je dogovoreno da se odmah izda zapovjed o bezuvjetnom prekidu vatre, te da do 10.00 sati 17.5.1993. počne izvlačenje postrojba i njihovo vraćanje u svoje baze. Idući sastanak zakazan je za 17.5.1993. u 9.00 sati.
Zapovjed o prekidu vatre djelovala je na pripadnike obiju strana, pa su ostatak dana i noć protekli znatno mirnije. Izuzetak su područje grada i sela Bistrica gdje su muslimanske snage nastavile izazivati pucajući iz pješačkog naoružanja.

- 15:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Uskopljani na križnom putu (II.)

Jučer sam na ovom mjestu prenio ulomak iz sjećanja s križnoga puta Ante Sablje iz Podgrađa, a danas prenosim ulomak iz sjećanja Joze Šarića iz Bistrice. Kako već rekoh, nadam se da će ovi tekstovi, ovdje prigodno doneseni, potaknuti i nekoga od vas da razgovara s preživjelima s križnoga puta, te da ta sjećanja zapiše i na taj način ih otrgne od zaborava.


(...) S prvim mrakom, ušli smo u Veliku Goricu. Nas nekoliko krenulo je sporednom ulicom u nadi da ćemo naći nešto hrane. i doista, ubrzo smo naišli na neku kuhinju s pekarom u kojoj su,. srećom, radili sami zatočeni domobrani. U prvi mah smo se uplašili, ali su nas oni ubrzo osokolili. Rekli su nam da se ne bojimo, te nam dali nekoliko kukuruznih kruhova kojima smo napunili svoje torbe. Malo zatim, izveli su nas na glavnu ulicu i mi smo se priključili koloni, kao da se ništa nije dogodilo.
Kolonu su skrenuli na tržnicu. Neki civili su pitali za poručnika Tomerlina. Mislili smo da su to mještani Hrvati i da će nam pomoći. No, na žalost, bili su to zadojeni partizani i, kad su našli poručnika, počeli su ga zlostavljati i tući.
Na tržnici smo prenoćili. Ujutro smo dobili čak i čaj za doručak, a nakon doručka počeo je popis i grupiranje zarobljenika po vojnim okruzima. Naša grupa zarobljenika iz Travničkog okruga bila je, po svoj prilici, najbrojnija. Iz kolone su odvojili zarobljenike iz Zagorja i Slavonije, pa smo ostali samo mi iz Bosne i Hercegovine.
Na istom mjestu zadržani smo tri dana. Malo smo predahnuli, pa i okrijepili se, jer smo dobivali čak dva obroka dnevno: ujutro čaj, a u podne rijetki grah ili bolje reći, vruću vodu u kojoj je plivalo nekoliko zrna graha. No, žene su bile jako dobre i donosile su hrane u obilnim količinama, a uz to, stražari su bili također domaći ljudi koji nisu ometali žene da nam pomažu. Vjerojatno i danas žive mnogi ljudi kojima je u živom sjećanju milosrđe velikogoričkih žena i koji njihovu pomoć pamte kao svijetlu točku u tamnim vremenima kraja Drugog svjetskog rata.
Mislim da je bila nedjelja, 28. svibnja kad nam je zapovjeđen pokret prema Sisku. Hodali smo prilično žustro, ali je do iza podneva bilo podnošljivo, nije bilo nikakvih nezgoda, a mi smo bili relativno odmorni. Međutim, kada smo došli do raskrižja na kojemu se odvajao put za Petrinju, dočekali su nas banijski Srbi koji su postavili kola oko ceste u poznati cik-cak raspored. Zarobljenike iz kolone koja je morala proći kroz tako postavljenu zasjedu tukli su bičevima za konje (kandžijama). Približavajući se kolima razmišljali smo kako da prođemo sa što manje udaraca, a onda je odjednom, kad smo već došli do seljaka, Tufik Brica iz kola izvukao stupac i počeo mlatarati njime prema seljacima. To su uskoro učinili još neki, tako da smo prošli s minimalnim batinama.
Primakli smo se već Sisku, a kolona je poslije ovakvog “dočeka” još uvijek bila uznemirena. Napokon, ušli smo u Sisak i krenuli desno kroz grad. Uskoro smo stigli do nekog prostora omeđenog zgradama u koji su nas zatvorili. U tom prostoru zatekli smo logoraše koji su ranije bili sprovedeni. Prepoznali smo neke momke iz bugojanske bojne Bobanova zdruga. Bilo ih je mnogo. Sjećam se Franje i Blaške Pilića iz Vilić Polja, Stipe i Jure Slipca s Mošćana, Pere Barišina (Budimira), također s Mošćana i mnogih, mnogih drugih. Sve su to bili momci iz sela oko Uskoplja.
Prve noći u Sisku nismo imali mira. Mnogi od onih koje smo zatekli bili su premlaćeni do iznemoglosti, iznakaženi i krvavi, te nas je to što smo vidjeli kao i priče logoraša koji su svi od reda govorili sve najgore o postupcima partizana, jako uznemirilo. i doista, dželati su uskoro i došli. Počeli su najprije premetati stvari i tražiti bilo kakvu vrijedniju stvar koju bi mogli uzeti za sebe. Kod koga bi našli nešto vrijednije, oduzeli bi mu to, a on bi uz to bio i premlaćen. Zapravo, tukli su sve odreda. Cijelu noć nitko od nas nije mogao oka sklopiti, stalno smo bili maltretirani, a ujutro smo mi, koji smo došli večer ranije, dobili zapovjed da se spremimo za pokret, a oni koje smo zatekli u Sisku, imali su tu i dalje ostati. Neke od njih, koji su bili iz Uskoplja, a koji su se mogli kretati, poveli smo sa sobom. S nama su krenuli Dane Zeko s Paloča, Mato Kartalić i Tadija Plejić, također s Paloča, te Ljuban Šekerija iz Volara. Od momaka iz Bobanova Bugojanskog zdruga koji su ostali u Sisku nitko se, osim Pere Barišina, nije vratio kući. Pero je, kako je kasnije sam pričao, imao sreću da je uspio pobjeći s kamiona kojim su ih partizanski zlikovci vodili na strijeljanje.
Jedno vrijeme išli smo polako, a kad smo odmakli od Siska ubrzali smo tempo. Oni koji su poznavali krajeve kroz koje smo prolazili rekli su da idemo prema Popovači. Nismo imali nekih većih problema sve dok se nije primakao mrak. Tada je postalo grozno. Banijski zlikovci koji su nas sprovodili počeli su, naime, s prvim mrakom, ubijati zarobljenike na začelju kolone. Kad se je u potpunosti smrklo, tjerali su nas da idemo sve brže i brže, ponavljajući nam da su za one koji ne mogu izdržati tako brz tempo osigurali kola koja idu iza kolone. Dakako, svatko tko bi imalo zaostao bio bi jednostavno ubijen, te bi se na taj način pridružio velikom broju onih koje se banijski zlikovci brutalno poubijali i koji su ostali zauvijek ležati na putu Sisak – Kutina.
Atif Velei ja nosili smo Smaju Bukarića koji je bio iznemogao, pa nam je to još više otežavalo pješačenje. No, znali smo što bi se s njim dogodilo da smo ga ostavili, pa smo zato ulagali i posljednje atome snage da ga spasimo. Srećom, počeli smo nailaziti pored kuća, u početku rijetkih, a potom sve gušćih. Bio je to znak za nas da se približavamo Kutini. No, odjednom, Atif je ispustio Smaju i pobjegao u noć. Ostao sam sam i nisam znao što da radim. Iskrao sam se iz kolone i zaklonio Smaju za jednu kuću, te se i sam sakrio bojeći se da nas tko od sprovodnika nije vidio i krenuo za nama. Kad sam vidio da nas nitko ne prati, izvirio sam ponovo na cestu na kojoj više nije bilo nikoga. Kolona je već odavno prošla. Bilo je tiho. Na verandi kuće za koju smo se sklonili našao sam zelje koje je vjerojatno domaćica obrala i očistila za sutrašnji ručak. Halapljivo sam ga gutao, te nagonio Smaju da i on jede. Ostatak zelja stavio sam u torbu i nakon nekog vremena krenuli smo naprijed. Smajo je već bio došao malo k sebi, pa je sada već mogao, doduše polako, hodati i bez moje pomoći.
Bili smo prestrašeni, pa nismo imali što razmišljati. Predao sam se u Božje ruke i zajedno sa Smajom išao naprijed. Kuće su bile sve gušće. U jednoj prizemnici opazio sam kako netko pali šibicu. Glad nema očiju; rekao sam Smaji da idem tražiti komad kruha. Na moje tiho i oprezno dozivanje odazvala se jedna žena koja se je i sama preplašila. “Nemam mnogo kruha; i mi smo se sinoć vratili, ali ću vam dati dio od onog što imam”, rekla je. i dobra žena razlomila je beskvasni kruh i pružila mi polovicu. Taj kruh kao da nam je povratio snagu. Kruh ili, možda, dobrota žene koja ga je doslovno odvojila od svojih i usta svoje obitelji i dala ga nama? (...)
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.05.2005., nedjelja

Franjevci u Uskoplju

Dogodilo se na današnji dan


Prema jednoj nepouzdanoj povelji iz sredine 17. st. franjevci se na području Uskoplja prvi put spominju upravo na današnji dan, 15. svibnja 1406. godine. Tada je u njihovom samostanu u Veseloj Straži tobože održan kapitul Bosanske franjevačke vikarije kojom prilikom je za vikara izabran prvi Hrvat na ovoj službi , fra Marin Splićanin. Prilikom održavanja ovog navodnog kapitula franjevcima u Veseloj Straži bio je svratio i kralj Ostoja s pratnjom. Tom prilikom je tobože pred novoizabranim vikarom i drugim franjevcima potvrdio Brajanu Ohmućeviću Grguriću i njegovim sinovima baštinska prava.
Franjevci su u Uskoplju, dakako, bili i na današnji dan 1993. godine, ali tada, na žalost, u ulozi zatočenika. Skopaljski vjesnik, naime, o događajima od 15. svibnja 1993. godine bilježi:
Muslimanski snajperisti s Rudnika gipsa djelovali su po hrvatskim dijelovima sela Bistrice.
Muslimanske snage pokušale su iz Voljevca prebaciti dio ljudstva i naoružanja u grad. U tom su pravovremeno osujećeni zahvaljujući potpunoj budnosti pripadnika HVO-a Dobrošin.
Na sjednici HVO-a razmatrana je sigurnosna situacija, te problemi školstva.
Muslimanske postrojbe su u gradu (kod restorana Gradina) presrele konvoj Caritasa koji je prevozio humanitarnu pomoć za pučanstvo Fojnice i Sarajeva, te uhitile svo osoblje (ukupno 27 osoba), svu imovinu u hrani (157 tona), prijevozna sredstva (13 kamiona, 2 osobna vozila) sve osobne stvari uključujući dokumente, zlatninu, novac, gorivo i, čak, odjeću sa zatočenika. Većina zatočenih je maltretirana i tučena. Među uhićenima se nalaze i fra Nikica Miličević, gvardijan fojničkog samostana, fra Vinko Tomas, uskopaljski župnik, g. Branislav Markulj, dopredsjednik humanitarnog društva “Kruh sv. Ante”, koji su vodili konvoj, te dvije časne sestre.

Od događaja koji su se desili 15. svibnja 1994. godine izdvajamo tek svečanu prisegu pripadnika 43. domobranske bojne dr Ante Starčevića, koja je održana u 14.00 sati na Pidrišu.
- 17:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Uskopljani na križnom putu

Spomenik na Bleiburškom polju Na današnji dan prije točno 60 godina s Bleiburškog polja tisuće i tisuće hrvatskih vojnika i civila, među kojima i žena, djece i staraca, krenuli su na dugi put stradanja i smrti, put kojega mnogi od njih nisu preživjeli. Sudionici tih događaja s kraja Drugoga svjetskoga rata, koji se, bez sumnje, mogu označiti najvećom tragedijom hrvatskoga naroda u njegovoj povijesti, bili su i brojni Uskopljani, Hrvati i Muslimani, od kojih su mnogi zauvijek ostali ležati u brojnim usputnim jarcima i jamama. Oni, pak, koji su preživjeli, dugo o svojim patnjama nisu, kako se to često zna reći, smjeli čak ni misliti, a kamoli govoriti. Ipak, koliko je autoru ovoga bloga poznato, dvojica Uskopljana ipak su zapisala i objavila svoja sjećanja na događaje s kraja Drugoga svjetskoga rata. Riječ je o Anti Sablji iz Podgrađa i Jozi Šariću iz Bistrice. Obojica su svoja sjećanja objavili u Političkom zatvoreniku, glasilu Hrvatskog društva političkih zatvorenika, a ovom prilikom prenosim samo ulomke: danas iz Sabljinih, a sutra iz Šarićevih sjećanja.
Bilo bi dobro, kada bi ovi tekstovi bili poticaj svima koji ih pročitaju, da razgovaraju s ljudima za koje znaju da su preživjeli križni put, te da njihova sjećanja zapišu i na taj način otrgnu iz zaborava.


Ante Sabljo: Moj križni put


(ulomak)



(...) Ujutro 15. svibnja među vojskom je nastupilo veliko komešanje. Svaki od vojnika pokušavao je pronaći nekog bliskog: rođaka, prijatelja, susjeda..., nekoga komu bi u to vrijeme iznevjerenih očekivanja mogao bezrezervno vjerovati. A čovjek kojemu vjerujete i za kojeg znate da vas neće iznevjeriti u takvim je trenutcima od neprocjenjive važnosti, zapravo, jedini oslonac u naopaku vremenu. Kroz mnoštvo se je pronijela vijest da naše izaslanstvo pregovara s Englezima i partizanima. U jednom trenutku časnici iz svih postrojbi otišli su na sastanak s izaslanicima. Kad su se vratili izvjestili su vojnike da je rat završen, da jednostavno, tek tako, trebamo baciti oružje te krenuti prema mariborskom kolodvoru i odatle svojim kućama.
Ovakva zapovjed, a i sve što joj je od povlačenja do momenta njenog izricanja prethodilo, odjednom je od vojnika, čvrstih i odanih, koji su preturili rat preko glave i koji su bili spremni ginuti za slobodu svoje domovine, načinila smušenjake, nesigurne i nepovjerljive, osobe od svih ostavljene. Mnogi su jadikovali, jer su bili razočarani postupcima Engleza koji se nikako nisu slagali s onim što nam je govoreno i obećavano, i jer su s razlogom sumnjali u odjednom otkrivenu dobrotu partizana. Mnogi su pokušavali pobjeći (neki u tome i uspjevali), još dok im je oružje u rukama. No, tamo negdje iz polja do nas je svako malo dopirala pucnjava iz pješačkog naoružanja. Nismo znali što se događa, ali pucnjava koju smo slušali u samom je začetku gušila svaku pomisao na bijeg.
Časnici su pristupali svaki svojoj postrojbi i odvodili ju na mjesta gdje se odlagalo oružje i oprema koju su vojnici imali kod sebe. Nakon odlaganja oružja postrojbe su se ponovo postrojavale, a partizanski stražari - sprovodnici zauzimali su svoja mjesta s jedne i s druge strane kolone. Kada bi se u jednoj koloni skupilo dvije do tri tisuće zarobljenika, ona bi u pratnji sprovodnika krenula. Moja kolona krenula je s Bleiburškog polja oko 14.00 sati 15. svibnja. Kretali smo se niz Dravu, prema Mariboru. Oko 23.00 sata utjerani smo u neku njivu pored Drave na kojoj smo prenoćili. Stražara je bilo jako puno i oni su tijekom cijele noći vršljali među zarobljenicima i oduzimali im vrijednije stvari, a ni batina, dakako, nismo bili pošteđeni.
Jedna od brojnih kolona u Mariboru 16. svibnja ujutro nastavili smo put niz Dravu prema Mariboru. Pješačili smo cijeli dan, a ništa nismo dobili za jesti. Tko je u torbici ili u ruksaku za stvari uspio sačuvati nešto hrane bio je spašen. Oko četiri kilometra prije Maribora sačekali su nas partizani koji su jašili na konjima. Oni su preuzeli kolonu i odmah zapovjedili trčeći korak, potom normalni, pa opet trčeći i tako naizmjenice do Maribora. Dakako, da bismo izdržali taj ubitačni ritam morali smo pobacati sve sa sebe: ruksak, deku, vojničku kabanicu, šatorski list i drugo. Nastojali smo svakako zadržati torbu za hranu, te porciju sa žlicom.
U Mariboru, u koji smo ušli oko 19.00 sati, naišli smo na pune ulice vojske. Otpočinuli smo na golom asfaltu do 11.00 sati sljedećeg dana, 17. svibnja. Tada je, naime, došao red na našu kolonu da uđe u vojnički logor radi razvrstavanja zarobljenika na ustaše, domobrane, Nijemce, četnike... U logoru smo ostali do 16.00 sati kada su nas naši sprovodnici poveli na kolodvor, gdje su cijelu moju kolonu ugurali u vagone.
Vrata vagona su se zatvorila, a oko transporta je bila raspoređena straža. U vagonima je bilo izuzetno tijesno, pa smo, izmoreni i iscrpljeni, molili stražare da nam barem malo otvore vrata i puste malo zraka u zagušljivu unutrašnjost. Stražari su to i učinili, tako da su se neki zarobljenici čak popeli na krov vlaka da bi se gore ispružili. No, na našu žalost, došao je jedan partizanski oficir s pištoljem na opasaču te je počeo vikati na stražare koji su nam otvorili vrata i dozvolili nam da se popnemo na krov. Dok je on urlao, na nesreću, jedan od zarobljenika koji je ležao na krovu, digao se je i naivno pokušao objasniti oficiru da smo umorni i da nam je vruće i tijesno u vagonima. Oficir ga je pogledao i pozivajući ga kažiprstom zaurlao: "Dođi ti ovamo!". Zarobljenik je sišao s krova i stao pred njega. Oficir mu je naredio da stane mirno i on je to učinio. Potom mu je zapovjedio "nalijevo krug" te da legne na trbuh. Zarobljenik je, razumljivo, slušao zapovjedi. U tom momentu oficir je izvukao pištolj iz futrole i opalio mu jedan hitac u potiljak. Učinio je to hladno, ne trepnuvši. Ostavljao je dojam čovjeka koji obavlja neku sasvim uobičajenu, gotovo svakodnevnu radnju. Ni ubijeni se nije uspio ni pomaknuti, niti ispustiti jauk. Cijeli prizor bio je obavijen nekim dubokim, zastrašujućim mukom.
U hipu, i isto tako šutke, svi su se zarobljenici ponovo našli u vagonima. Vrata su se ponovo, uz škripu, zatvorila, a u unutrašnjosti uz vrućinu rasla je i tjeskoba. Gužva je bila tako velika da smo doslovno ležali jedan na drugom ili, pak, svo vrijeme stajali, neki često oslanjajući se na samo jednu nogu.
S prvim mrakom vlak je krenuo u nepoznato. Putovali smo cijelu noć, ali često i čekali, činilo se satima, na sporednim kolosjecima. Zrak je ulazio samo kroz rešetke na malim vagonskim prozorima. Mnogima od nas bila je to najduža noć u životu. Naše putovanje, činilo se, trajalo je cijelu vječnost, pa nije ni čudo da jednostavno nismo mogli vjerovati vlastitim očima kada smo ujutro, 18. svibnja, osvanuli na teretnom kolodvoru u Zagrebu.
Iskrcani smo iz vagona, postrojeni i upućeni u žičani logor u Prečkom. Tu nas je tobože trebala čekati hrana i mi smo joj se bezgranično radovali. Odveli su nas u kut logora koji je bio pun vojske i dali nam po jednu kutljaču neke rijetke juhe te jedan kruh na šest zarobljenika. Poput ostalih zarobljenika koje smo zatekli u logoru, nakon mršavog obroka polegli smo po goloj ledini i ostali tako sve do 23.00 sata, kada su nas postrojili i poveli na isti onaj kolodvor na kojemu su nas iskrcali. Slijedilo je ponovo mučno putovanje u pretrpanim vagonima. Ponovo neizdrživa vrućina, znoj, nepodnošljivi vonj danima neopranih tijela, mokraće... Ponovo jauci i stenjanje.
Osvanuli smo u Križevcima. Negdje oko 7.00 sati ponovo su nas postrojili, te smo bez hrane i bilo kakva odmora krenuli ka Bjelovaru. Preuzeli su nas brojni dobro naoružani sprovodnici. Uz put, po jarcima i grabama, nailazili smo na brojna tijela ubijenih zarobljenika koji su, kako smo pretpostavljali, iscrpljeni ili bolesni, zaostali iza kolone koja je istim putem prošla prije nas. U bjelovarski vojnički logor došli smo negdje oko 22.00 sata, te u njemu, kao i u Prečkom, na goloj ledini prespavali noć.
Sutradan, 19. svibnja, oko 19.00 sati krenuli smo iz Bjelovara za Viroviticu. Cijelo vrijeme boravka u Bjelovaru, a niti na putu za Viroviticu nismo dobili ništa od hrane. Pregladnjeli i iscrpljeni, i na putu prema Virovitici stalno smo prolazili pored brojnih mrtvih tijela zarobljenika iz kolona koje su istim putem prošle prije naše. Malodušnost koja nas je uvijek iznova obuzimala pri pogledu na brojne leševe, crne slutnje glede konačnog ishoda našeg putovanja bili su itekako dobri saveznici premorenosti, gladi, boleštinama koje su se sve češće javljale, te okrutnosti sprovodnika na tom krvavom putu, na kojemu se je i naša kolona sve više osipala (...)
- 08:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

14.05.2005., subota

Prosvjedi zbog nestalih

Dogodilo se na današnji dan


I tijekom 14. svibnja 1993. godine u selu Krupa trajao je prosvjed tijekom kojega su prosvjednici zapriječili i onemogućili svaki promet vozila prema unutrašnjosti Bosne i iz nje. Cilj njihova prosvjeda jest puštanje na slobodu, odnosno saznavanje informacija o sudbini Krupljanina Mije Milića, kojega su muslimanske snage bez ikakva razloga uhitile u Bistričkoj Rici. Oko 15.00 sati prosvjednici su napravili izuzetak, te je propušten francuski konvoj s humanitarnom pomoći.
Zapovjednik Brigade dr-a Ante Starčevića Zrinko Tokić s predstavnicima UNPROFOR-a i PMEZ-a boravio je u Opari tragajući za nestalim Mijom Milićem, no njegova potraga nije dala nikakve rezultate. Inače, Opara je poznata kao selo u kojemu se nalazio jedan od kampova mudžahedina. Upravo iz Opare ratnici iz arapskih zemalja kontrolirali su prometnicu između Uskoplja i Novog Travnika, tzv. Cestu spasa HVO-a.
I godinu dana kasnije, 14. svibnja 1994. godine u Uskoplju je bila zapriječena cesta i to ona koja od Uskoplja vodi prema Rami. Naime, žene iz Bugojna zaprječavanjem ceste kod Sičaje prosvjeduju zbog nestanka 26 bugojanskih Hrvata, te zbog nepostojanja bilo kakvih informacija o njihovoj sudbini. Te informacije ni do danas, a prošlo je više od 11 godina, predstavnici muslimanskih snaga nisu predočili javnosti.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2005., petak

0,5 % proračuna za sport

Kratka vijest


Rješava li se novim Prijedlogom zakona o sportu na sustavan način financiranje sportskih programa i klubova?


Detalj s utakmice Sloga - Igman, foto: slogauskoplje.blog Vlada Županije središnja Bosna usvojila je na posljednjoj sjednici, između ostalih Prijedloga, i Prijedlog zakona o sportu, kojeg je predočio Nikola Lovrinović iz Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta. Usvajanju je prethodila javna rasprava, te usvajanje odredjenih izmjena od strane Ministarstva,
Prijedlog je prihvaćen i upućen Skupštini Županije na daljnju proceduru, a njime je predviđeno da Županija i općine za svaku proračunsku godinu, uzimajući u obzir potrebe i mogućnosti u skladu sa zakonom, izdvoje 0,5 posto iz proračuna za financiranje sportskih programa radi “ostvarenja javnog interesa uz naznaku da navedeno stupa na snagu od 01. siječnja 2006. godine".
- 18:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

U Guseru pronađeno skladište granata

U nekoliko prethodnih postova pisali smo o blokadi ceste koja prolazi kroz Bistričku Riku i zaustavljanju, a često i kidnapiranju osoba koje nisu muslimani, tijekom ratne 1993. godine. U tim postovima često je spominjan i predio Gusera, koji u današnjem Policijskom izvješću ponovo postaje zanimljiv. U policijskom izvješću se, naime, kaže:
Dana 12.5.2005. godine, oko 16,30 sat, PS G. Vakuf/Uskoplje se obratio K. Š. iz G. Vakufa/Uskoplja i prijavio da je u mjestu Guser, općina G. Vakuf/Uskoplje pronašao veću količinu NUS-a. Na mjesto događaja je upućena ophodnja policije koja je pronašla 50 komada tromblonskih granata i 4 komada granata za RB. Mjesto događaja je obilježeno upozoravajućom trakom i o svemu su obavješteni službenici CZ G. Vakuf/Uskoplje. Istraga je u tijeku.

- 15:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blokade prometa

Dogodilo se na današnji dan


Od događaja koji su se dogodili na današnji dan ratne 1993. godine svakako valja izdvojiti daljnje pojačavanje napetosti uzrokovane stalnim drumskim razbojništvima pripadnika muslimanskih snaga, osobito na području Bistričke Rike.
Kako predstavnici muslimanskih snaga ni nakon brojnih upita i traženja ne daju nikakve informacije o dan ranije bez ikakva razloga uhićenom Miji Miliću, pripadnici HVO-a iz sela Krupe postavili su punkt i obustavili sav promet ljudi i roba prema Bistričkoj Rici, odnosno prema unutrašnjosti Bosne.
Istoga dana Skopaljski vjesnik bilježi i upućivanje zahtjeva HVO za održavanjem sv. mise na groblju u Grnici. Zahtjev je upućen UNPROFOR-u i PMEZ-u, a odnosi se na nedjelju, 23.5.1993..
13. svibanj 1994. godine protjecao je u znaku prosvjeda žena iz Bugojna koje su u večernjim satima zapriječile i put u mjestu Sičaja, u uskopaljskoj općini. Mjesto Prusac, gdje su neki od nestalih bugojanskih Hrvata zadnji put viđeni na kopanju rovova Time je onemogućen prolaz svih vozila u unutrašnjost BiH, pa i onih koja su na razne načine do tada zaobilazila već ranije postavljeni punkt u Lipi. Inače u 12.00 sati održan je još jedan u nizu sastanaka Političkog komiteta zajedničke komisije, na kojemu je bilo riječi i o rješavanju problema odvedenih hrvatskih intelektualaca i pripadnika HVO-a iz Bugojna. No, dakako, ni na ovom sastanku nisu učinjeni nikakvi pomaci u rješavanju ovoga problema.
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.05.2005., četvrtak

Presretanja u Bistričkoj Rici

Dogodilo se na današnji dan


I tijekom 12. svibnja 1993. godine situacija na području Uskoplja nastavila se zaoštravati. Skopaljski vjesnik kratko, kroničarski bilježi:
Na cijelom području uskopaljske općine izuzetno je napeto. Snage HVO-a drže situaciju pod svojom kontrolom.
U 16.45 sati u selu Vrse muslimanske snage postavile su punkt koji je intervencijom zapovjedništva Brigade dr-a Ante Starčevića uklonjen.
U Bistričkoj Rici muslimanske snage kidnapirale su Miju Milića, sina Jerke, kojemu se od tada gubi svaki trag.
Od događaja koji su obilježili 12. svibnja 1994. godine izdvajamo ponovo prosvjed žena iz Bugojna koje okupljanjem na kontrolnoj točci u Lipi žele dignuti svoj glas i prosvjedovati zbog nestanka 26 bugojanskih intelektualaca i pripadnika HVO-a iz Bugojna za čiju se sudbinu od njihova odvođenja iz zatvora muslimanskih snaga u studenom 1993. godine ništa ne zna.
Predstavnice skupa na današnji dan 1994. godine predložile su da se kontaktira s predstavnicima muslimanskih snaga koji znaju za sudbinu nestalih, a to su, po njihovu mišljenju, Enes Anđić, Kemo Đafić, Dževad Mlaćo, Enes Sijamija, Abdulah Jeleč, Tahir Granić, Uzeir Mlivo i Selmo Cikotić.
Jesu li oni do danas, a evo prošlo je više od 11 godina, rekli sve što znaju o nestalim bugojanskim Hrvatima?
Ako nisu, zašto šute?
- 12:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ostaje li Uskoplje bez svojih najbogatijih i najeuropskijih građana?

Nakon odluke njemačke vlade da gastarbajteri s njemačkom putovnicom ne mogu imati dvojno državljanstvo, Hrvati se masovno odriču hrvatskog i BiH državljanstva. Barem tako piše Petar Miloš u Slobodnoj Dalmaciji.
U situaciji kada odavde bježe mladi ljudi u potrazi za boljim državama, iluzorno je očekivati da bi se neki Hrvat otarasio njemačkog državljanstva kako bi sačuvao hrvatko i BiH,
piše Miloš, ali i upozorava:
Na taj će način Nijemci dobrim dijelom "riješiti" politički problem dijaspore za hrvatske i beha vlasti. Jer će s godinama u Njemačkoj, gdje trenutno živi 450 tisuća Hrvata, oni postati politički Nijemci, pa time nestati kao politički čimbenik za Hrvatsku ili BiH. Pošto nisu ovdašnji državljani, tako neće imati ni pravo glasa, na radost Mesića i beha predsjedništva. No to će izazvati nesagledive posljedica za te ljude, pa i njihove domicilne države.
Hrvati s njemačkim državljanstvom dobit će status stranaca u svakom pogledu, od povećane boravišne takse na Jadranu, do kupnje stanova, dobivanja građevinske dozvole, otvaranja firmi, ulaganja u poduzetništvo...
Ni rodnu kuću neće moći popraviti bez golemih administrativnih problema, a kamo li se pokopati u obiteljsku grobnicu. Time Hrvatska i BiH gube svoje najbogatije i najeuropskije građane. Za Hrvate iz BiH time je otvorena još jedna slavina za curenje s ovih prostora.
Kako će se u novonastalim okolnostima ponašati Uskopljani koji žive i rade u Njemačkoj? Hoće li kroz ovu slavinu koju je otvorila njemačka vlada definitivno iscuriti sa svojih ognjišta? Više...
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.05.2005., srijeda

Nemirna Hrasnica

Kronika Skopaljskog vjesnika pod datumom 11. svibnja 1993. godine bilježi:
U cijelom gradu krajnje je napeto.
Na sjednici HVO-a razmatrana je sigurnosna situacija na području općine. Na ovoj sjednici Vijeće je upoznato i sa samovoljnim uhićenjem zapovjednika Policijske stanice od strane zapovjednika Vojne policije HVO-a.
Izvršena je razmjena dan ranije zarobljenih osoba između HVO-a i muslimanskih snaga po principu svi za sve.
Oko 22.00 sata u području sela Hrasnice muslimanske snage su otvarale vatru iz pješačkog naoružanja po naseljima s pretežito hrvatskim življem. Kada su pripadnici HVO-a odgovorili na ove izazove, oni su prestali.

11. svibnja 1994. godine, pak, protjecao je u sjeni nastavka prosvjeda bugojanskih žena na punktu u Lipi i blokade puta preko Vrana, čime je Uskoplje, zajedno s Ramom i središnjom Bosnom već treći dan praktično odsječeno od svijeta.
U Uskoplju je u 15.00 sati održana sjednica Općinskog vijeća na kojoj je, među brojnim točkama, bilo riječi o prikupljanju pomoći za ranjenog hrvatskog branitelja Tonija Vlahu, a donijeta je i veoma važna odluka o davanju državnih i privatnih stanova i kuća na korištenje tadašnjim stanarima, te njihovu stavljanju izvan svakog pravnog prometa za vrijeme trajanja rata i neposredne ratne opasnosti.
- 08:00 - Komentari (41) - Isprintaj - #

10.05.2005., utorak

Provalne krađe i krivotvoreni novac

Iz Policije i dalje stižu vijesti o provalnim krađama, koje su, čini se, na području naše općine u zadnje vrijeme učestale.
Dana 8.5.2005. godine, prijavljeno je PS G. Vakuf/Uskoplje, da je u noći 7/8. 5. 2005. godine, u mjestu Dobrošin, općina G. Vakuf/Uskoplje počinjena krađa provaljivanjem u kuću, vlasništvo Zrinka M. iz G. Vakufa/Uskoplja. Tom prigodom je ukraden pištolj marke CZ, cal. 7,65 mm, za kojeg je pomenuti posjedovao odobrenje. Očevid je obavio istražitelj PS G. Vakuf/Uskoplje. Istraga je u tijeku.
Također, policija upozorava na promet krivotvorenih novčanica:
Dana 9.5.2005. godine, oko 08,30 sati, PS Gornji Vakuf/Uskoplje se obratio Ahmet Č. iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja i prijavio da je od nepoznate osobe, prigodom plačanja računa za točenje goriva, primio novčanicu od 50 KM, za koju sumnja da je krivotvorena. Istraga je u tijeku.

- 14:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Gdje su nestali bugojanski Hrvati?

Dogodilo se na današnji dan


Skopaljski vjesnik za dan 10. svibnja 1993 godine bilježi:
U 15.20 sati pripadnici muslimanskih snaga postavili su punkt u Duratbegovu Dolcu.
U 16.15 sati u području Hrasnice pripadnici muslimanskih snaga zarobili su Dragu Grbavca i Anitu Trbara.
Muslimanske snage izvršile su kombinirani topničko-pješački napad na Petričevića kuće (Hrasnica). Snage HVO-a odbile su ovaj napad, a rasplamsavanje borbi spriječila je zajednička komisija sastavljena od pripadnika HVO-a, muslimanskih snaga i UNPROFOR-a, koja je izašla na teren.
Izvršena je razmjena zarobljenih u Hrasnici. Pripadnici muslimanskih snaga tražili su pet svojih vojnika da bi pustili Dragu Grbavca i Anitu Trbara.
Muslimanske snage u području sela Hrasnice pregrupiraju snage, što upućuje na pripremu novog napada na hrvatska naselja u tom području.

Dževad Mlaćo, kojega bugojanski Hrvati smatraju najodgovornijim za počinjene zločine Godinu dana kasnije, 10. svibnja 1994. godine put preko Vrana i dalje je bio blokiran od strane žena iz Bugojna koje su i na taj način tražile da im se kaže istina o 26 bugojanskih Hrvata nestalih iz zatvora muslimanskih snaga. U svezi s tim u 15.00 sati trebao je biti održan sastanak civilnog i vojnog komiteta zajedničke komisije u prostorijama britanske baze 2 u Bugojnu. No, ovaj sastanak na kojemu je, kako je ranije dogovoreno i obećano prosvjednicama u Lipi, muslimanska strana trebala pružiti sve potrebne informacije o nestalim bugojanskim Hrvatima, zbog odugovlačenja muslimanske strane na kraju nije ni održan.
Na žalost, informacije o nestalim bugojanskim Hrvatima muslimanska strana ni do danas, a prošlo je, evo 11 godina, nije predočila javnosti, niti je tko za ovaj zločin do sada kažnjen.
Zašto?
- 08:00 - Komentari (64) - Isprintaj - #

09.05.2005., ponedjeljak

Nakon 10 mjeseci Uskoplje dobilo vodu

Dogodilo se na današnji dan


Na današnji dan ratne 1993. godine u području Bistričke Rike, na raskrižju prema Guseru, odnosno Radovanu, muslimanske snage postavile su punkt s kojeg su pucali na sanitetsko vozilo HVO-a. Nitko od putnika, srećom, nije ranjen. Na istom punktu oko 15.00 sati muslimanske snage presrele su automobil u kojemu su se nalazile osobe hrvatske nacionalnosti, koje su prisilno otjerane u Guser, gdje su ponižavane i opljačkane.
Pripadnici muslimanskih snaga iz sela Bistrice postavili su svoj punkt, te ponižavali i pljačkali sve koji nisu muslimanske nacionalnosti.
Godinu dana kasnije, 9. svibnja 1994. godine, hrvatski dio grada dobio je vodu, a nakon što su, nakon višednevnog, napornog rada, radnici uskopaljskog komunalnog poduzeća uspjeli otkloniti sve kvarove na gradskom vodovodu. Inače, otežano snabdijevanje hrvatskog dijela grada vodom trajalo je od 27. srpnja 1993. godine, kada je u središtu grada, na mjestu gdje se grana gradski vodovod za hrvatski dio grada, eksplodirao automobil bomba muslimanskih snaga. Također, u kasnijim, veoma jakim bojnim djelovanjima cijevi vodovoda pogođene su još jedanaest puta.
Žene iz Bugojna, koje traže da im se kaže istina o 26 hrvatskih intelektualaca i pripadnika HVO-a iz Bugojna za čiju se sudbinu od njihova odvođenja iz zatvora muslimanskih snaga u studenom 1993. godine ništa ne zna, okupljanjem na kontrolnoj točci u Lipi blokirale su promet cestom preko Vran planine za sva vozila.
- 08:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

08.05.2005., nedjelja

Ranjeno Uskoplje

Dogodilo se na današnji dan: 8. svibnja 1993.


U noći sa 7. na 8. svibnja 1993. godine u selu Vrse došlo je do sukoba između pripadnika muslimanskih snaga i pripadnika HVO-a, te su tom prilikom poginula dva pripadnika HVO-a i dva pripadnika muslimanskih snaga. Jedan pripadnik HVO-a je ranjen, te je sanitetskim vozilom Ratne bolnice HVO-a Uskoplja prebačen u bolnicu u Bugojnu.
Na sjednici HVO-a osnovana je Zaklada “Ranjeno Uskoplje” s ciljem skrbi i pomoći obiteljima poginulih branitelja Uskoplja, te ranjenim braniteljima. Rezultati ove Zaklade bili su vidljivi samo veoma kratko vrijeme nakon njenog osnutka, a poslije se ova u osnovi izuzetno dobra ideja, poput brojnih drugih pokrenutih u Uskoplju, jednostavno ugasila.
Može li se danas, kada potrebe nisu ništa manje nego u vrijeme osnutka Ranjenog Uskoplja, ova Zaklada (ili neka slična) ponovo oživjeti?

- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.05.2005., subota

Titov čovjek u Uskoplju

4. svibnja navršilo se četvrt stoljeća od Titove smrti. Gotovo sve novine spomenule su ovu obljetnicu, a neke od njih ustupile su joj doista veoma veliki prostor. Tako je zagrebački Globus, želeći biti originalan, objavio tekst o Titovim ljudima, u kojemu su novinari razgovarali s 12 osoba koje su jedan dio svoga života boravile u najbližem Titovu okruženju, poslužujući ga, kuhajući, spremajući ili šivajući… Među tih dvanaest osoba, a to je samo mali dio onih koji su – kao da je riječ o nekome kralju iz srednjega vijeka – služili Titu, našle su se i dvije osobe iz naše doline, što i ne čudi budući da je Broz upravo u našim krajevima često lovio – a što drugo nego- medvjede. Riječ je o Ivanu Soldi s Ploče kod Uskoplja i Nikici Gudelju iz susjednog Bugojna. Gudelj je Titu, kada bi on dolazio u Bugojno, kuhao, a Soldo je s Titom – lovio. No, pogledajmo članak o Soldi u cijelosti:

Govorio sam mu: “Druže Tito, dok je nas, bit će i medvjeda”


Jedna od poznatih fotografija Tita u lovu kod Uskoplja Ivan Soldo (70) u Titovim je lovištima Raduša i Vranica, nedaleko od Uskoplja u BiH, kao šumar i lovočuvar radio otpočetka sedamdesetih godina. “Tito je jako volio lov, baš kao i Jovanka, koja je jednom ubila manjeg medvjeda”, priča Soldo s kojim smo razgovarali u njegovoj kući u mjestu Ploča kraj Uskoplja. “Jednom je prilikom dogovoreno da Jovanka posjeti tvornicu konfekcije Borac. Tito je u šali dobacio da bi i on volio ići jer su u toj tvornici radile pretežno žene”, sjeća se Soldo. U lovu je Titu društvo pravio Branko Mikulić. Kad bi nešto ulovio, organizirala bi se proslava na kojima su se pekli janjci. Soldo se sjeća kako je Tito jako volio janjetinu. “Kad ne bi ništa ulovio, bez ljutnje je komentirao: “Nismo mi krivi što medo nije došao” Mi bismo mu tada rekli: “Druže Tito, dok je nas, bit će i medvjeda”, kaže Soldo. Od Tita je Soldo na dar dobio skupocjeni sat, no kako živi od male mirovine, prije nekoliko godina ga je prodao za 1000 maraka. “Nažalost, dao bih ga ja i za 300”, priznaje Ivan Soldo.

- 08:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.05.2005., petak

M A T U R A N T I !!!

Večeras 140 uskopaljskih maturantica i maturanata ima svoju večer! Sretno!



Foto: slogauskoplje.blog.hr Više na slogauskoplje.blog.hr
- 23:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Krizma

(ili tko griješi ne boji se gladi...)


Jučerašnji blagdan Spasova u u župi Bistrica bio je izuzetno svečan dan. Naime, u župi svete Terezije od Djeteta Isusa jučer u 11.00 sati bistrički krizmanici primili su sakramenat sv krizme, a krizmatelj je bio nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić.
Nakon misnog slavlja u objema župama, Bistričani su ovaj veliki dan za dječake i djevojčice koji završavaju sedmi i osmi razred osnovne škole nastavili slaviti, kako je to već uobičajeno, u kućama krizmanika, te u društvu kumova, rodbine i prijatelja.
U nedjelju, 8.svibnja u 16.00 sati, sakramenat svete krizme primit će i preko 200 krizmanika iz župe Uznesenja Marijina u Uskoplju.
- 15:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Provaljeno u kuću u Vilić Polju

Jučerašnje policijsko izvješće, koje se odnosi na događaje od 4. svibnja, bilježi jedan slučaj provalne krađe u obiteljsku kuću u Vilić Polju.
Dana 4.5.2005. godine, oko 19,00 sati, prijavljeno je PS G. Vakuf/Uskoplje da je u mjestu Vilić Polje, općina G. Vakuf/Uskoplje, u vremenu od 19.4 do 4.5.2005. godine počinjena krađa provaljivanjem u kuću, vlasništvo Ljubana B. koji se nalazi na privremenom radu u Švicarskoj. Iz kuće je ukraden određen broj električnih kućanskih aparata. Očevid je obavio dežurni istražitelj PS G. Vakuf/Uskoplje. Istraga je u tijeku,

stoji u policijskom izvješću, u kojemu je moguće pronaći i nove pojedinosti vezane za istragu o pokušaju pljačke banke u našem gradu, o čemu smo na ovome blogu pisali:
Dana 4.5.2005. godine, u vremenu od 12,00 do 21,20 sati, iz prostorija MUP-a Tuzlanskog kantona, do prostorija PU Bugojno, ophodnja policije PS Bugojno je sprovela Almira Š. iz Tuzle. Pomenuti je lišen slobode u Tuzli, zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju u "Central Profit Banki" u G. Vakufu/Uskoplju 26.4.2005. godine. Nakon obavljene krim. obrade navedeni je zadržan u PS Bugojno, a potom je predat Kantonalnom Javnom tužitelju u Travniku. Istraga je u tijeku.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.05.2005., četvrtak

Uskopljanin u središtu pozornosti haaškog tužiteljstva

Najavljenim akcijskim planom za suradnju s Haagom, koji sadrži šest točaka, hrvatska Vlada u osnovi provodi britanski non-paper iz veljače ove godine (o čemu smo već pisali no ovome blogu), piše jučerašnji zagrebački Večernji list, te ponovo u središte pozornosti stavlja Uskopljanina Vinka Žuljevića Klicu.
Vinko Žuljević Klica, foto: Večernji list Vinko Žuljević Klica u posljednje je vrijeme, također, u središtu pozornosti u istrazi haaškog tužiteljstva. Prema neslužbenim izvorima Večernjeg lista, Žuljević je jedna od bitnih točaka za uspostavu dobrih hrvatsko-haaških odnosa.
Riječ je o umirovljenom pripadniku HVO-a koji je prije dvije i pol godine, navodno u samoobrani, likvidirao Veselina Marinova, značajnijeg haaškog agenta u Hrvatskoj. Sudski je proces dovršen 2003. oslobađajućom presudom,
piše, između ostaloga, u večernjakovu članku pod naslovom Londonu Gotovina put do IRA-e. Cijeli članak pročitajte ovdje...
- 08:00 - Komentari (42) - Isprintaj - #

04.05.2005., srijeda

Provalna krađa

Iz Ministarstva unutarnjih poslova Županije središnja Bosna izvjestili su o još jednoj provalnoj krađi koja se dogodila na području naše općine:
Dana 3.5.2005. godine, oko 09,00 sati, prijavljeno je PS G. Vakufu/Uskoplje, da je u ulici Z. Ljiljana u G. Vakufu/Uskoplju počinjena krađa provaljivanjem u parkirano vozilo marke «Golf II», registarskih oznaka 117 J 837, vlasništvo Senada M. iz G. Vakufa/Uskoplja. Tom prigodom je ukradeno: određena suma novca, dva zvučnika, alat za vozilo, dva stop svjetla, sunčane naočale i mantil. Očevid je obavio istražitelj PS G. Vakuf/Uskoplje. Istraga je u tijeku.

- 14:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Amor - najljepši Tornjak

Specijalna izložba Tornjaka u Rami, foto:rama-prozor Na specijalnoj državnoj izložbi pasa Tornjaka održanoj proteklog vikenda u susjednoj Rami najljepšim Tornjakom proglašen je pas Amor uzgajivača Igora Ramčića iz Uskoplja, koji je, inače, član Kinološkog kluba Tornjak iz Rame, koji je dobio i glavnu nagradu Generalnog sponzora izložbe Pedigrea. Nadamo se da će ovaj iznimni Ramčićev uspjeh potaknuti i druge uzgajivače s područja Uskoplja na intenzivnije bavljenje kinologijom, te da će sve skupa dovesti do formiranja uskopaljskog kinološkog kluba, kako naši uzgajivači ne bi više nastupali pod “tuđom zastavom”.
Tornjaci, foto: rama-prozor.info Na izložbi je bilo prisutno oko 80 pasa pasmine Tornjak i desetak pasa drugih pasmina, piše na stranicama www.rama-prozor.info, na koje smo Vam nekoliko puta do sada skretali pozornost. Kinološki sudac Zdravko Pranjić iz Tomislavgrada ocjenjivao je Tornjake po razredima, od najmlađih mužjaka i ženki starosti od 3 do 6 mjeseci, pa do kategorije veterana. Klub domaćin, Tornjak iz Rame, najtrofejniji je na ovoj izložbi s tim da su svi izlagači tornjaka pokazali jedinstvene primjerke neprocjenjive vrijednosti, rekao je delegat Unije kinoloških saveza BiH, mr Stjepan fra Petar Krasić dodavši da u 35 godina bavljenja kinologijom, smatra da je ova, ramska izložba ponudila najkvalitetnije primjerke Tornjaka.
Izložba je održana u ambijentu zabavno-rekreacijskog centra Laguna na Ramskom jezeru, uz odlične uvjete i besprijekornu organizaciju.
Na žalost, ova izložba pasa još bi po nečemu mogla postati povijesna. Naime, veoma lako bi se moglo dogoditi da ovo bude i posljednja izložba na kojoj se natječu svi tornjaci skupa. Voljom više sile pasmina tornjaka dijeli se na dva varijeteta: hrvatski i bosanski, s kojom odlukom se velika većina uzgajivača teško miri. Više...
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.05.2005., utorak

Drugi kanonski pohod biskupa Dobretića

Svoj drugi kanonski pohod, baš kao i treći (vidi par postova niže) biskup Dobretić otpočeo je iz skopaljske župe i to upravo na današnji dan, 3. svibnja 1776. godine. U skopaljskoj župi zadržao se je do 8. svibnja. U to vrijeme skopaljski župnik bio je fra Petar Skalj, koji je zbog osmanlijskih zlostavljanja u kolovozu iste godine morao pobjeći u Slavoniju.
Biskup je 3. svibnja slavio svetu misu na groblju na Paloču, gdje je krizmao 35 osoba. Slijedećeg dana ispitivao je tri u krivovjerju zastranile osobe, a 5. svibnja uputio se u Vilić Polje, gdje se potajno skupio katolički puk. Tamo je krizmao 88 osoba.
Nakon toga zaputio se u Voljice gdje se nalazila župna kuća u kojoj je prenoćio. Narednog dana služio je svetu misu u Voljicu, gdje je krizmao 17 osoba i gdje je odriješio nekog Iliju Ivankovića, koji je bio prešao na pravoslavlje. 7. svibnja krizmao je još 3 osobe, ispitivao svećenike, pregledao crkvene knjige i druge župne stvari. Istoga je dana rješavao slučaj nekog Mihaela Marinovića i Marije Miačević.
Dobretić bilježi i da je krajem ljeta 1776. godine počeo progon skopaljskih katolika i njihova župnika, koje su kajmekam Džafer-paša Čengić i Mustaj-paša Skopljak potvorili za pokrštavanje kćerke nekog skopaljskog spahije, koja je bila pobjegla s nekim Dalmatincem. Ovom prilikom bila su obješena četiri muškarca i jedna žena, a uskopaljski katolici morali su platiti i kaznu od 800 groša.
Uz Osmanlije, katolike i njihove pastire tada je progonila i Srpska crkva. Biskup Dobretić zapisoa je da su predstavnici Srpske crkve u progonima katolika "nadmašili i samog đavla"... (Škegro)

- 08:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

02.05.2005., ponedjeljak

Vrh HR Herceg Bosne u Uskoplju

Dogodilo se na današnji dan: 2. svibnja


Skopaljski vjesnik za dan 2. svibnja 1993. godine bilježi da je u području Raduše, gdje se dotiču zone odgovornosti ramske i uskopaljske brigade HVO-a, pronađeno tijelo Franje Jakovljevića iz Rame, kojeg su ubili pripadnici muslimanskih snaga. Ovakve informacije unose dodatni nemir među građane, te nikako ne doprinose obnovi povjerenja između Hrvata i Muslimana.
2. svibnja 1994. godine u Uskoplju je održan radni sastanak Općinskoga vijeća, OO HDZ-a, Zapovjedništva Brigade dr Ante Starčevića i gospodarstvenika na kojemu su bili i najviši dužnosnici HR Herceg-Bosne: Krešimir ZubakKrešimir Zubak, predsjednik Predsjedničkog vijeća HR Herceg Bosne, Pero Marković, predsjednik IO HDZ BiH, Milivoj Petković, načelnik Glavnog stožera HVO-a i dr.
Milivoj Petković Gosti su tom prilikom izvjestili Uskopljane o političkim prilikama u HR Herceg Bosni, te perspektivama i zadaćama koje valja obaviti i na lokalnoj i na hercegbosanskoj razini kako bi se ostvario hrvatsko-bošnjački sporazum.
Na kraju ovoga kratkog podsjećanja spomenimo i jednu “meteorološku” zanimljivost vezanu za dan 2. svibnja. Naime, na današnji dan daleke 1742. godine biskup Dragičević krenuo je na svoj apostolski pohod skopaljskoj župi, ali ga je u tome spriječio visoki snijeg u planinama preko kojih je trebao putovati. (Biskup je u Uskoplje dospio tek iduće, 1743. godine. Tada je, prema njegovu izvješću, u Skopaljskoj župi, uključujući i Kupres, živjelo svega 949 katolika…).

- 08:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #

01.05.2005., nedjelja

Židovi u Bugojnu

Kratko podsjećanje


Razglednica Bugojna krajem 19. stoljećaNa današnji dan, 1. svibnja 1885. godine proveden je drugi popis stanovništva u BiH, od ukupno četiri, koliko ih je provedeno za vrijeme četrdesetogodišnje austro-ugarske uprave. Popis je vršen po nacionalno-konfesionalnom principu, a popisivana su sva naseljena mjesta, te stambeni objekti, stanovi, planinske kolibe, stočni fond i dr.
Prema ovom popisu na području kotara Bugojno živjelo je ukupno 27.972 osobe i od prvog popisa izvršenog 1879. godine taj broj je veći za 2.434 osobe. Osim triju nacionalno-konfesionalnih zajednica na području Uskoplja pojavile su se i tri židovske kolonije s ukupno 55 članova. Židovi su živjeli u Bugojnu (22), u Tržićima (26) i u Donjem Vakufu (7).
Na području kotara Bugojno 1885. godine živjelo je 12726 muslimana, 8499 Hrvata, 6692 Srbina i 55 Židova.
- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uskopaljski telefonski imenik

Uskopljanina Antu Rajića već smo predstavljali na ovome blogu. Bilo je to 19.ožujka, nedugo nakon što je pokrenuo svoj vlastiti blog rodoslovlje, a od tada do danas Ante je, pored rodoslovlja svoje obitelji Rajić, na njemu objavio rodoslovlja gotovo stotinu uskopaljskih obitelji. Ovaj hvalevrijedan podatak i Antin veliki tridesetogodišnji trud vjerojatno nije ostao nezamjećen pažljivijim pratiteljima uskopaljske blogosfere, no, ono zbog čega Vam ovom prilikom skrećemo pozornost na Rajića jest Uskopaljski telefonski imenik, kojeg se potrudio napraviti. Iako je on napravljen pomalo neuobičajeno (brojevi su poslagani po veličini, od najmanjeg do najvećeg, a ne po abecedi), siguran sam da će mnogim Uskopljanima rasutim po svijetu olakšati pronalaženje brojeva njima dragih osoba, pa ćete link na imenik od sada imati i u plavom stupcu desno.
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2005 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga

Linkovi

Lektira