U području Bistričke Rike muslimanske snage presrele su i zatočile
Dobroslava Bošnjaka, Zdravka Penezića i Snježanu Zeleniku kojima se od tada gubi svaki trag.
Na području susjedne općine Fojnica gomilaju se veće snage muslimanske vojske s očitom namjerom da se izvrši agresija i uništi hrvatsko pučanstvo na tom području. (U tom smislu fojnički HDZ uputio je apel domaćoj i svjetskoj javnosti da se učini sve kako bi se zaustavilo još jedno besmisleno uništavanje ljudskih života i imovine, no, kako je poznato, u tome se nije uspjelo).
Muslimanske snage pustile su iz svojih zatvora fra
Nikicu Miličevića, gvardijana fojničkog samostana, fra
Vinka Tomasa, uskopaljskog župnika, te dvije časne sestre. Prema nepotpunim informacijama u zatvorima muslimanskih snaga još uvijek se nalaze slijedeće osobe hrvatske nacionalnosti:
Srećko Šantić, Mijo Milić, Predrag Dujić, Marijan Milić, Stipo Novaković, Tomislav Gujić, Miroslav Guić, Želimir Guja, Mato Vukoja, Ivica Tomičić, Jedinko Šimunić, Anto Bilić, Luka Miličević, Zdravko Šušnjara, Dominko Tolić, Ilija Majić, Branislav Markulj, te iz Usore tri muškarca, jedna žena i dvoje djece.
U 12.30 sati u bazi UNPROFOR-a započeo je sastanak zapovjednika HVO-a i muslimanskih snaga kojemu su bili nazočni i predstavnici PMEZ-a i UNPROFOR-a. Na sastanku je dogovoreno da se odmah izda zapovjed o bezuvjetnom prekidu vatre, te da do 10.00 sati 17.5.1993. počne izvlačenje postrojba i njihovo vraćanje u svoje baze. Idući sastanak zakazan je za 17.5.1993. u 9.00 sati.
Zapovjed o prekidu vatre djelovala je na pripadnike obiju strana, pa su ostatak dana i noć protekli znatno mirnije. Izuzetak su područje grada i sela Bistrica gdje su muslimanske snage nastavile izazivati pucajući iz pješačkog naoružanja.