uskoplje

30.06.2005., četvrtak

Najava ljetnog zatišja

Od pisanja prvoga posta na ovome blogu prošlo je nešto više od osam mjeseci. U tom vremenu objavljeno je ukupno 345 postova (tj. u prosjeku 43,5 postova mjesečno, 9,9 tjedno ili 1,42 posta dnevno), koji su komentirani 3.330 puta, što znači da je svaki post u prosjeku komentiran 10 puta)
Postovi su objavljivani svaki dan, izuzev dana u kojima blog.hr nije funkcionirao. U proteklom periodu zabilježeno je i gotovo 30.000 posjeta, a njihov broj je i dalje u stalnom porastu. Uskoplje.blog.hr zauzima 32. mjesto među čak 27.891 blogova po broju objavljenih postova, te 30. mjesto po broju objavljenih komentara.
Naprijed izneseni podaci predstavljaju tek izliku autoru ovoga bloga kako bi danas, posljednjega dana mjeseca lipnja, najavio "ljetno zatišje". Naime, dolaze "pravi" ljetni mjeseci, srpanj i kolovoz, u kojima uobičajeno postajemo lijeniji i opušteniji, više vremena provodimo vani, kupamo se, putujemo i pripremamo za Gospojinu, a onda i za rujan.
Dakako, postova će na ovome blogu biti i u srpnju i u kolovozu, ali oni neće biti objavljivani onom dinamikom kojom su objavljivani do sada, tj. neće ih možda biti baš svaki dan.
Eto, napokon nešto pametno i od mene!
- 08:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

29.06.2005., srijeda

Više građanske hrabrosti!

Dana 28.6.2005. godine, službenici PS Bugojno su rasvijetlili dva kaznena djela krađe u Bugojnu, počinjena 21.6.2005. godine na štetu Selvera B., a počinitelj je Sead S. iz Bugojna i kazneno djelo krađe mobitela na štetu Mirsade Z., a počinitelj je Z. G. iz G. Vakufa-Uskoplja. Protiv navedenih počinitelja su poduzete zakonom propisane mjere.

Ovo je isječak iz današnjeg policijskog izvješća, a odnosi se, na osobu, počinitelja kaznenog djela, s područja naše općine.
Na ovom blogu smo, inače, mnogo puta do sada pisali o krađama, osobito o krađi automobila. Gotovo da ne prođe dan, a da ne stigne vijest o novoj krađi automobila. O tome izvještava i Policija, koja je međutim, čini se, nemoćna da suzbije ovu pošast. U takvoj situaciji, očito je, sami građani prisiljeni su više se angažirati na rješavanju ovoga problema. Potrebno je više građanske hrabrosti da bi se podignuo glas i razotkrile one osobe koje sudjeluju u krađama i drugim kršenjima zakona.
No, kako početi i od čega? Možda svojim pismom upućenim redakciji Slobodne Dalmacije hrabri Vitežanin ukazuje na pravi put. U njegovu pismu samo naziv Viteza zamjenite nazivom Uskoplje. Sve ostalo je isto, zar ne?
Za ukradeni automobil otkupnina 5.000 EUR
- 13:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Voljice

Dogodilo se na današnji dan


Od događaja koji su obilježili 29. lipnja 1993. godine izdvajamo sastanak predstavnika zapovjedništva Brigade dr-a Ante Starčevića i muslimanskih snaga, koji je održan u 14.00 sati u bazi UNPROFOR-a, čiji su predstavnici također bili prisutni na sastanku. Razgovaralo se o situaciji u Voljicu i obustavi bojnih djelovanja na tom području. Zaključeno je:
1. Da se i dalje inzistira na prekidu bojnih djelovanja na tom području. U tom cilju, a kao kontrola ove točke pojavit će se ophodnje UNPROFOR-a koje će izvjestiti o tome koja strana krši primirje i otvara vatru;
2. Kroz područje Voljica, Podgrađa i Trnovače dozvolit će se nesmetan prolaz vozila UNPROFOR-a;
3. Da se muslimanskoj strani predaju tijela poginulih iz sela Kute;
4. Da se do slijedećeg sastanka kojiće se održati u četvrtak, u 14.00 sati, pripreme liste nestalih osoba, to jest osoba koje potražuje jedna i druga strana;

No, unatoč ovim dogovorima, na terenu i dalje nije bilo mira. Upravo u Gornjem Voljicu muslimanske snage zapalile su štalu u vlasništvu osobe hrvatske nacionalnosti.
Aktivni su bili i muslimanski snajperisti, koji su osobito intenzivno djelovali s Gradine po položajima HVO-a na Podovima i Galičici, te iz pravca Lužana po Grabovcima i Barama.
I godinu dana kasnije, 29. lipnja 1994. godine područje Voljica ponovo je bilo u središtu pozornosti. Naime, na današnji dan prije 11 godina u 23.50 sati eksplozivom je po drugi put srušen most između Jagnjida i Podgrađa. Ovaj most je prvi put bio miniran na blagdan sv Ive, 24. lipnja iste godine.
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.06.2005., utorak

B. Pilić potpredsjednik Sportskog saveza Srednjobosanske županije

Osnivačka skupština Sportskog saveza Srednjobosanske županije održana je danas u Novom Travniku. Članovi Sportskog saveza SBŽ-a su sportski savezi općina Novi Travnik, Travnik, Bugojno, Donji i Uskoplje-Gornji Vakuf i Jajce. Za predsjednika Saveza izabran je Vahid Gačić iz Donjeg Vakufa. Za potpredsjednika Branko Pilić iz Uskoplja-G. Vakufa.
Za predsjednika Upravnog odbora izabran je Drago Suban iz Novog Travnika, a potpredsjednik je Nedžad Šečić iz Bugojna.
- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uskopljanin u Nizozemskoj

Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog uskopaljskog profesora i pjesnika...

Hrvoje Šenda (poznatiji kao Pero) preko dvadeset godina bio je profesor hrvatskoga jezika i književnosti u uskopaljskoj srednjoj školi. Generacije uskopaljskih srednjoškolaca pamte ga kao zanimljiva predavača i, inače, iznimno nadahnuta čovjeka koji je svojim pristupom u tada uštogljeni školski sustav unosio dašak svježine i novosti.
Sam je gimnaziju završio u susjednom Bugojnu, a hrvatski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1993. godine živi i radi u Nizozemskoj, gdje, između ostalog, piše poetske tekstove, pa je 1997. godine na svenizozemskom natječaju prvom nagradom nagrađena njegova pjesma Žena. 1999. godine objavio je knjigu poetskih tekstova Krhotine.
Pero danas ima rođendan, šezdeseti, a tim povodom, kako je to već običaj na ovome blogu, objavljujemo jedan njegov tekst (preuzet iz panorame Petnaestorica, kao i prethodni bio-bibliografski podaci).
RAT JE završen – živio rat! Novinari, turisti, režiseri, glumci, pjesnici i lopovi došli su na svoje. «Umjetnici» različite sorte konačno su pronašli dovoljno materijala gdje se mogu dokazati. Obični život im nije bio dovoljan kao inspiracija. Sad užurbano prekopavaju brda i doline. Sve je dobro samo nek je senzacija: kosti, lubanje, ljudi bez nogu, bez ruku, bez očiju. S istim oduševljenjem se slave i heroji i zločinci. Vivat pathetica!
Došlo je vrijeme da se umjetnosti piše In memoriam.

- 08:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #

27.06.2005., ponedjeljak

Protiv droge!

Uz međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe droga


Povodom 26. lipnja, Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe droge, nakon brojnih priopćenja o štetnosti opojnih sredstava, Policija naše županije ponovo je uputila apel cjelokupnoj javnosti, osobito djeci, mladima i njihovim roditeljima. Uz male jezične ispravke, prenosimo ga u cijelosti:
Živimo u teškom, poslijeratnom vremenu. Kriza morala, rasulo brojnih obitelji, nezaposlenost, nebriga za probleme mladih i dr., širom su otvorili vrata opojnim sredstvima i kriminalcima najgore vrste. Kriminalci, prodavajući drogu, siju korov opake bolesti: na ulici, u kafićima, školskim dvorištima, u našem haustoru, u našoj kući, našem dvorištu i gdje sve ne? Često, našom nebrigom za ono što se dešava oko nas, mi im nesvjesno pomažemo u tome.
Uhvaćeni u mreže kriminalaca, više ovisnika došlo je u sukob sa obitelji i sredinom u kojoj žive, ušli su u kriminal i u sukob sa zakonom. Nekoliko slučajeva završilo je tragičnim, smrtnim posljedicama.
Protiv više osoba koje se bave nezakonitom proizvodnjom i stavljanjem u promet opojnih droga i uživalaca opojnih sredstava podnesene su i procesuirane krivične prijave.
Problem time nije riješen, niti ga policija i drugi nadležni organi gonjenja na ovaj način mogu riješti. Neophodna je pomoć roditelja, njihove djece, rodbine i prijatelja, a zatim drugih ustanova i policije.
Zato, dok nije kasno, osvrnite se oko sebe. Pogledajte gdje su vaša djeca, s kim se druže, šta rade, jesu li u školi, što im je u torbama i slično. Pomozite svojoj djeci, imajte za njih vremena, saslušajte njihove probleme. Mnogi im nude nesigurne puteve i lažnu sreću, mogli bi odabrati gore. Zajedno sa svojom djecom odaberite zdravlje i sreću.
Za informacije i pomoć obratite se na telefon 030-518-245.


- 15:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Krađa, ali i pronalazak vozila...

O događanjima na području naše općine protekloga vikenda u policijskom izvješću, između ostaloga, stoji:
U toku noći 24/25.06.2005 godine u ulici Bana Jelačića, općina G. Vakuf/Uskoplje ukradeno je pmv marke “Golf III” reg. oznaka 806-K-689 vlasništvo Marka Kolaka iz G. Vakufa/Uskoplja. Uviđajne radnje izvršili su službenici krim. policije PU Bugojno. Istraga je u toku.

No, nije samo da se u Uskoplju vozila kradu, ona se i pronalaze:
Dana 25.06.2005 godine u 07,55 sati nepoznata osoba putem telefona obratila se PS G. Vakuf/Uskoplje. Prijavila je da se u mjestu Uzričje, općina G. Vakuf/Uskoplje nalazi napušteno pmv marke “Pasat III” bez reg. oznaka. Uviđajne radnje izvršili su službenici krim. policije PU Bugojno. Vozilo je vraćeno vlasniku Dragi T. iz Zenice. Pomenuto vozilo ukradeno je 19/20.06.2005 godine na području Zenice.

- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Burna noć u Uskoplju

Dogodilo se na današnji dan


Današnji dan, 27.6.1993. godine obilježili su muslimanski snajperisti koji su osobito intenzivno djelovali iz pravca sela Lužana po području Pljuše-Grabovci – Bare i tamošnjem civilnom pučanstvu, Voljice, foto:rodoslovlje.blog te s brda ponad Osridka po civilnom pučanstvu i položajima HVO-a u selima Gaj i Vaganjac. Po istom području djelovala je i teška strojnica.
Noć je u Uskoplju bila veoma burna. Oko 21.00 sati muslimanske snage granatirale su hrvatsko selo Vaganjac. Pripadnici HVO-a uzvratili su na ove napade, te su, nakon kraćeg topničkog okršaja, napadi prestali.
Oko 23.00 sati muslimanske snage izvršile su kombinirani topničko- pješački napad na hrvatske dijelove sela Bistrice, točnije na Rovove i raskrižje u donjem dijelu sela. Pripadnici HVO-a uzvratili su na ove napade, pa je obostrana pucnjava trajala do ranih jutarnjih sati.
- 08:00 - Komentari (45) - Isprintaj - #

26.06.2005., nedjelja

Uskopljanin u Šibeniku

Gdje su i što rade


Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog podjednako uspješnog svećenika i glazbenika...
VIS Laudantes Marinko Mlakić, kao uostalom i svi uskopaljski Mlakići, porijeklom je iz Grnice. Obitelj mu se, kad je on već bio sjemeništarac, preselila na Pavić Polje. Mladu misu rekao je u kolovozu 1996. ali, zbog sigurnosnih razloga ne u svojoj župi, Skopaljska Gračanica, već u župi Uskoplje, a trenutno je župnik župe Srca Isusova na Baldekinu u Šibeniku, gdje gradi i novu crkvu. Veoma je aktivan i u radu s mladima, te je i povjerenik za pastoral mladih Šibenske biskupije.
Uza sve svoje obveze, Marinko uspijeva naći vremena i za ono što, čini se, najviše voli: glazbu.
Jedno je vrijeme, prije dolaska u Šibenik, uspješno vodio izuzetno popularni zbor mladih Oaza, koji već dugi niz godina djeluje u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, popularnoj Palmi. Danas vodi VIS Laudantes, koji je od svoga prvoga nastupa na Papa Festu 1999. godine do danas već polučio velike uspjehe. Osim misa, članovi zbora, kojega vodi, redovito se odazivaju ili sami organiziraju različite humanitarne akcije, održavaju koncerte po drugim župama u Hrvatskoj i inozemstvu, a stalni su gost već spominjanog Papa Festa. Da bi sve to bilo moguće sastaju se čak dva puta tjedno u prostorijama župe gdje redovito vježbaju. Na njihovom je repertoaru velik broj autorskih pjesama, ali i obrada poznatih autora kao što su George Misuli, Hope Werry, Maja Majcen, Emilio Kutleša
2001. godine VIS Laudantes snimio je i svoj prvi (nadamo se ne i posljednji) album , na kojemu se, među ukupno 15 pjesama, nalazi i mnogo onih kojima je autor upravo Marinko Mlakić (Exodus, O Bože, dobri Oče....), a među njima i naslovna, te ujedno najpoznatija pjesma VIS-a Laudantes, «Bože moj, vodi me».
- 08:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.06.2005., subota

Prognanici iz Sebešića i Rostova

Dogodilo se na današnji dan


Tijekom cijeloga, inače sunčanoga 25. lipnja 1993. godine muslimanski snajperisti djeluju s Rudnika gipsa po hrvatskom dijelu sela Bistrice, te iz pravca Duratbegova Dolca prema prometnici Pavić Polje – Vilić Polje, na kojoj su ranjeni Petar Ljubas iz Drvetina (općina Bugojno) i Miro Kolak iz sela Lužani.
Crkva sv Ilije u Rostovu Kroz Uskoplje su u pratnji UNPROFOR-a prošla tri autobusa prognanika hrvatske nacionalnosti iz sela Rostova i Sebešića koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove pred najezdom mmuslimanskih snaga.
- 15:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Sve po zakonu

Ne prestaju polemike oko prisege u Čapljini, na kojoj je intonirana Lijepa naša, a ni napadi na ministra Nikolića…


Miroslav Nikolić Uskopljanin Miroslav Nikolić ne namjerava podnijeti ostavku na mjesto federalnog ministra obrane zbog dešavanja u Čapljini i smatra da je potpuno "čist i pred zakonom i pred narodom i pred Bogom".
Poziv zamjenika premijera FBiH Gavrila Grahovca da odstupi s pozicije zbog intoniranja "Lijepe naše" prilikom polaganja prisege novaka u čapljinskoj vojarni Vojske FBiH od prije desetak dana, vidi kao još jedan u nizu pokušaja pribavljanja jeftinih političkih poena.
U ovom trenutku, njegovo je stajalište, smišljeno je dignuta prašina zbog nečega što je proteklo u najboljem redu.
- S jedne strane, potrebno je da bi se jedni opravdali i rekli "evo, vidite, nismo mi samo krivi ima i drugih". Odgovorno tvrdim da se ne može povući paralela između događaja na Manjači i Čapljine. U Čapljini je urađeno sve prema zakonu i nijedna procedura nije narušena. Vojnici su imali propisana obilježja, na početku je intonirana himna BiH, potom svečana pjesma hrvatskog naroda, a prisegnuli su državi BiH onako kako je to tekstom prisege predviđeno
– izjavio je Nikolić. Više...

- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.06.2005., petak

Ranjen snimatelj ZDF-a

Dogodilo se na današnji dan


Ibrahim el Batout, snimatelj ZDF-a, ranjen na katoličkom groblju u Uskoplju 24.6.1993. od strane muslimanskih snaga Nakon što su cijeloga dana djelovali s Rudnika gipsa po hrvatskom dijelu sela Bistrice, te iz pravca Odvoda prema benzinskoj crpki, muslimanski snajperisti su oko 16.00 sati 24. lipnja 1993. godine pucali i na sprovod Ranka Dujmovića kojeg su muslimanske snage mučki, iz zasjede, ubile dva dana ranije. Tom prilikom na uskopaljskom groblju teže je ranjen Ibrahim el Batout, Egipćanin, snimatelj ZDF-a, koji je zajedno s ostalim članovima ekipe ZDF-a, također prisustvovao sahrani. Nastradali Ibrahim el Batout je, nakon ukazane liječničke pomoći u Ratnoj bolnici Uskoplje, transporterom UNPROFOR-a prebačen u bazu plavih kaciga u Vitez.
Nakon ovog napada, izazovi muslimanskih snaga su se pojačali, da bi u popodnevnim satima eskalirali u otvoreni napad iz pravca sela Jagnjid prema hrvatskom dijelu sela Kute. Snage HVO-a uzvratile su na ove napade, pa je zaustavljeno daljnje napredovanje muslimanskih snaga.
U noći s 24. na 25. lipnja muslimanske snage granatirale su selo Trnovaču. Na sreću, ovaj napad prošao je bez posljedica.

Od bitnijih događaja koji su obilježili blagdan svetog Ive godinu dana kasnije, 1994. godine, izdvajamo svetu misu koja je nakon godinu dana ponovo služena u selu Bistrici, točnije na Dernečišću. Ovo misno slavlje u povodu blagdana svetog Ive predvodio je bistrički župnik Josip Glavaš uz koncelebraciju uskopaljskih svećenika.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.06.2005., četvrtak

Uskopaljski abecedarij (30): S kao Svitnjaci

Svitnjak, foto:www.tzkz.hr 23. lipnja navečer, uoči blagdana svetoga Ive (Ivandana) u Uskoplju se tradicionalno pale svitnjaci, najčešće na uzvišenjima, brdima ili, pak, seoskim raskrižjima. Svitnjacima se najviše vesele djeca, koja i po mjesec dana ranije počinju skupljati i dovoziti smreke na mjesto na kojemu se, uobičajeno pali svitnjak.
Narodno je vjerovanje da svitnjaci služe odgonjenju svih zala, s tim da je ovdje "zlo" moglo imati i stvaran oblik kao npr. navala skakavaca, gusjenica i sličnih prirodnih nametnika. U narodnoj svijesti živi vjerovanje da poljima neće štetiti zle sile sve dokle dopire sjaj i dim vatre.
Paljenje svitnjaka uoči Ivandana imalo je, inače, mitologijsko značenje - bila je to imitacija nebeske vatre, Sunca, kojemu se vatrom iskazivala radost i počast, ali i pomoć Suncu koje će početi slabiti, pa mu je potrebno da ga svitnjaci ojačaju i produže mu moć.
Uz svitnjake se okupljaju svi, i stari i mladi, koji, nakon što po starome običaju izmole Anđeo Gospodnji i tri očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih, ostaju dugo oko vatre i pjevaju, dok djeca preskaču već pomalu jenjalu vatru.
Uz svitnjak nema samo onih, a tih nije mali broj, koji su već ujutro pješice krenuli, mnogi i bosi, u šezdesetak kilometara daleko Podmilačje. Dobrošani su pak hodočastili još i svetom Ivi na Uzdol, a nemali broj onih koji nisu bili niti u jednom od ta dva svetišta, 24-og ujutro pohodio bi grob “svetog Ive” na Dernečišću
Ujutro, na Ivandan, djeca su nastojala ustati što ranije, po mogućnosti prije sunca i pogaziti pepeo svitnjaka, te noge oprati u vodi.
Sezona kupanja započinjala je upravo tako.
Na Ivandan kad “sunce tri puta poskoči”.
- 15:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Upisna groznica

Za uskopaljske maturante koji žele studirati u Mostaru


I ove će godine veliki broj od oko 140 uskopaljskih maturanata potražiti svoje mjesto na nekom od fakulteta od Viteza do Zagreba, pa čak i dalje – do gradova zapadne Europe. Ipak, najveći broj njih i ove godine će se pokušati upisati na neki od fakulteta Sveučilišta u Mostaru, na kojemu je upravo raspisan natječaj za upis u prvu godinu studija i to u statusu: redovitih studenata čiji studij plaćaju resorna ministarstva, redovitih studenata koji sami plaćaju studij i izvanrednih studenata.
Prijave za upis na prvi razredbeni rok primaju se od 27. lipnja do 8. srpnja, a za drugi od 31. kolovoza do 9. rujna.
Prijave na drugi rok moguće su samo za studije na kojima ostane slobodnih mjesta, čiji će broj biti poznat do 23. srpnja i objavljen na oglasnim pločama fakulteta.
Prijave za razredbeni postupak predaju se na fakultete uz izvadak iz matične knjige rođenih, svjedodžbe o maturi i svim razredima srednje škole, dokaz o uplati od 40 maraka na žiroračun fakulteta, liječničko uvjerenje za studij na Medicinskom fakultetu i Visokoj zdravstvenoj školi, dok pristupnici na Akademiju likovnih umjetnosti prilažu i mapu s radovima. Upisi će biti provođeni od 19. do 23. srpnja i od 15. do 19. rujna.
Raspored razredbenih ispita: Ekonomski fakultet (14. srpnja. i 15. rujna u 10 sati), Medicinski (13. srpnja i 13. rujna. u 9 sati), Pedagoški (11. srpnja i 12. rujna u 9 sati s tim da će detaljni raspored razredbenih ispita za pojedine studije bit objavljen na oglasnoj ploči i web stranici Fakulteta), Pravni (12. srpnja i 13. rujna u 10 sati), Fakultet strojarstva i računarstva (14. srpnja i 14. rujna u 10 sati), Akademija likovnih umjetnosti (12. - 16. rujna u 10 sati), Visoka zdravstvena škola (studij sestrinstva 12. srpnja i 12. rujna, studij fizioterapije 13. srpnja i 12. rujna i studij inž. medicinske radiologije 13. srpnja i 12. rujna, svi u 9 sati).
Ostale informacije unesene su na web stranicu Sveučilišta www.sve-mo.ba
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.06.2005., srijeda

Iščekivanje...

Uskopaljska pjesnikinja Nevenka Budimir danas ima rođendan, pa tim povodom, kako je to već običaj na ovome blogu, donosimo jednu njenu pjesmu. Uživajte!

Iščekivanje

Teška zimska, snježna noć.
Topla soba, vatra hukće, gori,
kroz tišinu sporo otkucavaju sati
i nema nitko riječ da prozbori.

Djeca su već odavno u snove pala
i zadnja se svijeća na prozoru gasi.
U daljini odzvanja buka na cesti,
krade me samoća, nitko da me spasi.

A moja svijeća dogorjela nije,
u svojoj koži još postojim
obhrvana dubokom tišinom,
ničeg se ne bojim.

Kad svijeća svjetlost zadnju dade,
dolazio ti si kući,
čekam da otvoriš vrata
iako znam da nitko neće ući.

Ne vjerujem tuđem tresku cipela u snijegu
otvaram vrata, onda opet tuga.
U sobu se vraćam,
a noć duga, duga.


Nevenka Budimir rođena je 22. lipnja 1957. godine u Donjoj Ričici. Osnovnu školu završila je u Pavić Polju, a srednju u Uskoplju. Živi i radi u Podgrađu.
Pjesme je objavljivala u Skopaljskom vjesniku. Pjesme su joj objavljene u zajedničkoj zbirci s N. Plejić i J. Kolakom Prosinac pozdravlja Uskoplje (Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1996.), a zastupljena je i u panorami Petnaestorica (Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2000.), iz koje je i preuzeta ova pjesma kao i podaci o pjesnikinji.

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.06.2005., utorak

Krađe automobila, nadgrobnih spomenika...

Policija naše županije u svom izvješću i dalje bilježi, rekli bismo uobičajene, slučajeve krađe automobila i, ponovno, sve učestalije pojave krivotvorenih novčanica u optjecaju, što je u posljednje vrijeme zabilježeno u nekoliko nama susjednih općina. Posebno neobična krađa dogodila se u mjestu Đelilovac u općini Travnik. Naime, s tamošnjeg groblja Brižine ukradena je nadgrobna ploča sa spomenika Karlu Kestenu. Policija traga za počiniteljima.
Od događaja vezanih za našu općinu u policijskom izvješću navodi se sljedeće:
Dana 20.6.2005. godine oko 9.20 sati ophodnja policije PS G. Vakuf/Uskoplje zaustavila je motorno vozilo marke “Jetta” registarskih oznaka 231-M-596, kojim je upravljao Nihad G. iz navedenog mjesta. Imenovani nije posjedovao potrebnu dokumentaciju, te je vozilo privremeno izuzeto.

- 15:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Identitet i kontinuitet

Kardinal Stepinac u Mariji Bistrici Iako se na uskoplje.blog.hr bavimo isključivo lokalnim, uskopaljskim temama, njih je, dakako, veoma teško uvijek odvojiti od događanja iz šireg okruženja. Zato smo na ovom blogu («Preporučujemo s drugih stranica» u plavom stupcu) stavili linkove na one tekstove za koje mislimo da bi ih bilo dobro pogledati, a koji su na bilo kakav način povezani s temama kojima se bavi uskoplje.blog.hr.
Stalni posjetitelj ovog bloga, g. Ćurić, koji nam je i inače do sada već dao nekoliko izuzetno korisnih savjeta i prijedloga, skrenuo nam je pozornost i na tekst Identitet i kontinuitet Ive Balukčića. I mi mislimo da je riječ o doista vrijednom tekstu, pa Vam ovom prilikom preporučujemo da ga i Vi pročitate, a također i druge tekstove izdvojene u «Preporučujemo s drugih stranica»
Identitet i kontinuitet
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.06.2005., ponedjeljak

33. obljetnica ulaska Bugojanske skupine...

Na komemorativnom skupu, održanom kod spomenika na Raduši u povodu 33. obljetnice ulaska Bugojanske skupine, sudjelovali su i predstavnici Hrvatske uzdanice iz Uskoplja...


Sunčane subote, 18. lipnja 2005., povodom 33. obljetnice, kod spomenika Bugojanskoj grupi odnosno skupini Feniks na planini Raduši iznad Rame (BiH), održan je komemorativni skup koji je, kao i dosadašnjih godina, organiziralo Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo (HKDD) pod vodstvom don Ante Jelića. Skupu su, uz lijepi broj okupljenih, nazočili i general Ilija Nakić u ime Predsjedništva Federacije BiH, Šimun Novaković u ime Općine Prozor-Rama, pukovnik Petar Janjić-Tromblon sa skupinom branitelja i hodočasnika iz Vukovara i Osijeka, Bože Vukušić, tajnik i glasnogovornik Bleiburškog počasnog voda, Ivan Sabljo u ime Planinarskog društva Idovac, Ivan Šarić u ime Uzdanice iz Uskoplja, pukovnik Nedo Vegar, brat jednog od sudionika Bugojanske skupine Pave Vegara, Šimun Penava u ime Ramske zajednice iz Zagreba, Nenad Zakarija u ime Hrvatske matice iseljenika, te brojni dušobrižnici...

Iscrpnije...
- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uskopljanima prva nagrada

U subotu 18. lipnja u Kotor Varošu održan je osmi po redu susret Franjevačke mladeži Bosne Srebrene. Riječ je o tradicionalnom vjerničkom okupljanju mladih koji pripadaju laičkom bratstvu Franjevačke mladeži a koja djeluju na župama povjerenim franjevcima Bosne Srebrene. Na skupu, koji je bio u znaku Godine Euharistije, sudjelovalo je dvije stotine framaša i framašica, te njihovih duhovnih asistenata iz župe domaćina Kotor Varoši kao i župa Bučići, Bugojno, Dolac, Livno, Ljubunčić, Kraljeva Sutjeska, Nova Bila, Podmilačje, Rama-Šćit, Uskoplje, Vitez i Zenica.
Središnji dio Susreta bilo je misno slavlje u tek dijelom obnovljenoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koje je predvodio dr. fra Ivan Šarčević, profesor s Franjevačke teologije u Sarajevu, te euharistijsko klanjanje koje je pripremila FRAMA Livno. U radnom dijelu skupa o ključnim aspektima duhovnosti sv. Franje na krajnje zanimljiv i mladima pristupačan način govorio je prof. Šarčević poslije čega su mladi vjernici te aspekte razdijeljene u šest Franjinih rečenica dalje produbljivali u radu po skupinama.
U zabavnom dijelu programa sva su se bratstva predstavila vlastitim točkama a prvu je nagradu odnijela FRAMA Uskoplje zanimljivom pjesmom i prigodnim humorističnim kratkim igrokazom. Susret su priredili mladi iz župe Kotor Varoš sa svojim svećenicima fra Perom Karajicom, župnikom i njegovim pomoćnikom fra Vinkom Markovićem.
- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Prvi sukob"

Dogodilo se na današnji dan


Prva polovica 1992. godine, to jest počeci otvorenog rata u BiH, donijela je sa sobom cijeli niz promjena, koje su, a prije svega nedovoljno sudjelovanje muslimanskih postrojba u obrani zemlje (prema nekim analizama rađenim na osnovu podataka o dužini crta obrane u zoni odgovornosti uskopaljskog HVO i TO, te ukupnom broju angažiranih vojnika i MTS-a na toj crti, sudjelovanje muslimanskih postrojbi u obrani uskopaljske općine od srpskih snaga u 1992. godini, unatoč udjelu Muslimana u ukupnom stanovništvu (56,01%), nikako nije bilo veće od 20 %) i dolazak na područje općine velikog broja izbjeglica, među kojima je bio veliki broj za obranu sposobnih muškaraca, koji se, također, nisu uključivali u obranu, sve češće dovodile do izbijanja incidentnih situacija, koje su već krajem travnja zaprijetile prerastanjem u otvoreni sukob Hrvata i Muslimana u Uskoplju.
No, takav sukob je, na žalost izbio na današnji dan, 20. lipnja 1992. godine. U njemu je bilo nekoliko ranjenih i poginulih na obje strane, a grad je, slobodno se to može reći, već od toga datuma podijeljen na dva dijela. Ovaj sukob, kojega Uskopljani nazivaju Prvim sukobom Hrvata i Muslimana, u usporedbi s kasnijim događajima na području Uskoplja, trajao je veoma kratko: praktički samo jedan dan, budući da su predstavnici dvaju naroda uložili velike napore u pokušaju da, ne samo zaustave Prvi sukob, nego i da pronađu rješenje kojim bi se spriječili svi budući sukobi. No, na žalost, sukob između Hrvata i Muslimana na području naše općine nije bio prekinut, nego tek prigušen, pa je, kao takav, tinjao, povremeno se raspirujući sve do početka 1993. godine….

Istoga dana, 20. lipnja 1992. (tek!?) muslimanski Radio BiH objavio je da je u Bosni i Hercegovini proglašeno ratno stanje. Znakovito?

"Bez ispaljena metka..."


Stanje u međusobnim odnosima dvaju naroda na području uskopaljske i bugojanske općine veoma dobro oslikava i krilatica koja je u to vrijeme kružila među domaćim, kao i Muslimanima izbjeglim iz D. Vakufa i drugih mjesta.
Ako smo Donji Vakuf izgubili bez ispaljena metka, na isti smo način, evo dobili Bugojno, a i G. Vakuf”, moglo se u to vrijeme često čuti na ulicama ovih dvaju gradova.

- 08:00 - Komentari (74) - Isprintaj - #

19.06.2005., nedjelja

Himna hrvatskog naroda ili himna Republike Hrvatske?

Federalni ministar obrane Uskopljanin Miroslav Nikolić ignorirao je upozorenje ministra obrane BiH Nikole Radovanovića da izvrši izmjene protokola polaganja zakletve 40. klase novaka Vojske FBiH, prema kojem je uz državnu himnu u Čapljini intonirana i himna hrvatskog naroda, odnosno, kako to Radovanović veli, himna Republike Hrvatske.
Stvaranjem ovoga slučaja želio se, očito, stvoriti pandan nedavnim događanjima na prisezi novaka Vojske RS, koji su odbili prisegnuti BiH.
Međutim, ministar Nikolić izjavio je kako smatra da intoniranje hrvatske himne, koja se tradicionalno izvodi na prisezi u Čapljini, nije u suprotnosti s domaćim zakonom:
"Apsolutno sam siguran da se to ne kosi sa zakonskim propisima. Tu skladbu ja ne bih nazvao državnom himnom Republike Hrvatske, jer je ona postojala prije nego je utemeljena hrvatska država. To je uvijek bila himna svih Hrvata koji tu pjesmu stoljećima izvode u svojim najsvečanijim prigodama. Ovo je samo još jedan doprinos svečanijoj prisezi, a nikako čin koji na bilo koji način stranu državu ugrađuje u ovaj događaj".

Više...
21.6.: Zakletva u Čapljini za NATO nije incident
- 08:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #

18.06.2005., subota

Priča o Anici iz Uskoplja

U Uskoplju se pripovijeda: «Za vrime Turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. Ako bi beg koju zabegeniso, morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva.
Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku.
Kad su turski svatovi došli blizu kuće, Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Kad su Turci došli u kuću, a Anice nije bilo, pitali su di je, a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad.
Anicinog oca svezaše konju za rep, odvedoše ga i obisiše».
(Kazao 1998. godine u Uskoplju Ilija Barnjak, rudarski umirovljenik iz Krupe kod Uskoplja, rođ. 1925. godine)

M. Dragić: Od Kozigrada do Zvonigrada (B. Voda – Mostar, 2001.) str.: 117-118
- 08:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

17.06.2005., petak

Promocija Bugojanskog dnevnika u Zagrebu

Najava


Knjige su iste kao i ljudi: svaka ima svojih 15 minuta slave. Bugojanski dnevnik, čini se, još i više. On, naime, nakon Bugojna, svoga "rodnoga grada", ide dalje - sve do Zagreba:
Klub Bugojanaca i prijatelja grada Bugojna u Zagrebu poziva Vas na promociju knjiga:
Svoju zemlju i oni su voljeli (Svjetlo riječi, 2004.)
autora Katice Nevistić, fra Tomislava Brkovića i fra Janka Ljubosa,
i
Bugojanski dnevnik (1988-1998) (Svjetlo riječi, 2005.)
autorice Katice Nevistić

O knjigama će govoriti:
Željko Ivanković, književnik, fra Janko Ljubos, i fra Tomislav Brković, priređivač knjiga

Promocija će se održati u prostorijama Matice Hrvatske u Zagrebu
(Strossmayerov trg 4)
danas, 17. lipnja u 18.00 sati.

- 09:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Obljetnica Bušića

Najava


13. lipnja navršilo se 13 godina od kada je u posuškom Gradcu prisegnula prva profesionalna postrojba vojnika hrvatskog naroda u BiH, Pukovnija Ante Brune Bušića. Pukovnija, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku oklopnu brigadu Ante Brune Bušića, sa svojim ustrojem krenula je još u ožujku iste, 1992., godine kada su podijeljena i prva zaduženja.
U početku su Pukovniju činile četiri bojne, posuška Viteza Damira Martića, širokobriješka Ivice Jelčića Čarlsa, livanjska Ferde Sučića i USKOPALJSKA Zvonka Krajine. U sastav postrojbe ušla je i Bojna Andrije Tadića koja je ustrojena u Žepču, te je veći dio rata provela izdvojena od matične postrojbe. Tek prerastanjem pukovnije u brigadu i Žepčaci su stali pod isti ratni stijeg s ostalim Bušićima.
Bivši pripadnici Pukovnije u spomen na svoju prisegu organiziraju malonogometni turnir. Na Kupresu se iz godine u godinu održava sveta misa za sve poginule, a tako će biti i ove godine: danas će se u crkvi na Kupresu okupiti preživjeli iz najslavnijih dana novije hrvatske povjesti. Okupiti se i obnoviti sjećanja, te ih tako oteti zaboravu. (Izvor: Slobodna Dalmacija)
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.06.2005., četvrtak

Javni natječaj Vlade Republike Hrvatske

Vlada Republike Hrvatske osigurala je 26.250.000,00 kuna za potporu i financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata Hrvata u Bosni i Hercegovini u 2005. godini.


Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske raspisalo je Javni natječaj za prikupljanje ponuda za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata za Hrvate u Bosni i Hercegovini, iz sredstavaq državnog proračuna za 2005. godinu.
Registrirane pravne osobe sa sjedištem u Bosni i Hercegovini mogu podnijeti prijave za dobivanje financijske potpore prioritetnih programa i projekata koji nadopunjuju i proširuju zadovoljavanje općih, javnih potreba Hrvata u Bosni i Hercegovini kao što su:
- obnova, izgradnja i opremanje obrazovnih ustanova (od osnovne škole do sveučilišta) te izradu programa i projekata za izvođenje nastave na hrvatskom jeziku,
- nabava knjiga i časopisa hrvatskih nakladnika za škole i knjižnice te potpora književno-nakladničkoj djelatnosti,
- programi i projekti zaštite, očuvanja i obnove kulturnih dobara,
- obnova, izgradnja i opremanje ustanova kulture,
- potpora muzejsko-galerijskoj i likovnoj djelatnosti, te kulturno-umjetničkom amaterizmu sa ciljem očuvanja hrvatske kulture i etno-baštine,
- potpora javnim glasilima na hrvatskom jeziku,
- izgradnja, obnova i oprema zdravstvenih ustanova, te nabava opreme za liječenje, zaštitu i očuvanje zdravlja.
Iz ovih sredstava nije predviđeno financiranje:
- programa i projekata velikih razmjera za koje je potrebna znatna financijska potpora,
- programa i projekata prijavljenih od organizacija ovisnih o bilo kojoj političkoj orijentaciji ili stranci, a koja bi mogla utjecati na neovisnost i održivost programa i projekata,
- programa i projekata koji se isključivo odnose na jednokratne manifestacije kao npr. konferencije, okrugle stolove, seminare, proslave obljetnica i sl., osim u slučajevima kada su navedene aktivnosti dio trajnijeg i sveobuhvatnijeg programa i projekta,
- programa i projekata koji imaju tržišnu orijentaciju.

Cijeli tekst natječaja pročitajte ovdje, a kako je bilo s rasporedom novaca iz proračuna za 2004. godinu, čitajte ovdje.
- 08:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

15.06.2005., srijeda

Melankolični predmeti

Svaka fotografija, pa i ona koja je u trenutku svoga nastanka potpuno bezvrijedna, određenim protokom vremena, kako kaže Susan Sontag, pored dokumentarne, koja je nesumnjiva, stječe i određenu umjetničku vrijednost.
Fotografija, taj, kako ga Sontag zove, melankolični predmet, želi nam reći: evo ovo je površina, ako je stvarnost nekada ovako izgledala, pokušajte zamisliti kakva je ona doista bila.
Ovo je fotografija s utakmice između Iskre iz Bugojna i Sloge iz Uskoplja odigrane 15. travnja 1956 godine. Pokušajmo zamisliti ili se čak raspitati tko su mladići koji se bore za loptu, s kakvim veseljem su oni dolazili na utakmice? Kako su izgledali njihovi treninzi i kakav im je status osiguravalo bavljenje nogometom u društvu, kod djevojaka? Što su radili kada nisu igrali nogomet.... Te 1956., gotovo prije 50 godina?
Utakmica između Iskre i Sloge igrane 15.travnja 1956. Sliku sam preuzeo sa stranice www.bugojanci.ch, pronalazak koje me je iznimno obradovao. Stranicu sjajno uređuju mladi Bugojanci Mladen i Goran Ljubas, a na njoj ljubitelji starih fotografija pronaći će, pored brojnih drugih sadržaja, još cijeli niz starih fotografija uglavnom Bugojna, ali te fotografije dio su i našeg sjećanja.
Obvezno pogledajte!
I uživajte!


- 08:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.06.2005., utorak

Predstavljen Bugojanski dnevnik

Kako smo Vas već informirali, u nedjelju, 12. lipnja u bugojanskom je Hrvatskom domu u organizaciji bugojanskog Napretka i Svjetla riječi promovirana knjiga Bugojanski dnevnik (1988.-1998.) autorice Katice Nevistić.
Moderator na ovom predstavljanju bila je prof. Lucija Pavlović, predsjednica bugojanskog Napretka, a ulomke iz Dnevnika čitala je prof. Magdalena Maleta. Knjigu su predstavili Željko Ivanković, književnik iz Sarajeva, dr. fra Ivan Šarčević, profesor i fra Tomislav Brković, priređivač.
Ivanković je u svome osvrtu istaknuo da je Katica Nevistić, u svijetu knjige nepoznato i, čak, do 2004. godine nepostojeće ime, danas, premda u oba slučaja posthumno, netko tko potpisuje dva velika toma dragocjene povijesne građe vezane ponajprije za njezino rodno Bugojno, a onda i za cijeli uskopaljski kraj i povijest Hrvata na tim prostorima.
Šarčević, pak smatra da za bugojanske katolike i Hrvate, kao i za sve Bugojance koji s ovim dijele povijest i zavičaj, ovaj Dnevnik postaje osnovna literatura, svjedočanstvo istine o jednom vremenu iz kojega treba naučiti ne da se netko nekome osvećuje, ne da se njeguje zlopamćenje, nego da se za budućnost uzme opomena kako odluka za dobro ili zlo ne ide granicama ljudskih podjela nego posve kroz ljudsko srce, te kako je u dobru lagano biti dobar, a kako je u nevoljama i u ratu teško se pokazati čovjekom, ostati prijatelj.
Priređivač Dnevnika fra Tomislav Brković, u svom obraćanju nazočnima, potvrdio je istinitost stare izreke: Povijest se ponavlja. Kada se radi o zadnjem ratu i Bugojnu ima nešto i više. Ima ono što je primijetio britanski državnik, pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1953. Winston Churchill kada je ustvrdio: Povijest se ponavlja, ali svaki put sve više košta! Tko poznaje povijest Bugojna, posebno povijest stradavanja ljudi, odmah će uočiti da se povijest Drugog svjetskog rata u tom gradu i njegovoj okolici ponovila s još većim posljedicama u ratu 1991–1995. Nije, naravno, Bugojno iznimka u tome. No i Bugojno je svakako veliki primjer da je prošli rat bio jedan od najprljavijih ratova u povijesti čovječanstva. Mnogi su protjerani sa svojih ognjišta, ostali su bez najbližih, bez obitelji i domova. Mnogi su bili zatočeni u logorima diljem BiH, a o mnogim odvedenim i nestalim ni danas se ništa ne zna. Mnogo je patnje bez smisla, mnogo je ljudske mržnje, zla i gluposti bez opravdanja, naglasio je fra Tomisav.
Nazočnima se obratio fra Miljenko Petričević, u ime izdavača Svjetla riječi, i bugojanski župnik fra Ivica Matić. Promociju su glazbom popratili Napretkov veliki zbor „Tomislav“ kao i zbor mladih tamburaša.

Katica Nevistić: Isječak iz dnevnika


20. 7. 1993.
U zatvoru smo u općini. Redovito nas u podne vode na ručak u podrumsku salu. Dok smo silazili niz stepenice, pogled mi se susretne s poznatom osobom koja je upravo izlazila iz sale. Obori pogled i prođe kao da me ne vidi. Mene teško pogodi saznanje da prijatelji nestaju….
Vratili smo se opet u salu. Svrstavamo se u grupicama, ali ne po rodbinskoj vezi, starosnoj dobi ili poslu koji smo obavljali. Sada se traži samo bliskost duše…
Ilindan je. Kako je sada u Kandiji? Vjerujem da i kod njih ima dima baruta, straha i neizvjesnosti, ali se nadam da će Kandija, Gračanica i Crniče ostati oaza otpora. Misli mi odlutaše u prošlost. Kandija na Ilindan! Bogate sofre, igre, plesovi i kola. Cure su se godinu dana spremale za taj dan, bio je to za mnoge i dan prvih ašikovanja…! Uhvatim samu sebe da se smješkam. A onda pogledaš oko sebe: uznici!
Dan nikada proći. Granate nas prisiljavaju da se sklonimo za zid.
Noć. Odsjaj plamena na suprotnom zidu goni nas da pogledamo kroz prozore: netko viče da gori Pošta i velika Zelića kuća. Nismo sigurni.
Nema svjetla. U grupicama se spremamo na spavanje na razne načine: neki na stolovima, neki na sastavljenim stolicama, neki na itisonu. Mene zapalo na parketu.
San ima svoj čâr i moć: nekoga brzo savlada i utihnu kao da nestade; netko hrče i nasmijava okolinu; netko brižan prevrće se uz uzdah. Samo naša mladost zaspa i ne okrenu se. Blaženo usnuše. Divno ih gledati pa makar i u polumraku. Granate i puščana vatra svu noć se smjenjivahu. Katkada se i sustižu!
Svanulo je. Polako ustajemo sa svojih “brloga”. Kažem “s brloga” a ne “iz brloga”, jer malo je tko noćas bio pokriven. Svatko se skupio, gotovo sastavio koljena i bradu i sâm sebe grijao. Oni mlađi još spavaju. Neki su povlačili jakne na glavu pa leđa ostala gola. Netko… oh, Bože; što je čovjek čudna biljka, prikalemi se i na kamen samo da preživi. Pitagora kaže: “Kada bi stajao na jednoj nozi na najvišoj stijeni oko koje su same provalije i more, i tada bih uzviknuo: život, život, život!”
Redovno su nam davali tri obroka. Ručak je bio glavni. I danas smo u koloni po jedno silazili u podrumsku salu. Uzeli smo tacne, stali u red i šuteći čekali da nam u tanjur naliju čorbe.
Mladiću ispred mene uz čorbu dadoše mali komadić starog kruha. On bojažljivo zamoli veći komad. Servirka-Muslimanka drsko zaprijeti: “… uzet ću ti i taj…” Mladić obori pogled, uze tacnu s komadićem starog kruha i tanjurom uskisle “čorbe” i ode. Ja sam iza njega. Šutim, a u meni sve vri. Ista servirka promiješa po loncu i nalije u moj tanjur te čorbe. Stavi i veći komad kruha. Uzmem kruh i vratim joj ga bez riječi. Ona pocrveni i reče: “Uzmi, taze je ovaj komad ljeba.”
“Hvala, nisam gladna”, kažem i produžim. Kolegica joj ljutito dobaci: “Jesam li ti rekla da radiš svoj poso i ne zaj…”
Na večeru smo išli istim ritualom. Kao na filmu, samo što je režiser sâm đavo, a scenarist Dževad Mlaćo i kompanija.
Kada sam došla na red s tacnom i tanjurom, servirka me ljubazno pita hoću li da mi skuha koji krumpir ili makarona. “Hvala, ne treba”, i ponovno joj vraćam kruh. Ne znam zašto to činim! To mora biti nekakav otpor, ali vezan za ranija događanja i pohranjen negdje u podsvijesti. Pronijeli su vijest da su “ustaše” zatrovale vodu.
U podrumu su bila tri WC-a. Sada nemaju vrata. Ostala sam zadnja.
Vojnik s česme pije vode. Kažem mu da je voda zatrovana. “Lažu, baba, majku im. Hoće da vas pomore žeđu. Što uradiše j… im ja mater! Samo se ti napij, vidiš da i ja pijem!”

- 08:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

13.06.2005., ponedjeljak

Pjesme, zapravo susreti...

Gdje su i što rade


Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog izuzetno uspješnog književnika i znanstvenika...

Antun Lučić rođen je 13. lipnja 1958. u Bugojnu. Studirao je na sveučilištima u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu - diplomirao komparativnu književnost i filozofiju, a magistrirao s područja znanosti o književnosti s tezom Utjecaj Strindberga na Krležino književno djelo. Doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu.
Na sceni su izvedena njegova djela Lutak i dvojnici, lutkarski igrokaz, Zenica, 1987. i Sestre, zapravo susreti, drama, Sarajevo, 1990. godine. Radi na Pedagoškom fakultetu u Mostaru, objavljuje književne radove i kritičke osvrte.
Objavio: Pitanja Luciusu (poetska proza, Banjaluka,1985.); Prizori (pjesme, Sarajevo, 1988.); Naovamo (poezija, Zagreb, 1996.).(Podaci uglavnom preuzeti iz panorame Petnaestorica).
Antun danas ima i rođendan i imendan, pa Vam tim povodom donosimo njegovu antologijsku pjesmu Zbor o Bosni. Uživajte!

Zbor o Bosni

Ako ćemo o Bosni
hrvatski zborit
neka se naši anđeli
izdvoje iz nebeskog kora,
i neka nas ponovo zateknu
u zavičaju do ruba sna.

Ako ćemo već o Bosni
hrvatski zborit,
neka se otopi led s planina
niz koje sunce obdan silazi,
i neka uz riječno korito
izvršimo obred starog krštenja.

Ako ćemo još o Bosni
hrvatski zborit,
neka nas kasni svibanjski cvat
navrati u prošli zaborav,
i neka nas lako omami
do istine na usku polju.

Ako ćemo najposlije o Bosni
hrvatski zborit,
neka i posljednja cigla
najavi naš ostanak,
i neka nas zlatom topli
uz kruh vječna ognjišta.


- 11:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Uskopaljski abecedarij (29): S kao sveti Ante

Sveti Florijan je svetac zaštitnik vatrogasaca, sv Cecilija glazbenika, sv Blaž grla, sv Alojzije Gonzaga mladeži.... Svaki svetac ima svoje «područje», samo je sveti Ante «svetac svega svijeta» ili, što bi rekli, svetac opće prakse. Ako tražite neku izgubljenu stvar, ako želite ozdravljenje, sretno rođenje, dobar ulov, dobar uspjeh u školi, sretno putovanje... za sve je tu sveti Ante. Zbog toga ni ne čudi njegova popularnost, ravna onoj neke pop zvijezde, a u tom smislu u Uskoplju (slavi ga se na Pidrišu) njegov je veoma jak fan club:
Jednom je neka starica klečeći pred raspelom u uskopaljskoj crkvi molila:
- Dragi Isuse, moli se svetom Anti da mi usliši moje molitve...

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.06.2005., nedjelja

Uskopaljski abecedarij (28): P kao Pidriš

Pidriš je jedno od manjih, a mnogi će reći i ljepših uskopaljskih sela. 1991. godine imao je tek 302 stanovnika. Za usporedbu, 1971. godine Pidriš je imao 314, a 1961. godine 313 stanovnika. Ovi podaci ne govore o niskom prirodnom priraštaju, već prije svega o iseljeničkom karakteru Pidriša. Relativno mnogo Pidrišana iselilo je odmah nakona drugoga svjetskoga rata (baš kao i drugih Uskopljana) u Slavoniju, pa se već pedesetih godina u selu Piškarevci kraj Đakova bilježi da je seoski svinjar bio stanoviti Đuklina podrijetlom s Pidriša. 1993. na pidriškom je starom groblju bilo veoma mnogo pokopa 1991. godine u Republici Hrvatskoj živjelo je 89 osoba rođenih na Pidrišu, a kad bi se tom broju dodali Pidrišani koji su živjeli u drugim zemljama, lako bi došli do onog poznatog, često ponavljanog zaključka (koji, uostalom, vrijedi za gotovo svako naše mjesto) da je Pidrišana više izvan Pidriša nego u njemu.
A bilo je Pidrišana još i manje. 1736. godine u izvješću biskupa Delivića bilježi se da na Pidrišu ima jedna kuća sa 6 duša (jamačno je to bila neka kuća Milišića, koje je, čini se, ne samo ramsko, nego i pidriško najstarije prezime), a 1855. godine bilo je 5 kuća, 10 obitelji i 47 duša.
No, živjelo se na Pidrišu i davno prije: o tome svjedoči srednjovjekovna nekropola od 25 sandučastih stećaka u 3 niza koja se nalazi na Borovici, tik uz katoličko groblje, što, kažu Pidrišani, nedvosmisleno govori o tome tko su i što su bili pokojnici.
Ti stećci, odnosno ona dva četvrtasta koja se nalaze lijevo od ulaza u groblje bila su i zaštitni znak Pidriša. Naime, oko tih stećaka isplela se priča da ih može zaljuljati svako dijete jednim jedinim prstom, ali samo jedan dan u godini: na svetoga Antu, 13. lipnja, kada se na Pidrišu okupi mnoštvo svijeta iz Uskoplja i iz Rame. Dakako, većina djece, koju je ta priča jedino i zanimala, dolazila je na Pidriš jedino na svetoga Antu, kad bi se kamen ljuljao, a sve one ostale dane, kada tobože ne bi, na Pidriš ionako nitko nije ni zalazio. I doista, čini se da bi Pidriš živnuo samo 13. lipnja, u ostale dane tek bi pokatkad u tamošnju školu dolazili rezervisti iz Uskoplja na vježbu, ali njih, dakako, kamenje koje se ljulja nije zanimalo.
Izuzetak su, čini se, oduvijek bili ratovi, za vrijeme kojih je na Pidrišu uvijek bilo živo.
U Drugom svjetskom na Pidrišu su se, čini se, češće nego igdje drugdje izmjenjivale vojske (tako je ostalo zabilježeno da su u kolovozu i rujnu 1942. godine partizani na Pidrišu imali i malu tiskaru (nožni tigl) koju su prethodno zarobili u Livnu). Nakon rata oko Pidriša su se krile skupine križara (šumnjaka) (priča se i ona Geganova, ali i Šunjo sa svojima), pa su partizani organizirali česte potjere i pretrese. O intenzitetu događanja na Pidrišu tijekom Drugoga svjetskoga rata, govori i podatak (valjda mu se može vjerovati) da su čak petorica pidriških Hrvata život izgubila u Jasenovcu.
I u zadnjem ratu Pidriš je nekoliko puta povećao broj stanovnika, a na žalost, povećao se i broj ukopanih u starom pidriškom groblju. I te 1993. godine na Pidrišu je bilo izuzetno živo svih onih ostalih dana: pusto je bilo samo na svetoga Antu.
- 08:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.06.2005., subota

"Svjedočenje iz samoga središta pakla"

U izdanju Svjetla riječi upravo je izišla veoma vrijedna knjiga o bližoj prošlosti susjednoga Bugojna, ali i cijele Skopaljske doline, pa će, stoga, sigurni smo naći svoje čitatelje i među Uskopljanima. Riječ je dnevničkim zapisima pokojne Katice Nevistić objavljenim pod jednostavnim naslovom Bugojanski dnevnik (1988.-1998.). U preporuci Katoličke tiskovne agencije (KTA) piše da
“vremenski gledano, Bugojanski dnevnik obuhvaća kratko razdoblje od 1988. do 1998. godine, ali se vrijeme ne mjeri samo kalendarski. Posebno to vrijedi za ratne godine 1992 – 1994. kada je Katica neumorno, iz dana u dan, bilježila sve ono što se u Bugojnu i oko njega događalo.
Radeći za vrijeme rata u bugojanskom župnom uredu, koji je tada bio okupljalište katolika i Hrvata, i ne samo njih, sva događanja, saznanja i ljudsku patnju pokušala je zabilježiti i otrgnuti zaboravu. Prava se vrijednost ove knjige sastoji u svjedočenju iz samoga središta pakla, iz bugojanskog inferna druge polovice 1992. i osobito 1993. godine, kada je cijela Bosna i Hercegovina, pa i Bugojno, živjela posvemašnju apokalipsu. Cijela knjiga vrijednosno stoji na svjedočenju o vrućem bugojanskom ljetu (srpanj - kolovoz) 1993.
Sami stožer knjige nalazi se ondje gdje on i formalno i kronološki pripada jer je 1993. godina svakako u sredini ukupne ove dnevničke priče, podjednako udaljena od početka kao i od završne godine ovih dnevničkih bilješki. A središnja je i zbog svega zla koje je ta godina donijela Bugojnu i svim našim „bugojnima“, a mogli bismo ih na desetke nabrojati te 1993. godine. Iz Dnevnika je vidljivo da je autorica bila pod velikim unutarnjim pritiskom Drugog svjetskog rata i Križnoga puta, kada je uz mnoge rođake i prijatelje izgubila i dva brata.
Nije studirala povijest pa nije posve razumijevala veliku politiku. Nju je, međutim, sjajno detektirala na malom prostoru, među malim ljudima, onim stvarno ugroženima, jer je s nepotkupljivošću znala da veliku politiku vode mali ljudi i da ta velika politika najgore posljedice ostavlja na nejakima i stvarno nemoćnima. Uočavala je i s malo riječi opisivala ljudsku dušu i ponašanje, osobito u nevolji. Bugojanski dnevnik, zajedno s knjigom Svoju zemlju i oni su voljeli, autora Katice Nevistić, Tomislava Brkovića i Janka Ljubosa (Svjetlo riječi, 2004) bit će nezaobilazna literatura za povijest Bugojna 20. stoljeća”.

Bugojanski dnevnik javnosti će biti predstavljen u nedjelju, 12. lipnja 2005, u 19, u dvorani Hrvatskog doma u Bugojnu, a ni ne sumnjam da će u publici biti i nemali broj Uskopljana.
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.06.2005., petak

Krizma u Dobrošinu

Dogodilo se na današnji dan: 10. lipnja 1736.


Župljani župe Golo Brdo krajem 19. stoljeća sa župnikom Radijelovićem Prvi kanonski pohod katolicima u Bosni, a onda i u Uskoplju, nakon Bečkoga rata obavio je apostolski administrator biskup fra Mato Delivić 1736. godine. Upravo na današnji dan, 10. lipnja te, 1736. godine došao je krišom u Uskoplje, točnije u Dobrošin gdje je tri dana dijelio sakramenat sv krizme. U Uskoplju je tada bio župnik fra Pavao Lozić iz fojničkog samostana. On se po potrebi zadržavao i u skopaljskim i u kupreškim katoličkim selima. Njegovi župljani su kao nigdje u Bosanskom vikarijatu, bilježi Delivić, bili izmješani s inovjercima. U župi nije bilo nijedne crkve, osim ruševina crkve sv. Ivana Krstitelja u Dobrošinu, te ruševina crkava u Voljicu i Bistrici. U Bistrici su bile vidljive ruševine jednog, a u Voljicu čak dvaju samostana. Jedan od njih je po svoj prilici pripadao benediktincima, dok se za drugog ne zna komu je pripadao. Biskup Delivić je tada zabilježio da je jedan mladić iz Donjeg Vakufa, jer nije mogao platiti begovski hak, prešao na islam, a dvije pravoslavne djevojke, koje su se udale za Hrvate, prešle su na katolicizam. Biskup je bio zadovoljan stanjem Skopaljske župe. U ovo je vrijeme sjeverni dio Skopaljske doline s Pruscem bio u sastavu župe Pećine, dok je u sastavu skopaljske župe bilo područje Kupresa.
U Dobrošinu je, bilježi Delivić, bilo 12 katoličkih kuća sa 100 katolika od kojih je biskup krizmao 62 osobe. U kasabi G. Vakuf bilo je 9 katoličkih kuća s 50 duša od kojih je u Dobrošinu krizmano 30. Na Vrsima su bile 3 katoličke kuće i 30 katolika od kojih je ovom prilikom krizmano 16. U Grnici su bile 2 katoličke kuće s 24 duše od kojih je ovom prilikom u Dobrošinu krizmano 14. Na Paloču su bile 4 katoličke kuće s 30 duša (krizmano 9). U Voljicu je bila 1 katolička kuća s 30 duša, od čega ih je krizmano 8. U Bistrici je također bila 1 katolička kuća sa 7 duša, od kojih je krizmano 3. U Ričici su bile 3 katoličke kuće s 20 duša (krizmano 6). U Vilić Polju su bile 4 katoličke kuće s 35 duša od kojih je u Dobrošinu krizmano 15. Na Seocu je bila 1 katolička kuća s 8 duša, od kojih je Delivić krizmao 3. Na Pidrišu je također bila 1 katolička kuća sa 6 duša, od kojih je u Dobrošinu krizmano 2. U Odžaku je bilo 5 katoličkih kuća s 30 duša, od kojih je Delivić krizmao 15.
Nakon obavljene sv krizme u Dobrošinu, Delivić se preko Mračaja prebacio na Kupres gdje je sv krizmu nastavio dijeliti u Malovanu...

- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.06.2005., četvrtak

Otkriven dvadeseti čovjek

Još o tzv. Bugojanskoj skupini


O tzv. Bugojanskoj skupini, koja je u lipnju 1972. godine ilegalno ušla na područje uskopaljske općine već je bilo riječi na ovome blgou (vidi nekoliko postova ranije), a zagrebački Večernji list u svom jučerašnjem broju po prvi put javnosti otkriva tajnovitog tzv. dvadesetog čovjeka (sjetimo se Đorđe Ličina je u bivšoj Jugoslaviji napisao knjigu o “Bugojanskoj skupini” koja se zvala upravo tako: Dvadeseti čovjek). Riječ je o Frani Peričiću koji je bio član grupe, ali koji nije, kako je to odlučeno u zadnji čas, sa ostalom devetnaestoricom prešao austrijsko-jugoslavensku granicu, no Frane se svo vrijeme s njima pripremao u improviziranom logoru u okolici Klagenfurta, šest kilometara daleko od austrijsko-jugoslavenske granice i bio je zapravo zadnji čovjek koji je vidio one koji su granicu prešli.
Bili smo idealisti. Cilj nam je bio da Hrvatsku oslobodimo jugoslavenštine. Mislili smo da će se preko nas u Hrvatskoj dići ustanak, te da ćemo zatim moći uspostaviti samostalnu i nezavisnu Hrvatsku. To nam je bio jedini cilj. I nije se uopće spominjalo niti razgovaralo o tome hoće li netko od nas poginuti ili neće,
rekao je, između ostaloga, Peričić, te otkrio razlog upada upravo na područje uskopaljske općine:
Skupina je trebala doći do tromeđe Dalmacije, Bosne i Hercegovine kako bi akcija bila svehrvatska.
Više, naravno, čitajte u Večernjem listu
- 08:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

08.06.2005., srijeda

Snijeg u lipnju!

U Uskoplju je jutros oblačno vrijeme, pada kiša koja se povremeno miješa sa snijegom. Snijeg se doduše ne zadržava na kolnicima, niti u dolini, ali je zabijelio okolna brda. Ima ga na Podovima, Mijatinci, Vrsu, Lužanima, Mošćanima, Pidrišu….
I temperatura zraka je za ovo doba godine izuzetno niska, jutros je izmjereno 4 stupnja Celzijusa, a bolje nije ni u susjednim gradovima: na Kupresu je izmjeren 1 stupanj Celzijusa, u Bugojnu i Livnu 5, a na Bjelašnici čak minus 4 stupnja Celzijusa. Na Kupresu su prema nekim informacijama i ralice uključene u rašćišćavanje puteva.
- 15:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Specijalnost: mjeriteljstvo

Gdje su i što rade


Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog iznimno uspješnog, ali kod nas slabo poznatog fizičara...

Magistar znanosti Josip Papković rođen je u Uskoplju 14. studenog 1934. godine. 1965. godine diplomirao je fiziku na Sveučilištu u Zagrebu, no usavršavanje je nastavio i dalje, te je ostvario iznimno uspješnu karijeru, postigavši izrazito zapažene rezultate osobito u mjeriteljstvu.
1981. godine magistrirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Iza njega je doista veliko stručno iskustvo: radio je kao asistent u Zavodu za kalorička mjerenja, regulaciju i automatizaciju, kao profesor u Metalskom školskom centru, kao asistent u Zavodu za osnove elektrotehnike i električka mjerenja, te u Zavodu za transformatore Instituta Rade Končara. Izuzetne uspjehe ostvario je i kao profesor u Tehničkoj školi Rade Končar, ali i kao predavač na Višoj tehničkoj školi istoga naziva, te kao asistent na FSB – Zagreb (Procesna mjerenja). Zadnje njegovo radno mjesto bilo je u Institutu građevinarstva Hrvatske – Zavodu za zgradarstvo.
Josip Papković objavio je tijekom svoje uspješne karijere, samostalno i sa suradnicima, više znanstvenih radova od kojih neki i danas predstavljaju nezaobilazni dio literature iz područja mjeriteljstva.
- 08:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.06.2005., utorak

Načelnik općine podnio ostavku

Načelnik općine G. Vakuf-Uskoplje Vahid Bušatlić podnio je nakon pola godine mandata ostavku na ovu funkciju. Razlozi su politička kriza uvjetovana neslaganjem na relaciji SDA-HDZ, te usljed toga blokada rada općinskog parlamenta.
Pored nedonošenja odluke o privremenom financiranju, te usvajanja budžeta za ovu godinu, blokirane su i aktivnosti vezane za reformu javne uprave. Tu su i tužbe radnika na ime njihovih potraživanja. U pripremi je i nova tužba radnika i drugih proračunskih korisnika. I bez ovih problema općina je prezadužena, funkcionira u dvije tuđe poslovne zgrade i ima značajan broj prekobrojnih radnika. Isključena nam je i javna rasvjeta, struja i telefoni u zgradama u kojima radimo
stoji između ostalog u priopćenju načelnika Bušatlića.
On je posebno potcrtao kako je u ovim problemima izostala radikalnija intervencija OHR-a. Napori u riješenju spomenutih problema od strane svih nivoa državne vlasti i stranačkih vrhova su izostali.(Izvor:Eni news)

- 11:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Uskopaljski abecedarij (27): C kao Crvene zemlje na Vranici

Crvene zemlje na Vranici, foto: rb.donjahercegovina.ba Na planini Vranici, kad se od Sebešića krene ka Uložnici (kota 1500 do 1800 m) nalazi se misteriozna crvena zemlja, neobična uzvisina – mnogi ju uspoređuju i s prekrasnim planinskim cvijetom - na kojoj nikada ne raste trava, niti se zadržava snijeg. Dakako, oko ove crvene zemlje naš narod je stvorio legendu, jednu od najljepših koju iz naše baštine danas poznajemo.
Tu je, kaže legenda, nekada bila crkva svetog Ilije (a on je, ne zaboravimo, zaštitnik Bosne). No, dolaskom Turaka i bijegom kraljice Katarine 1463. godine, crkve su se, da bi ih se sačuvalo, zatrpavale zemljom. Priča dalje kaže da je 99 Marija nosilo u pregačama crvenu zemlju i zatrpalo ovu crkvu, te se, tako, danas između borova uzdiže veliko brdo iz čije se utrobe uoči svakog Ilindana, a prije sunca, čuju crkvena zvona.
Po pričanju starijih Uskopljana koji su nekada ljeta provodili sa stokom na Vranici, te Sebešićana, svatko onaj tko bi pokušao kopati po crvenoj zemlji bio bi spriječen jakim nevremenom, pa bi se pred snagom iznenadne kiše i olujnog vjetra svaki znatiželjnik morao bijegom spašavati.
Crvena zemlja (ili, češće, u množini: crvene zemlje) zanimljiva je i zbog izvora ljekovite vode, koji se nalazi u podnožju brda. Ova voda, kažu, liječi bolove kostiju, a u to su se uvjerili svi oni koji su isprobali njenu ljekovitost.
Budući da se na cijelom prostoru Vranice nalaze ostaci rimskih rudnika zlata i srebra, vjerojatno je i ovdje riječ o ostacima jednog od njih, tim više što se oko crvene zemlje nalaze i ostaci gospodarskih i drugih objekata, a vidljiva je i rampa koja povezuje haldište s jamskim objektom. Sve je potrebno detaljno istražiti, ali prije toga se, dakako, okrijepiti ljekovitošću legende o crvenim zemljama Vranice.
- 08:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.06.2005., ponedjeljak

Poginuli zapovjednici HVO-a

Dogodilo se na današnji dan


Na današnji dan, 6. lipnja 1992. godine, prilikom obavljanja svojih vojnih zadaća, na planini Raduši poginuli su časnici HVO-a Zvonimir (Ervina) Fontana (r. 1942.), Vlado (Ive) Gavranović (1964.), Hajrudin Salihović (1958.), te Marko (Ive) Jurić (1967.). Okolnosti pod kojima su poginuli ni do danas nisu do kraja rasvijetljene.
Ni godinu dana kasnije, 6. lipnja 1993. godine, na području uskopaljske općine nije bilo mirno. Tijekom cijeloga dana, doslovno od ranog jutra pa sve do kasnih večernjih sati, s Rudnika gipsa djelovao je snajper muslimanskih snaga po hrvatskom dijelu sela Bistrice, pa je, tako, u 20.15 sati snajperskim hicem ranjena Ljuba Mlakić, koja je odmah prebačena u uskopaljsku bolnicu.
U 12.15 minuta u Karamustafićima pripadnici muslimanskih snaga zaustavili su Stipu Grubešu i oduzeli mu vozilo marke Golf. Vozilo je, nakon intervencije zapovjednika Brigade dr-a Ante Starčevića kod zapovjednika muslimanskih snaga ipak vraćeno vlasniku.
U kasnim večernjim satima istoga dana smrtno je stradao još jedan od zapovjednika HVO-a, Josip Budimir, koji je u blizini svoje kuće u Bistrici nagazio na minu koju su postavile muslimanske snage.
- 08:00 - Komentari (41) - Isprintaj - #

05.06.2005., nedjelja

Snajperi

Dogodilo se na današnji dan


Na današnji dan 1993. godine na području Uskoplja zabilježen je veliki broj incidenata, pa i ozbiljnijih kršenja primirja za koje se, barem deklarativno, zalažu obje strane.
Oko 17.00 sati 5. lipnja 1993. godine, u selu Bistrica (naselje Smajići) pripadnici muslimanskih snaga zaustavili su i uhitili Antu Ljubasa i Antu Vidovića iz Bistrice, te Dominka Dujmovića iz Bugojna. U isto vrijeme po dijelovima sela Bistrice naseljenim pretežito hrvatskim življem djelovao je snajper muslimanskih snaga s Rudnika gipsa.
U selu Voljice muslimanske snage zapalile su jednu štalu u vlasništvu osobe hrvatske nacionalnosti.
Iz pravca sela Jagnjida djelovao je snajper muslimanskih snaga po hrvatskom dijelu sela Kute.
U području Crnog Vrha i Mejnika muslimanske snage pucale su iz pješačkog naoružanja prema položajima HVO-a.
Godinu dana kasnije, kišovitog 5. lipnja 1994. godine u uskopaljskoj crkvi je, uz nazočnost velikog broja svećenika i vjernika iz svih skopaljskih župa, nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić krizmao 284 krizmanika iz župe Uskoplje.

- 08:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.06.2005., subota

Česti dolasci uglednih stranaca

Kratko podsjećanje na početak lipnja 1994. godine


Početak lipnja 1994. godine bilo je vrijeme doista učestalih posjeta predstavnika međunarodne zajednice općini Uskoplje. Nakon što je 2. lipnja 1994. godine u Uskoplju boravio Viktor Jaković, veleposlanik SAD, koji je s predstavnicima općine Uskoplje imao radni ručak, 3. lipnja u posjetu općini Uskoplje, odnosno Poduredu za prosvjetu, kulturu i sport, boravio je Keith Barttelet, časnik za vezu za humanitarna pitanja. Sa svojim domaćinom, profesorom Ivanom Kraljevićem razgovarao je o obnovi školskih zgrada, te je dogovoreno da se obiđu školske zgrade u Uskoplju, Dobrošinu i Trnovači, za koje postoji mogućnost osiguranja građevinskog i instalacijskog materijala preko humanitarnih organizacija.

- 08:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.06.2005., petak

Nada Skopaljske doline

Još o krizmi u Skopaljskoj dolini


I Katolički tjednik je u svom broju od 22. svibnja o.g. donio kratku vijest o krizmi u župama Skopaljske doline, a iz pera Biljane Krajina. Kako nas raduje svaki napis o Uskoplju u medijima, ne možemo da Vam i ovaj ne prenesemo, mada je od krizme prošlo već mjesec dana. Dakle, od riječi do riječi:
U dočeku su sudjelovali i svećenici svih okolnih župa na čelu sa dekanom bugojanske dekanije mons. M. Miškovićem.
U Bugojnu je 30. travnja krizmano 102 krizmanika, potom 1. svibnja u Glavicama 8, na Spasovo u Bistrici 33, 7. svibnja u Kandiji 11 i u Skopaljskoj Gračanici 23 krizmanika. U Uskoplju je 8. svibnja pod Misom u crkvi “Uznesenja BDM” krizmano čak 159 krizmanika. Zbog velikog broja uskopljanskih krizmanika uz kardinala V. Puljića svetu potvrdu je dijelio i biskup dr. P. Sudar. Mladi su ih pozdravili i dočekali cvijećem na što im se kardinal obratio riječima “Vas 159 ste najljepše cvijeće i dar crkvi i Hrvatskom narodu”. Uz to je i cijelu propovijed posvetio posebno njima. Obratio se i onima koji se ispišu iz crkve zbog novca a onda žele kumovati. “Ne dajte mladosti draga svoju vjeru ni za kakav novac, jer to je vjera naših predaka za koje su bili spremni i mrijeti. Vi ste nada i budućnost, i crkve i Hrvata i ove Uskopaljske doline. Na kraju mise se župnik fra. Dominko Batinić zahvalio biskupima što su prvi put u povijest dva biskupa došla na krizmu. Uz slavlje sv. potvrde Uskopljani su slavili i službeni završetak radova na obnovi unutrašnjosti cvrkve.

- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.06.2005., četvrtak

Pronađena tijela Mije Milića i trojice talijanskih humanitaraca

Dogodilo se na današnji dan


Hanefija Prijić Paraga, zapovjednik s polumjesecom i zvijezdom, osuđen je za ubojstvo trojice talijanskih humanitaraca U popodnevnim satima 2. lipnja 1993. godine ophodnja UNPROFOR-a je na lokalitetu Rudnika Radovan pronašla tijela trojice dobrovoljaca Caritasa, inače talijanskih državljana: Fabia Morenia, Guida Pulettia i Sergia Lane. Zajedno s tijelima trojice na mučki način ubijenih Talijana pripadnici UNPROFOR-a pronašli su i tijelo pripadnika HVO-a iz sela Krupe, Mije Milića, kojeg su muslimanske snage zarobile 11. svibnja u Bistričkoj Rici, na putnom pravcu Uskoplje – Novi Travnik. Tijelo Mije Milića pripadnici UNPROFOR-a predali su u mrtvačnicu muslimanskih snaga, pravdajući se time da ga nisu mogli identificirati. Istovremeno, muslimanske snage kanile su, budući da se tijelo nalazilo u fazi raspadanja, tijelo odmah sahraniti. Brzom intervencijom operativca Brigade dr-a Ante Starčevića, liječničke ekipe Ratne bolnice HVO-a, zajedno s braćom ubijenog Mije, uz pomoć UNPROFOR-a, otišli su u mrtvačnicu muslimanskih snaga gdje je tijelo identificirano.
Inače, u Guseru, na “cesti spasa HVO-a” koja povezuje Uskoplje s Novim Travnikom grupa pripadnika muslimanskih snaga 29. je svibnja 1993. godine, u zasjedi, sačekala konvoj "Brešanske inicijative solidarnosti" i "Caritasa", koji su činili Mercedesov kamion sa prikolicom i vozilo lada niva. Petorica Italijana su prebačeni u prikolicu traktora, a Hanefija Prijić Paraga, za kojega preživjeli humanitarci Zanotti i Penocchio kažu da je bio “zapovjednik s polumjesecom i zvijezdom” kojega su svi drugi slušali, sjeo je u ladu nivu, a kamion skrenut na plato "Raskršće". Na platou je kamion djelomično istovaren, a Paraga je sa Rasemom Handanović u džipu krenuo prema planini Radovan. Za njim su se, na prikolici traktora, uputila petorica Talijana i dvojica pripadnika muslimanskih snaga.
Neposredno nakon toga strijeljana su trojica talijanskih humanitaraca, a Zanotti i Penocchio su se spasili bijegom. Prema njihovim riječima pripadnici muslimanskih snaga su prije strijeljanja od njih oduzeli vozila, sve dokumente, te oko tridesetak tisuća maraka…
- 08:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #

01.06.2005., srijeda

Najstariji uskopaljski književnik

Gdje su i što rade


Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na najstarijeg uskopaljskog književnika...

Književnik Stjepan Džalto Stjepan Džalto rođen je 21. listopada 1931. godine u Voljicu kod Uskoplja. Pučku školu završio je u Uskoplju, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Za svećenika je zaređen u Đakovu na Petrovdan 1959. godine. Kao župnik djelovao je u Rostovu, Brusnici, Obrima, Modriči, Uzdolu i Glavicama kod Bugojna, gdje je s narodom proživio tešku dramu Domovinskog rata.
Surađivao je u brojnim listovima i časopisima. Održao je niz predavanja u domovini, te u Njemačkoj, Australiji i Peruu. Član je Društva hrvatskih književnika.
Prije nekoliko godina, Džalto je pretrpio moždani udar od čega je gotovo potpuno oslijepio. Danas živi u Zagrebu, povučeno, ali se i danas, unatoč poteškoćama često oglasi svojim tekstovima u novinama i časopisima kojima je dugi niz godina bio suradnikom.
Naslovnica Džaltine knjige Posljednji dominikanac Džalto je do sada objavio sljedeće knjige:
- Selo Svađalovo (Zagreb, 1972., drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 1999.,
- Gladne i nemirne godine (priče, Zagreb 1974.),
- Priče iz Pasjih Korita (roman, Zagreb 1982.),
- Svečev kafić (priče, Mostar 1988.),
- Spontanosti (pjesme, Mostar 1988.),
- Mladenački raj i njegov sjaj (priče, Đakovački Selci 1989. - drugo izdanje Đakovo 1994.),
- Pod Jurcanovim orahom (roman, Zagreb 1990.),
- Eva i ja (priče, Zagreb 1995. - drugo izdanje Zagreb 1996.),
- Novo selo (roman, Zagreb 1995.),
- Čudna zemlja (roman, Zagreb 1995.),
- Birane stranice (izbor iz djela, Bol - Sarajevo 1995.),
- Župna kronika (priče, Mostar 1995.),
- Trzaji (pjesme, Mostar 1995.),
- Zvonimirovo (roman, Zagreb 1996.),
- Fra Marijanova Bosna (priče, Zagreb 1997.),
- Birane stranice II (izbor iz djela, Zagreb 1997.),
- Krv i suze (dvije balade i tragedija, Zagreb, 1997.),
- S ljudima (crtice, Zagreb 1998.),
- Drug nastavnik iz predvojničke (roman, Zagreb 1999.).
- Posljednji dominikanac (putopisna proza, Zagreb, 2000.).
- Spaljeno ognjište (priče, Uskoplje, 2000.),
- Pismo (drame, Zagreb 2002.),
- Bog u novcu – vrag na koncu (priče, Zagreb, 2004.).


- 08:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Opis bloga

Linkovi

Lektira