uskoplje

30.06.2005., četvrtak

Najava ljetnog zatišja Od pisanja prvoga posta na ovome blogu prošlo je nešto više od osam mjeseci. U tom vremenu objavljeno je ukupno 345 postova (tj. u prosjeku 43,5 postova mjesečno, 9,9 tjedno ili 1,42 posta dnevno), koji su komentirani 3.330 puta, što znači da je svaki post u prosjeku komentiran 10 puta) Postovi su objavljivani svaki dan, izuzev dana u kojima blog.hr nije funkcionirao. U proteklom periodu zabilježeno je i gotovo 30.000 posjeta, a njihov broj je i dalje u stalnom porastu. Uskoplje.blog.hr zauzima 32. mjesto među čak 27.891 blogova po broju objavljenih postova, te 30. mjesto po broju objavljenih komentara. Naprijed izneseni podaci predstavljaju tek izliku autoru ovoga bloga kako bi danas, posljednjega dana mjeseca lipnja, najavio "ljetno zatišje". Naime, dolaze "pravi" ljetni mjeseci, srpanj i kolovoz, u kojima uobičajeno postajemo lijeniji i opušteniji, više vremena provodimo vani, kupamo se, putujemo i pripremamo za Gospojinu, a onda i za rujan. Dakako, postova će na ovome blogu biti i u srpnju i u kolovozu, ali oni neće biti objavljivani onom dinamikom kojom su objavljivani do sada, tj. neće ih možda biti baš svaki dan. Eto, napokon nešto pametno i od mene!

29.06.2005., srijeda

Više građanske hrabrosti! Dana 28.6.2005. godine, službenici PS Bugojno su rasvijetlili dva kaznena djela krađe u Bugojnu, počinjena 21.6.2005. godine na štetu Selvera B., a počinitelj je Sead S. iz Bugojna i kazneno djelo krađe mobitela na štetu Mirsade Z., a počinitelj je Z. G. iz G. Vakufa-Uskoplja. Protiv navedenih počinitelja su poduzete zakonom propisane mjere. Ovo je isječak iz današnjeg policijskog izvješća, a odnosi se, na osobu, počinitelja kaznenog djela, s područja naše općine. Na ovom blogu smo, inače, mnogo puta do sada pisali o krađama, osobito o krađi automobila. Gotovo da ne prođe dan, a da ne stigne vijest o novoj krađi automobila. O tome izvještava i Policija, koja je međutim, čini se, nemoćna da suzbije ovu pošast. U takvoj situaciji, očito je, sami građani prisiljeni su više se angažirati na rješavanju ovoga problema. Potrebno je više građanske hrabrosti da bi se podignuo glas i razotkrile one osobe koje sudjeluju u krađama i drugim kršenjima zakona. No, kako početi i od čega? Možda svojim pismom upućenim redakciji Slobodne Dalmacije hrabri Vitežanin ukazuje na pravi put. U njegovu pismu samo naziv Viteza zamjenite nazivom Uskoplje. Sve ostalo je isto, zar ne? Za ukradeni automobil otkupnina 5.000 EUR

Voljice Dogodilo se na današnji dan Od događaja koji su obilježili 29. lipnja 1993. godine izdvajamo sastanak predstavnika zapovjedništva Brigade dr-a Ante Starčevića i muslimanskih snaga, koji je održan u 14.00 sati u bazi UNPROFOR-a, čiji su predstavnici također bili prisutni na sastanku. Razgovaralo se o situaciji u Voljicu i obustavi bojnih djelovanja na tom području. Zaključeno je: 1. Da se i dalje inzistira na prekidu bojnih djelovanja na tom području. U tom cilju, a kao kontrola ove točke pojavit će se ophodnje UNPROFOR-a koje će izvjestiti o tome koja strana krši primirje i otvara vatru; 2. Kroz područje Voljica, Podgrađa i Trnovače dozvolit će se nesmetan prolaz vozila UNPROFOR-a; 3. Da se muslimanskoj strani predaju tijela poginulih iz sela Kute; 4. Da se do slijedećeg sastanka kojiće se održati u četvrtak, u 14.00 sati, pripreme liste nestalih osoba, to jest osoba koje potražuje jedna i druga strana; No, unatoč ovim dogovorima, na terenu i dalje nije bilo mira. Upravo u Gornjem Voljicu muslimanske snage zapalile su štalu u vlasništvu osobe hrvatske nacionalnosti. Aktivni su bili i muslimanski snajperisti, koji su osobito intenzivno djelovali s Gradine po položajima HVO-a na Podovima i Galičici, te iz pravca Lužana po Grabovcima i Barama. I godinu dana kasnije, 29. lipnja 1994. godine područje Voljica ponovo je bilo u središtu pozornosti. Naime, na današnji dan prije 11 godina u 23.50 sati eksplozivom je po drugi put srušen most između Jagnjida i Podgrađa. Ovaj most je prvi put bio miniran na blagdan sv Ive, 24. lipnja iste godine.

28.06.2005., utorak

Uskopljanin u Nizozemskoj Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog uskopaljskog profesora i pjesnika... Hrvoje Šenda (poznatiji kao Pero) preko dvadeset godina bio je profesor hrvatskoga jezika i književnosti u uskopaljskoj srednjoj školi. Generacije uskopaljskih srednjoškolaca pamte ga kao zanimljiva predavača i, inače, iznimno nadahnuta čovjeka koji je svojim pristupom u tada uštogljeni školski sustav unosio dašak svježine i novosti. Sam je gimnaziju završio u susjednom Bugojnu, a hrvatski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1993. godine živi i radi u Nizozemskoj, gdje, između ostalog, piše poetske tekstove, pa je 1997. godine na svenizozemskom natječaju prvom nagradom nagrađena njegova pjesma Žena. 1999. godine objavio je knjigu poetskih tekstova Krhotine. Pero danas ima rođendan, šezdeseti, a tim povodom, kako je to već običaj na ovome blogu, objavljujemo jedan njegov tekst (preuzet iz panorame Petnaestorica, kao i prethodni bio-bibliografski podaci). RAT JE završen – živio rat! Novinari, turisti, režiseri, glumci, pjesnici i lopovi došli su na svoje. «Umjetnici» različite sorte konačno su pronašli dovoljno materijala gdje se mogu dokazati. Obični život im nije bio dovoljan kao inspiracija. Sad užurbano prekopavaju brda i doline. Sve je dobro samo nek je senzacija: kosti, lubanje, ljudi bez nogu, bez ruku, bez očiju. S istim oduševljenjem se slave i heroji i zločinci. Vivat pathetica! Došlo je vrijeme da se umjetnosti piše In memoriam.

27.06.2005., ponedjeljak

Protiv droge! Uz međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe droga Povodom 26. lipnja, Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe droge, nakon brojnih priopćenja o štetnosti opojnih sredstava, Policija naše županije ponovo je uputila apel cjelokupnoj javnosti, osobito djeci, mladima i njihovim roditeljima. Uz male jezične ispravke, prenosimo ga u cijelosti: Živimo u teškom, poslijeratnom vremenu. Kriza morala, rasulo brojnih obitelji, nezaposlenost, nebriga za probleme mladih i dr., širom su otvorili vrata opojnim sredstvima i kriminalcima najgore vrste. Kriminalci, prodavajući drogu, siju korov opake bolesti: na ulici, u kafićima, školskim dvorištima, u našem haustoru, u našoj kući, našem dvorištu i gdje sve ne? Često, našom nebrigom za ono što se dešava oko nas, mi im nesvjesno pomažemo u tome. Uhvaćeni u mreže kriminalaca, više ovisnika došlo je u sukob sa obitelji i sredinom u kojoj žive, ušli su u kriminal i u sukob sa zakonom. Nekoliko slučajeva završilo je tragičnim, smrtnim posljedicama. Protiv više osoba koje se bave nezakonitom proizvodnjom i stavljanjem u promet opojnih droga i uživalaca opojnih sredstava podnesene su i procesuirane krivične prijave. Problem time nije riješen, niti ga policija i drugi nadležni organi gonjenja na ovaj način mogu riješti. Neophodna je pomoć roditelja, njihove djece, rodbine i prijatelja, a zatim drugih ustanova i policije. Zato, dok nije kasno, osvrnite se oko sebe. Pogledajte gdje su vaša djeca, s kim se druže, šta rade, jesu li u školi, što im je u torbama i slično. Pomozite svojoj djeci, imajte za njih vremena, saslušajte njihove probleme. Mnogi im nude nesigurne puteve i lažnu sreću, mogli bi odabrati gore. Zajedno sa svojom djecom odaberite zdravlje i sreću. Za informacije i pomoć obratite se na telefon 030-518-245.

Burna noć u Uskoplju Dogodilo se na današnji dan Današnji dan, 27.6.1993. godine obilježili su muslimanski snajperisti koji su osobito intenzivno djelovali iz pravca sela Lužana po području Pljuše-Grabovci – Bare i tamošnjem civilnom pučanstvu, te s brda ponad Osridka po civilnom pučanstvu i položajima HVO-a u selima Gaj i Vaganjac. Po istom području djelovala je i teška strojnica. Noć je u Uskoplju bila veoma burna. Oko 21.00 sati muslimanske snage granatirale su hrvatsko selo Vaganjac. Pripadnici HVO-a uzvratili su na ove napade, te su, nakon kraćeg topničkog okršaja, napadi prestali. Oko 23.00 sati muslimanske snage izvršile su kombinirani topničko- pješački napad na hrvatske dijelove sela Bistrice, točnije na Rovove i raskrižje u donjem dijelu sela. Pripadnici HVO-a uzvratili su na ove napade, pa je obostrana pucnjava trajala do ranih jutarnjih sati.

26.06.2005., nedjelja

Uskopljanin u Šibeniku Gdje su i što rade Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog podjednako uspješnog svećenika i glazbenika... Marinko Mlakić, kao uostalom i svi uskopaljski Mlakići, porijeklom je iz Grnice. Obitelj mu se, kad je on već bio sjemeništarac, preselila na Pavić Polje. Mladu misu rekao je u kolovozu 1996. ali, zbog sigurnosnih razloga ne u svojoj župi, Skopaljska Gračanica, već u župi Uskoplje, a trenutno je župnik župe Srca Isusova na Baldekinu u Šibeniku, gdje gradi i novu crkvu. Veoma je aktivan i u radu s mladima, te je i povjerenik za pastoral mladih Šibenske biskupije. Uza sve svoje obveze, Marinko uspijeva naći vremena i za ono što, čini se, najviše voli: glazbu. Jedno je vrijeme, prije dolaska u Šibenik, uspješno vodio izuzetno popularni zbor mladih Oaza, koji već dugi niz godina djeluje u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, popularnoj Palmi. Danas vodi VIS Laudantes, koji je od svoga prvoga nastupa na Papa Festu 1999. godine do danas već polučio velike uspjehe. Osim misa, članovi zbora, kojega vodi, redovito se odazivaju ili sami organiziraju različite humanitarne akcije, održavaju koncerte po drugim župama u Hrvatskoj i inozemstvu, a stalni su gost već spominjanog Papa Festa. Da bi sve to bilo moguće sastaju se čak dva puta tjedno u prostorijama župe gdje redovito vježbaju. Na njihovom je repertoaru velik broj autorskih pjesama, ali i obrada poznatih autora kao što su George Misuli, Hope Werry, Maja Majcen, Emilio Kutleša… 2001. godine VIS Laudantes snimio je i svoj prvi (nadamo se ne i posljednji) album , na kojemu se, među ukupno 15 pjesama, nalazi i mnogo onih kojima je autor upravo Marinko Mlakić (Exodus, O Bože, dobri Oče....), a među njima i naslovna, te ujedno najpoznatija pjesma VIS-a Laudantes, «Bože moj, vodi me».

25.06.2005., subota

Prognanici iz Sebešića i Rostova Dogodilo se na današnji dan Tijekom cijeloga, inače sunčanoga 25. lipnja 1993. godine muslimanski snajperisti djeluju s Rudnika gipsa po hrvatskom dijelu sela Bistrice, te iz pravca Duratbegova Dolca prema prometnici Pavić Polje – Vilić Polje, na kojoj su ranjeni Petar Ljubas iz Drvetina (općina Bugojno) i Miro Kolak iz sela Lužani. Kroz Uskoplje su u pratnji UNPROFOR-a prošla tri autobusa prognanika hrvatske nacionalnosti iz sela Rostova i Sebešića koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove pred najezdom mmuslimanskih snaga.

Sve po zakonu Ne prestaju polemike oko prisege u Čapljini, na kojoj je intonirana Lijepa naša, a ni napadi na ministra Nikolića… Uskopljanin Miroslav Nikolić ne namjerava podnijeti ostavku na mjesto federalnog ministra obrane zbog dešavanja u Čapljini i smatra da je potpuno "čist i pred zakonom i pred narodom i pred Bogom". Poziv zamjenika premijera FBiH Gavrila Grahovca da odstupi s pozicije zbog intoniranja "Lijepe naše" prilikom polaganja prisege novaka u čapljinskoj vojarni Vojske FBiH od prije desetak dana, vidi kao još jedan u nizu pokušaja pribavljanja jeftinih političkih poena. U ovom trenutku, njegovo je stajalište, smišljeno je dignuta prašina zbog nečega što je proteklo u najboljem redu. - S jedne strane, potrebno je da bi se jedni opravdali i rekli "evo, vidite, nismo mi samo krivi ima i drugih". Odgovorno tvrdim da se ne može povući paralela između događaja na Manjači i Čapljine. U Čapljini je urađeno sve prema zakonu i nijedna procedura nije narušena. Vojnici su imali propisana obilježja, na početku je intonirana himna BiH, potom svečana pjesma hrvatskog naroda, a prisegnuli su državi BiH onako kako je to tekstom prisege predviđeno – izjavio je Nikolić. Više...

24.06.2005., petak

Ranjen snimatelj ZDF-a Dogodilo se na današnji dan Nakon što su cijeloga dana djelovali s Rudnika gipsa po hrvatskom dijelu sela Bistrice, te iz pravca Odvoda prema benzinskoj crpki, muslimanski snajperisti su oko 16.00 sati 24. lipnja 1993. godine pucali i na sprovod Ranka Dujmovića kojeg su muslimanske snage mučki, iz zasjede, ubile dva dana ranije. Tom prilikom na uskopaljskom groblju teže je ranjen Ibrahim el Batout, Egipćanin, snimatelj ZDF-a, koji je zajedno s ostalim članovima ekipe ZDF-a, također prisustvovao sahrani. Nastradali Ibrahim el Batout je, nakon ukazane liječničke pomoći u Ratnoj bolnici Uskoplje, transporterom UNPROFOR-a prebačen u bazu plavih kaciga u Vitez. Nakon ovog napada, izazovi muslimanskih snaga su se pojačali, da bi u popodnevnim satima eskalirali u otvoreni napad iz pravca sela Jagnjid prema hrvatskom dijelu sela Kute. Snage HVO-a uzvratile su na ove napade, pa je zaustavljeno daljnje napredovanje muslimanskih snaga. U noći s 24. na 25. lipnja muslimanske snage granatirale su selo Trnovaču. Na sreću, ovaj napad prošao je bez posljedica. Od bitnijih događaja koji su obilježili blagdan svetog Ive godinu dana kasnije, 1994. godine, izdvajamo svetu misu koja je nakon godinu dana ponovo služena u selu Bistrici, točnije na Dernečišću. Ovo misno slavlje u povodu blagdana svetog Ive predvodio je bistrički župnik Josip Glavaš uz koncelebraciju uskopaljskih svećenika.

23.06.2005., četvrtak

Uskopaljski abecedarij (30): S kao Svitnjaci 23. lipnja navečer, uoči blagdana svetoga Ive (Ivandana) u Uskoplju se tradicionalno pale svitnjaci, najčešće na uzvišenjima, brdima ili, pak, seoskim raskrižjima. Svitnjacima se najviše vesele djeca, koja i po mjesec dana ranije počinju skupljati i dovoziti smreke na mjesto na kojemu se, uobičajeno pali svitnjak. Narodno je vjerovanje da svitnjaci služe odgonjenju svih zala, s tim da je ovdje "zlo" moglo imati i stvaran oblik kao npr. navala skakavaca, gusjenica i sličnih prirodnih nametnika. U narodnoj svijesti živi vjerovanje da poljima neće štetiti zle sile sve dokle dopire sjaj i dim vatre. Paljenje svitnjaka uoči Ivandana imalo je, inače, mitologijsko značenje - bila je to imitacija nebeske vatre, Sunca, kojemu se vatrom iskazivala radost i počast, ali i pomoć Suncu koje će početi slabiti, pa mu je potrebno da ga svitnjaci ojačaju i produže mu moć. Uz svitnjake se okupljaju svi, i stari i mladi, koji, nakon što po starome običaju izmole Anđeo Gospodnji i tri očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih, ostaju dugo oko vatre i pjevaju, dok djeca preskaču već pomalu jenjalu vatru. Uz svitnjak nema samo onih, a tih nije mali broj, koji su već ujutro pješice krenuli, mnogi i bosi, u šezdesetak kilometara daleko Podmilačje. Dobrošani su pak hodočastili još i svetom Ivi na Uzdol, a nemali broj onih koji nisu bili niti u jednom od ta dva svetišta, 24-og ujutro pohodio bi grob “svetog Ive” na Dernečišću Ujutro, na Ivandan, djeca su nastojala ustati što ranije, po mogućnosti prije sunca i pogaziti pepeo svitnjaka, te noge oprati u vodi. Sezona kupanja započinjala je upravo tako. Na Ivandan kad “sunce tri puta poskoči”.

Upisna groznica Za uskopaljske maturante koji žele studirati u Mostaru I ove će godine veliki broj od oko 140 uskopaljskih maturanata potražiti svoje mjesto na nekom od fakulteta od Viteza do Zagreba, pa čak i dalje – do gradova zapadne Europe. Ipak, najveći broj njih i ove godine će se pokušati upisati na neki od fakulteta Sveučilišta u Mostaru, na kojemu je upravo raspisan natječaj za upis u prvu godinu studija i to u statusu: redovitih studenata čiji studij plaćaju resorna ministarstva, redovitih studenata koji sami plaćaju studij i izvanrednih studenata. Prijave za upis na prvi razredbeni rok primaju se od 27. lipnja do 8. srpnja, a za drugi od 31. kolovoza do 9. rujna. Prijave na drugi rok moguće su samo za studije na kojima ostane slobodnih mjesta, čiji će broj biti poznat do 23. srpnja i objavljen na oglasnim pločama fakulteta. Prijave za razredbeni postupak predaju se na fakultete uz izvadak iz matične knjige rođenih, svjedodžbe o maturi i svim razredima srednje škole, dokaz o uplati od 40 maraka na žiroračun fakulteta, liječničko uvjerenje za studij na Medicinskom fakultetu i Visokoj zdravstvenoj školi, dok pristupnici na Akademiju likovnih umjetnosti prilažu i mapu s radovima. Upisi će biti provođeni od 19. do 23. srpnja i od 15. do 19. rujna. Raspored razredbenih ispita: Ekonomski fakultet (14. srpnja. i 15. rujna u 10 sati), Medicinski (13. srpnja i 13. rujna. u 9 sati), Pedagoški (11. srpnja i 12. rujna u 9 sati s tim da će detaljni raspored razredbenih ispita za pojedine studije bit objavljen na oglasnoj ploči i web stranici Fakulteta), Pravni (12. srpnja i 13. rujna u 10 sati), Fakultet strojarstva i računarstva (14. srpnja i 14. rujna u 10 sati), Akademija likovnih umjetnosti (12. - 16. rujna u 10 sati), Visoka zdravstvena škola (studij sestrinstva 12. srpnja i 12. rujna, studij fizioterapije 13. srpnja i 12. rujna i studij inž. medicinske radiologije 13. srpnja i 12. rujna, svi u 9 sati). Ostale informacije unesene su na web stranicu Sveučilišta www.sve-mo.ba

22.06.2005., srijeda

21.06.2005., utorak

Identitet i kontinuitet Iako se na uskoplje.blog.hr bavimo isključivo lokalnim, uskopaljskim temama, njih je, dakako, veoma teško uvijek odvojiti od događanja iz šireg okruženja. Zato smo na ovom blogu («Preporučujemo s drugih stranica» u plavom stupcu) stavili linkove na one tekstove za koje mislimo da bi ih bilo dobro pogledati, a koji su na bilo kakav način povezani s temama kojima se bavi uskoplje.blog.hr. Stalni posjetitelj ovog bloga, g. Ćurić, koji nam je i inače do sada već dao nekoliko izuzetno korisnih savjeta i prijedloga, skrenuo nam je pozornost i na tekst Identitet i kontinuitet Ive Balukčića. I mi mislimo da je riječ o doista vrijednom tekstu, pa Vam ovom prilikom preporučujemo da ga i Vi pročitate, a također i druge tekstove izdvojene u «Preporučujemo s drugih stranica» Identitet i kontinuitet

20.06.2005., ponedjeljak

"Prvi sukob" Dogodilo se na današnji dan Prva polovica 1992. godine, to jest počeci otvorenog rata u BiH, donijela je sa sobom cijeli niz promjena, koje su, a prije svega nedovoljno sudjelovanje muslimanskih postrojba u obrani zemlje (prema nekim analizama rađenim na osnovu podataka o dužini crta obrane u zoni odgovornosti uskopaljskog HVO i TO, te ukupnom broju angažiranih vojnika i MTS-a na toj crti, sudjelovanje muslimanskih postrojbi u obrani uskopaljske općine od srpskih snaga u 1992. godini, unatoč udjelu Muslimana u ukupnom stanovništvu (56,01%), nikako nije bilo veće od 20 %) i dolazak na područje općine velikog broja izbjeglica, među kojima je bio veliki broj za obranu sposobnih muškaraca, koji se, također, nisu uključivali u obranu, sve češće dovodile do izbijanja incidentnih situacija, koje su već krajem travnja zaprijetile prerastanjem u otvoreni sukob Hrvata i Muslimana u Uskoplju. No, takav sukob je, na žalost izbio na današnji dan, 20. lipnja 1992. godine. U njemu je bilo nekoliko ranjenih i poginulih na obje strane, a grad je, slobodno se to može reći, već od toga datuma podijeljen na dva dijela. Ovaj sukob, kojega Uskopljani nazivaju Prvim sukobom Hrvata i Muslimana, u usporedbi s kasnijim događajima na području Uskoplja, trajao je veoma kratko: praktički samo jedan dan, budući da su predstavnici dvaju naroda uložili velike napore u pokušaju da, ne samo zaustave Prvi sukob, nego i da pronađu rješenje kojim bi se spriječili svi budući sukobi. No, na žalost, sukob između Hrvata i Muslimana na području naše općine nije bio prekinut, nego tek prigušen, pa je, kao takav, tinjao, povremeno se raspirujući sve do početka 1993. godine…. Istoga dana, 20. lipnja 1992. (tek!?) muslimanski Radio BiH objavio je da je u Bosni i Hercegovini proglašeno ratno stanje. Znakovito? "Bez ispaljena metka..." Stanje u međusobnim odnosima dvaju naroda na području uskopaljske i bugojanske općine veoma dobro oslikava i krilatica koja je u to vrijeme kružila među domaćim, kao i Muslimanima izbjeglim iz D. Vakufa i drugih mjesta. “Ako smo Donji Vakuf izgubili bez ispaljena metka, na isti smo način, evo dobili Bugojno, a i G. Vakuf”, moglo se u to vrijeme često čuti na ulicama ovih dvaju gradova.

19.06.2005., nedjelja

Himna hrvatskog naroda ili himna Republike Hrvatske? Federalni ministar obrane Uskopljanin Miroslav Nikolić ignorirao je upozorenje ministra obrane BiH Nikole Radovanovića da izvrši izmjene protokola polaganja zakletve 40. klase novaka Vojske FBiH, prema kojem je uz državnu himnu u Čapljini intonirana i himna hrvatskog naroda, odnosno, kako to Radovanović veli, himna Republike Hrvatske. Stvaranjem ovoga slučaja želio se, očito, stvoriti pandan nedavnim događanjima na prisezi novaka Vojske RS, koji su odbili prisegnuti BiH. Međutim, ministar Nikolić izjavio je kako smatra da intoniranje hrvatske himne, koja se tradicionalno izvodi na prisezi u Čapljini, nije u suprotnosti s domaćim zakonom: "Apsolutno sam siguran da se to ne kosi sa zakonskim propisima. Tu skladbu ja ne bih nazvao državnom himnom Republike Hrvatske, jer je ona postojala prije nego je utemeljena hrvatska država. To je uvijek bila himna svih Hrvata koji tu pjesmu stoljećima izvode u svojim najsvečanijim prigodama. Ovo je samo još jedan doprinos svečanijoj prisezi, a nikako čin koji na bilo koji način stranu državu ugrađuje u ovaj događaj". Više... 21.6.: Zakletva u Čapljini za NATO nije incident

18.06.2005., subota

Priča o Anici iz Uskoplja U Uskoplju se pripovijeda: «Za vrime Turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. Ako bi beg koju zabegeniso, morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. Kad su turski svatovi došli blizu kuće, Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Kad su Turci došli u kuću, a Anice nije bilo, pitali su di je, a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. Anicinog oca svezaše konju za rep, odvedoše ga i obisiše». (Kazao 1998. godine u Uskoplju Ilija Barnjak, rudarski umirovljenik iz Krupe kod Uskoplja, rođ. 1925. godine) M. Dragić: Od Kozigrada do Zvonigrada (B. Voda – Mostar, 2001.) str.: 117-118

17.06.2005., petak

Promocija Bugojanskog dnevnika u Zagrebu Najava Knjige su iste kao i ljudi: svaka ima svojih 15 minuta slave. Bugojanski dnevnik, čini se, još i više. On, naime, nakon Bugojna, svoga "rodnoga grada", ide dalje - sve do Zagreba: Klub Bugojanaca i prijatelja grada Bugojna u Zagrebu poziva Vas na promociju knjiga: Svoju zemlju i oni su voljeli (Svjetlo riječi, 2004.) autora Katice Nevistić, fra Tomislava Brkovića i fra Janka Ljubosa, i Bugojanski dnevnik (1988-1998) (Svjetlo riječi, 2005.) autorice Katice Nevistić O knjigama će govoriti: Željko Ivanković, književnik, fra Janko Ljubos, i fra Tomislav Brković, priređivač knjiga Promocija će se održati u prostorijama Matice Hrvatske u Zagrebu (Strossmayerov trg 4) danas, 17. lipnja u 18.00 sati.

Obljetnica Bušića Najava 13. lipnja navršilo se 13 godina od kada je u posuškom Gradcu prisegnula prva profesionalna postrojba vojnika hrvatskog naroda u BiH, Pukovnija Ante Brune Bušića. Pukovnija, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku oklopnu brigadu Ante Brune Bušića, sa svojim ustrojem krenula je još u ožujku iste, 1992., godine kada su podijeljena i prva zaduženja. U početku su Pukovniju činile četiri bojne, posuška Viteza Damira Martića, širokobriješka Ivice Jelčića Čarlsa, livanjska Ferde Sučića i USKOPALJSKA Zvonka Krajine. U sastav postrojbe ušla je i Bojna Andrije Tadića koja je ustrojena u Žepču, te je veći dio rata provela izdvojena od matične postrojbe. Tek prerastanjem pukovnije u brigadu i Žepčaci su stali pod isti ratni stijeg s ostalim Bušićima. Bivši pripadnici Pukovnije u spomen na svoju prisegu organiziraju malonogometni turnir. Na Kupresu se iz godine u godinu održava sveta misa za sve poginule, a tako će biti i ove godine: danas će se u crkvi na Kupresu okupiti preživjeli iz najslavnijih dana novije hrvatske povjesti. Okupiti se i obnoviti sjećanja, te ih tako oteti zaboravu. (Izvor: Slobodna Dalmacija)

16.06.2005., četvrtak

Javni natječaj Vlade Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske osigurala je 26.250.000,00 kuna za potporu i financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata Hrvata u Bosni i Hercegovini u 2005. godini. Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske raspisalo je Javni natječaj za prikupljanje ponuda za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata za Hrvate u Bosni i Hercegovini, iz sredstavaq državnog proračuna za 2005. godinu. Registrirane pravne osobe sa sjedištem u Bosni i Hercegovini mogu podnijeti prijave za dobivanje financijske potpore prioritetnih programa i projekata koji nadopunjuju i proširuju zadovoljavanje općih, javnih potreba Hrvata u Bosni i Hercegovini kao što su: - obnova, izgradnja i opremanje obrazovnih ustanova (od osnovne škole do sveučilišta) te izradu programa i projekata za izvođenje nastave na hrvatskom jeziku, - nabava knjiga i časopisa hrvatskih nakladnika za škole i knjižnice te potpora književno-nakladničkoj djelatnosti, - programi i projekti zaštite, očuvanja i obnove kulturnih dobara, - obnova, izgradnja i opremanje ustanova kulture, - potpora muzejsko-galerijskoj i likovnoj djelatnosti, te kulturno-umjetničkom amaterizmu sa ciljem očuvanja hrvatske kulture i etno-baštine, - potpora javnim glasilima na hrvatskom jeziku, - izgradnja, obnova i oprema zdravstvenih ustanova, te nabava opreme za liječenje, zaštitu i očuvanje zdravlja. Iz ovih sredstava nije predviđeno financiranje: - programa i projekata velikih razmjera za koje je potrebna znatna financijska potpora, - programa i projekata prijavljenih od organizacija ovisnih o bilo kojoj političkoj orijentaciji ili stranci, a koja bi mogla utjecati na neovisnost i održivost programa i projekata, - programa i projekata koji se isključivo odnose na jednokratne manifestacije kao npr. konferencije, okrugle stolove, seminare, proslave obljetnica i sl., osim u slučajevima kada su navedene aktivnosti dio trajnijeg i sveobuhvatnijeg programa i projekta, - programa i projekata koji imaju tržišnu orijentaciju. Cijeli tekst natječaja pročitajte ovdje, a kako je bilo s rasporedom novaca iz proračuna za 2004. godinu, čitajte ovdje.

15.06.2005., srijeda

Melankolični predmeti Svaka fotografija, pa i ona koja je u trenutku svoga nastanka potpuno bezvrijedna, određenim protokom vremena, kako kaže Susan Sontag, pored dokumentarne, koja je nesumnjiva, stječe i određenu umjetničku vrijednost. Fotografija, taj, kako ga Sontag zove, melankolični predmet, želi nam reći: evo ovo je površina, ako je stvarnost nekada ovako izgledala, pokušajte zamisliti kakva je ona doista bila. Ovo je fotografija s utakmice između Iskre iz Bugojna i Sloge iz Uskoplja odigrane 15. travnja 1956 godine. Pokušajmo zamisliti ili se čak raspitati tko su mladići koji se bore za loptu, s kakvim veseljem su oni dolazili na utakmice? Kako su izgledali njihovi treninzi i kakav im je status osiguravalo bavljenje nogometom u društvu, kod djevojaka? Što su radili kada nisu igrali nogomet.... Te 1956., gotovo prije 50 godina? Sliku sam preuzeo sa stranice www.bugojanci.ch, pronalazak koje me je iznimno obradovao. Stranicu sjajno uređuju mladi Bugojanci Mladen i Goran Ljubas, a na njoj ljubitelji starih fotografija pronaći će, pored brojnih drugih sadržaja, još cijeli niz starih fotografija uglavnom Bugojna, ali te fotografije dio su i našeg sjećanja. Obvezno pogledajte! I uživajte!

14.06.2005., utorak

13.06.2005., ponedjeljak

Uskopaljski abecedarij (29): S kao sveti Ante Sveti Florijan je svetac zaštitnik vatrogasaca, sv Cecilija glazbenika, sv Blaž grla, sv Alojzije Gonzaga mladeži.... Svaki svetac ima svoje «područje», samo je sveti Ante «svetac svega svijeta» ili, što bi rekli, svetac opće prakse. Ako tražite neku izgubljenu stvar, ako želite ozdravljenje, sretno rođenje, dobar ulov, dobar uspjeh u školi, sretno putovanje... za sve je tu sveti Ante. Zbog toga ni ne čudi njegova popularnost, ravna onoj neke pop zvijezde, a u tom smislu u Uskoplju (slavi ga se na Pidrišu) njegov je veoma jak fan club: Jednom je neka starica klečeći pred raspelom u uskopaljskoj crkvi molila: - Dragi Isuse, moli se svetom Anti da mi usliši moje molitve...

12.06.2005., nedjelja

Uskopaljski abecedarij (28): P kao Pidriš Pidriš je jedno od manjih, a mnogi će reći i ljepših uskopaljskih sela. 1991. godine imao je tek 302 stanovnika. Za usporedbu, 1971. godine Pidriš je imao 314, a 1961. godine 313 stanovnika. Ovi podaci ne govore o niskom prirodnom priraštaju, već prije svega o iseljeničkom karakteru Pidriša. Relativno mnogo Pidrišana iselilo je odmah nakona drugoga svjetskoga rata (baš kao i drugih Uskopljana) u Slavoniju, pa se već pedesetih godina u selu Piškarevci kraj Đakova bilježi da je seoski svinjar bio stanoviti Đuklina podrijetlom s Pidriša. 1991. godine u Republici Hrvatskoj živjelo je 89 osoba rođenih na Pidrišu, a kad bi se tom broju dodali Pidrišani koji su živjeli u drugim zemljama, lako bi došli do onog poznatog, često ponavljanog zaključka (koji, uostalom, vrijedi za gotovo svako naše mjesto) da je Pidrišana više izvan Pidriša nego u njemu. A bilo je Pidrišana još i manje. 1736. godine u izvješću biskupa Delivića bilježi se da na Pidrišu ima jedna kuća sa 6 duša (jamačno je to bila neka kuća Milišića, koje je, čini se, ne samo ramsko, nego i pidriško najstarije prezime), a 1855. godine bilo je 5 kuća, 10 obitelji i 47 duša. No, živjelo se na Pidrišu i davno prije: o tome svjedoči srednjovjekovna nekropola od 25 sandučastih stećaka u 3 niza koja se nalazi na Borovici, tik uz katoličko groblje, što, kažu Pidrišani, nedvosmisleno govori o tome tko su i što su bili pokojnici. Ti stećci, odnosno ona dva četvrtasta koja se nalaze lijevo od ulaza u groblje bila su i zaštitni znak Pidriša. Naime, oko tih stećaka isplela se priča da ih može zaljuljati svako dijete jednim jedinim prstom, ali samo jedan dan u godini: na svetoga Antu, 13. lipnja, kada se na Pidrišu okupi mnoštvo svijeta iz Uskoplja i iz Rame. Dakako, većina djece, koju je ta priča jedino i zanimala, dolazila je na Pidriš jedino na svetoga Antu, kad bi se kamen ljuljao, a sve one ostale dane, kada tobože ne bi, na Pidriš ionako nitko nije ni zalazio. I doista, čini se da bi Pidriš živnuo samo 13. lipnja, u ostale dane tek bi pokatkad u tamošnju školu dolazili rezervisti iz Uskoplja na vježbu, ali njih, dakako, kamenje koje se ljulja nije zanimalo. Izuzetak su, čini se, oduvijek bili ratovi, za vrijeme kojih je na Pidrišu uvijek bilo živo. U Drugom svjetskom na Pidrišu su se, čini se, češće nego igdje drugdje izmjenjivale vojske (tako je ostalo zabilježeno da su u kolovozu i rujnu 1942. godine partizani na Pidrišu imali i malu tiskaru (nožni tigl) koju su prethodno zarobili u Livnu). Nakon rata oko Pidriša su se krile skupine križara (šumnjaka) (priča se i ona Geganova, ali i Šunjo sa svojima), pa su partizani organizirali česte potjere i pretrese. O intenzitetu događanja na Pidrišu tijekom Drugoga svjetskoga rata, govori i podatak (valjda mu se može vjerovati) da su čak petorica pidriških Hrvata život izgubila u Jasenovcu. I u zadnjem ratu Pidriš je nekoliko puta povećao broj stanovnika, a na žalost, povećao se i broj ukopanih u starom pidriškom groblju. I te 1993. godine na Pidrišu je bilo izuzetno živo svih onih ostalih dana: pusto je bilo samo na svetoga Antu.

11.06.2005., subota

"Svjedočenje iz samoga središta pakla" U izdanju Svjetla riječi upravo je izišla veoma vrijedna knjiga o bližoj prošlosti susjednoga Bugojna, ali i cijele Skopaljske doline, pa će, stoga, sigurni smo naći svoje čitatelje i među Uskopljanima. Riječ je dnevničkim zapisima pokojne Katice Nevistić objavljenim pod jednostavnim naslovom Bugojanski dnevnik (1988.-1998.). U preporuci Katoličke tiskovne agencije (KTA) piše da “vremenski gledano, Bugojanski dnevnik obuhvaća kratko razdoblje od 1988. do 1998. godine, ali se vrijeme ne mjeri samo kalendarski. Posebno to vrijedi za ratne godine 1992 – 1994. kada je Katica neumorno, iz dana u dan, bilježila sve ono što se u Bugojnu i oko njega događalo. Radeći za vrijeme rata u bugojanskom župnom uredu, koji je tada bio okupljalište katolika i Hrvata, i ne samo njih, sva događanja, saznanja i ljudsku patnju pokušala je zabilježiti i otrgnuti zaboravu. Prava se vrijednost ove knjige sastoji u svjedočenju iz samoga središta pakla, iz bugojanskog inferna druge polovice 1992. i osobito 1993. godine, kada je cijela Bosna i Hercegovina, pa i Bugojno, živjela posvemašnju apokalipsu. Cijela knjiga vrijednosno stoji na svjedočenju o vrućem bugojanskom ljetu (srpanj - kolovoz) 1993. Sami stožer knjige nalazi se ondje gdje on i formalno i kronološki pripada jer je 1993. godina svakako u sredini ukupne ove dnevničke priče, podjednako udaljena od početka kao i od završne godine ovih dnevničkih bilješki. A središnja je i zbog svega zla koje je ta godina donijela Bugojnu i svim našim „bugojnima“, a mogli bismo ih na desetke nabrojati te 1993. godine. Iz Dnevnika je vidljivo da je autorica bila pod velikim unutarnjim pritiskom Drugog svjetskog rata i Križnoga puta, kada je uz mnoge rođake i prijatelje izgubila i dva brata. Nije studirala povijest pa nije posve razumijevala veliku politiku. Nju je, međutim, sjajno detektirala na malom prostoru, među malim ljudima, onim stvarno ugroženima, jer je s nepotkupljivošću znala da veliku politiku vode mali ljudi i da ta velika politika najgore posljedice ostavlja na nejakima i stvarno nemoćnima. Uočavala je i s malo riječi opisivala ljudsku dušu i ponašanje, osobito u nevolji. Bugojanski dnevnik, zajedno s knjigom Svoju zemlju i oni su voljeli, autora Katice Nevistić, Tomislava Brkovića i Janka Ljubosa (Svjetlo riječi, 2004) bit će nezaobilazna literatura za povijest Bugojna 20. stoljeća”. Bugojanski dnevnik javnosti će biti predstavljen u nedjelju, 12. lipnja 2005, u 19, u dvorani Hrvatskog doma u Bugojnu, a ni ne sumnjam da će u publici biti i nemali broj Uskopljana.

10.06.2005., petak

Krizma u Dobrošinu Dogodilo se na današnji dan: 10. lipnja 1736. Prvi kanonski pohod katolicima u Bosni, a onda i u Uskoplju, nakon Bečkoga rata obavio je apostolski administrator biskup fra Mato Delivić 1736. godine. Upravo na današnji dan, 10. lipnja te, 1736. godine došao je krišom u Uskoplje, točnije u Dobrošin gdje je tri dana dijelio sakramenat sv krizme. U Uskoplju je tada bio župnik fra Pavao Lozić iz fojničkog samostana. On se po potrebi zadržavao i u skopaljskim i u kupreškim katoličkim selima. Njegovi župljani su kao nigdje u Bosanskom vikarijatu, bilježi Delivić, bili izmješani s inovjercima. U župi nije bilo nijedne crkve, osim ruševina crkve sv. Ivana Krstitelja u Dobrošinu, te ruševina crkava u Voljicu i Bistrici. U Bistrici su bile vidljive ruševine jednog, a u Voljicu čak dvaju samostana. Jedan od njih je po svoj prilici pripadao benediktincima, dok se za drugog ne zna komu je pripadao. Biskup Delivić je tada zabilježio da je jedan mladić iz Donjeg Vakufa, jer nije mogao platiti begovski hak, prešao na islam, a dvije pravoslavne djevojke, koje su se udale za Hrvate, prešle su na katolicizam. Biskup je bio zadovoljan stanjem Skopaljske župe. U ovo je vrijeme sjeverni dio Skopaljske doline s Pruscem bio u sastavu župe Pećine, dok je u sastavu skopaljske župe bilo područje Kupresa. U Dobrošinu je, bilježi Delivić, bilo 12 katoličkih kuća sa 100 katolika od kojih je biskup krizmao 62 osobe. U kasabi G. Vakuf bilo je 9 katoličkih kuća s 50 duša od kojih je u Dobrošinu krizmano 30. Na Vrsima su bile 3 katoličke kuće i 30 katolika od kojih je ovom prilikom krizmano 16. U Grnici su bile 2 katoličke kuće s 24 duše od kojih je ovom prilikom u Dobrošinu krizmano 14. Na Paloču su bile 4 katoličke kuće s 30 duša (krizmano 9). U Voljicu je bila 1 katolička kuća s 30 duša, od čega ih je krizmano 8. U Bistrici je također bila 1 katolička kuća sa 7 duša, od kojih je krizmano 3. U Ričici su bile 3 katoličke kuće s 20 duša (krizmano 6). U Vilić Polju su bile 4 katoličke kuće s 35 duša od kojih je u Dobrošinu krizmano 15. Na Seocu je bila 1 katolička kuća s 8 duša, od kojih je Delivić krizmao 3. Na Pidrišu je također bila 1 katolička kuća sa 6 duša, od kojih je u Dobrošinu krizmano 2. U Odžaku je bilo 5 katoličkih kuća s 30 duša, od kojih je Delivić krizmao 15. Nakon obavljene sv krizme u Dobrošinu, Delivić se preko Mračaja prebacio na Kupres gdje je sv krizmu nastavio dijeliti u Malovanu...

09.06.2005., četvrtak

Otkriven dvadeseti čovjek Još o tzv. Bugojanskoj skupini O tzv. Bugojanskoj skupini, koja je u lipnju 1972. godine ilegalno ušla na područje uskopaljske općine već je bilo riječi na ovome blgou (vidi nekoliko postova ranije), a zagrebački Večernji list u svom jučerašnjem broju po prvi put javnosti otkriva tajnovitog tzv. dvadesetog čovjeka (sjetimo se Đorđe Ličina je u bivšoj Jugoslaviji napisao knjigu o “Bugojanskoj skupini” koja se zvala upravo tako: Dvadeseti čovjek). Riječ je o Frani Peričiću koji je bio član grupe, ali koji nije, kako je to odlučeno u zadnji čas, sa ostalom devetnaestoricom prešao austrijsko-jugoslavensku granicu, no Frane se svo vrijeme s njima pripremao u improviziranom logoru u okolici Klagenfurta, šest kilometara daleko od austrijsko-jugoslavenske granice i bio je zapravo zadnji čovjek koji je vidio one koji su granicu prešli. Bili smo idealisti. Cilj nam je bio da Hrvatsku oslobodimo jugoslavenštine. Mislili smo da će se preko nas u Hrvatskoj dići ustanak, te da ćemo zatim moći uspostaviti samostalnu i nezavisnu Hrvatsku. To nam je bio jedini cilj. I nije se uopće spominjalo niti razgovaralo o tome hoće li netko od nas poginuti ili neće, rekao je, između ostaloga, Peričić, te otkrio razlog upada upravo na područje uskopaljske općine: Skupina je trebala doći do tromeđe Dalmacije, Bosne i Hercegovine kako bi akcija bila svehrvatska. Više, naravno, čitajte u Večernjem listu

08.06.2005., srijeda

Snijeg u lipnju! U Uskoplju je jutros oblačno vrijeme, pada kiša koja se povremeno miješa sa snijegom. Snijeg se doduše ne zadržava na kolnicima, niti u dolini, ali je zabijelio okolna brda. Ima ga na Podovima, Mijatinci, Vrsu, Lužanima, Mošćanima, Pidrišu…. I temperatura zraka je za ovo doba godine izuzetno niska, jutros je izmjereno 4 stupnja Celzijusa, a bolje nije ni u susjednim gradovima: na Kupresu je izmjeren 1 stupanj Celzijusa, u Bugojnu i Livnu 5, a na Bjelašnici čak minus 4 stupnja Celzijusa. Na Kupresu su prema nekim informacijama i ralice uključene u rašćišćavanje puteva.

Specijalnost: mjeriteljstvo Gdje su i što rade Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog iznimno uspješnog, ali kod nas slabo poznatog fizičara... Magistar znanosti Josip Papković rođen je u Uskoplju 14. studenog 1934. godine. 1965. godine diplomirao je fiziku na Sveučilištu u Zagrebu, no usavršavanje je nastavio i dalje, te je ostvario iznimno uspješnu karijeru, postigavši izrazito zapažene rezultate osobito u mjeriteljstvu. 1981. godine magistrirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Iza njega je doista veliko stručno iskustvo: radio je kao asistent u Zavodu za kalorička mjerenja, regulaciju i automatizaciju, kao profesor u Metalskom školskom centru, kao asistent u Zavodu za osnove elektrotehnike i električka mjerenja, te u Zavodu za transformatore Instituta Rade Končara. Izuzetne uspjehe ostvario je i kao profesor u Tehničkoj školi Rade Končar, ali i kao predavač na Višoj tehničkoj školi istoga naziva, te kao asistent na FSB – Zagreb (Procesna mjerenja). Zadnje njegovo radno mjesto bilo je u Institutu građevinarstva Hrvatske – Zavodu za zgradarstvo. Josip Papković objavio je tijekom svoje uspješne karijere, samostalno i sa suradnicima, više znanstvenih radova od kojih neki i danas predstavljaju nezaobilazni dio literature iz područja mjeriteljstva.

07.06.2005., utorak

Načelnik općine podnio ostavku Načelnik općine G. Vakuf-Uskoplje Vahid Bušatlić podnio je nakon pola godine mandata ostavku na ovu funkciju. Razlozi su politička kriza uvjetovana neslaganjem na relaciji SDA-HDZ, te usljed toga blokada rada općinskog parlamenta. Pored nedonošenja odluke o privremenom financiranju, te usvajanja budžeta za ovu godinu, blokirane su i aktivnosti vezane za reformu javne uprave. Tu su i tužbe radnika na ime njihovih potraživanja. U pripremi je i nova tužba radnika i drugih proračunskih korisnika. I bez ovih problema općina je prezadužena, funkcionira u dvije tuđe poslovne zgrade i ima značajan broj prekobrojnih radnika. Isključena nam je i javna rasvjeta, struja i telefoni u zgradama u kojima radimo stoji između ostalog u priopćenju načelnika Bušatlića. On je posebno potcrtao kako je u ovim problemima izostala radikalnija intervencija OHR-a. Napori u riješenju spomenutih problema od strane svih nivoa državne vlasti i stranačkih vrhova su izostali.(Izvor:Eni news)

Uskopaljski abecedarij (27): C kao Crvene zemlje na Vranici Na planini Vranici, kad se od Sebešića krene ka Uložnici (kota 1500 do 1800 m) nalazi se misteriozna crvena zemlja, neobična uzvisina – mnogi ju uspoređuju i s prekrasnim planinskim cvijetom - na kojoj nikada ne raste trava, niti se zadržava snijeg. Dakako, oko ove crvene zemlje naš narod je stvorio legendu, jednu od najljepših koju iz naše baštine danas poznajemo. Tu je, kaže legenda, nekada bila crkva svetog Ilije (a on je, ne zaboravimo, zaštitnik Bosne). No, dolaskom Turaka i bijegom kraljice Katarine 1463. godine, crkve su se, da bi ih se sačuvalo, zatrpavale zemljom. Priča dalje kaže da je 99 Marija nosilo u pregačama crvenu zemlju i zatrpalo ovu crkvu, te se, tako, danas između borova uzdiže veliko brdo iz čije se utrobe uoči svakog Ilindana, a prije sunca, čuju crkvena zvona. Po pričanju starijih Uskopljana koji su nekada ljeta provodili sa stokom na Vranici, te Sebešićana, svatko onaj tko bi pokušao kopati po crvenoj zemlji bio bi spriječen jakim nevremenom, pa bi se pred snagom iznenadne kiše i olujnog vjetra svaki znatiželjnik morao bijegom spašavati. Crvena zemlja (ili, češće, u množini: crvene zemlje) zanimljiva je i zbog izvora ljekovite vode, koji se nalazi u podnožju brda. Ova voda, kažu, liječi bolove kostiju, a u to su se uvjerili svi oni koji su isprobali njenu ljekovitost. Budući da se na cijelom prostoru Vranice nalaze ostaci rimskih rudnika zlata i srebra, vjerojatno je i ovdje riječ o ostacima jednog od njih, tim više što se oko crvene zemlje nalaze i ostaci gospodarskih i drugih objekata, a vidljiva je i rampa koja povezuje haldište s jamskim objektom. Sve je potrebno detaljno istražiti, ali prije toga se, dakako, okrijepiti ljekovitošću legende o crvenim zemljama Vranice.

06.06.2005., ponedjeljak

Poginuli zapovjednici HVO-a Dogodilo se na današnji dan Na današnji dan, 6. lipnja 1992. godine, prilikom obavljanja svojih vojnih zadaća, na planini Raduši poginuli su časnici HVO-a Zvonimir (Ervina) Fontana (r. 1942.), Vlado (Ive) Gavranović (1964.), Hajrudin Salihović (1958.), te Marko (Ive) Jurić (1967.). Okolnosti pod kojima su poginuli ni do danas nisu do kraja rasvijetljene. Ni godinu dana kasnije, 6. lipnja 1993. godine, na području uskopaljske općine nije bilo mirno. Tijekom cijeloga dana, doslovno od ranog jutra pa sve do kasnih večernjih sati, s Rudnika gipsa djelovao je snajper muslimanskih snaga po hrvatskom dijelu sela Bistrice, pa je, tako, u 20.15 sati snajperskim hicem ranjena Ljuba Mlakić, koja je odmah prebačena u uskopaljsku bolnicu. U 12.15 minuta u Karamustafićima pripadnici muslimanskih snaga zaustavili su Stipu Grubešu i oduzeli mu vozilo marke Golf. Vozilo je, nakon intervencije zapovjednika Brigade dr-a Ante Starčevića kod zapovjednika muslimanskih snaga ipak vraćeno vlasniku. U kasnim večernjim satima istoga dana smrtno je stradao još jedan od zapovjednika HVO-a, Josip Budimir, koji je u blizini svoje kuće u Bistrici nagazio na minu koju su postavile muslimanske snage.

05.06.2005., nedjelja

Snajperi Dogodilo se na današnji dan Na današnji dan 1993. godine na području Uskoplja zabilježen je veliki broj incidenata, pa i ozbiljnijih kršenja primirja za koje se, barem deklarativno, zalažu obje strane. Oko 17.00 sati 5. lipnja 1993. godine, u selu Bistrica (naselje Smajići) pripadnici muslimanskih snaga zaustavili su i uhitili Antu Ljubasa i Antu Vidovića iz Bistrice, te Dominka Dujmovića iz Bugojna. U isto vrijeme po dijelovima sela Bistrice naseljenim pretežito hrvatskim življem djelovao je snajper muslimanskih snaga s Rudnika gipsa. U selu Voljice muslimanske snage zapalile su jednu štalu u vlasništvu osobe hrvatske nacionalnosti. Iz pravca sela Jagnjida djelovao je snajper muslimanskih snaga po hrvatskom dijelu sela Kute. U području Crnog Vrha i Mejnika muslimanske snage pucale su iz pješačkog naoružanja prema položajima HVO-a. Godinu dana kasnije, kišovitog 5. lipnja 1994. godine u uskopaljskoj crkvi je, uz nazočnost velikog broja svećenika i vjernika iz svih skopaljskih župa, nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić krizmao 284 krizmanika iz župe Uskoplje.

04.06.2005., subota

Česti dolasci uglednih stranaca Kratko podsjećanje na početak lipnja 1994. godine Početak lipnja 1994. godine bilo je vrijeme doista učestalih posjeta predstavnika međunarodne zajednice općini Uskoplje. Nakon što je 2. lipnja 1994. godine u Uskoplju boravio Viktor Jaković, veleposlanik SAD, koji je s predstavnicima općine Uskoplje imao radni ručak, 3. lipnja u posjetu općini Uskoplje, odnosno Poduredu za prosvjetu, kulturu i sport, boravio je Keith Barttelet, časnik za vezu za humanitarna pitanja. Sa svojim domaćinom, profesorom Ivanom Kraljevićem razgovarao je o obnovi školskih zgrada, te je dogovoreno da se obiđu školske zgrade u Uskoplju, Dobrošinu i Trnovači, za koje postoji mogućnost osiguranja građevinskog i instalacijskog materijala preko humanitarnih organizacija.

03.06.2005., petak

Nada Skopaljske doline Još o krizmi u Skopaljskoj dolini I Katolički tjednik je u svom broju od 22. svibnja o.g. donio kratku vijest o krizmi u župama Skopaljske doline, a iz pera Biljane Krajina. Kako nas raduje svaki napis o Uskoplju u medijima, ne možemo da Vam i ovaj ne prenesemo, mada je od krizme prošlo već mjesec dana. Dakle, od riječi do riječi: U dočeku su sudjelovali i svećenici svih okolnih župa na čelu sa dekanom bugojanske dekanije mons. M. Miškovićem. U Bugojnu je 30. travnja krizmano 102 krizmanika, potom 1. svibnja u Glavicama 8, na Spasovo u Bistrici 33, 7. svibnja u Kandiji 11 i u Skopaljskoj Gračanici 23 krizmanika. U Uskoplju je 8. svibnja pod Misom u crkvi “Uznesenja BDM” krizmano čak 159 krizmanika. Zbog velikog broja uskopljanskih krizmanika uz kardinala V. Puljića svetu potvrdu je dijelio i biskup dr. P. Sudar. Mladi su ih pozdravili i dočekali cvijećem na što im se kardinal obratio riječima “Vas 159 ste najljepše cvijeće i dar crkvi i Hrvatskom narodu”. Uz to je i cijelu propovijed posvetio posebno njima. Obratio se i onima koji se ispišu iz crkve zbog novca a onda žele kumovati. “Ne dajte mladosti draga svoju vjeru ni za kakav novac, jer to je vjera naših predaka za koje su bili spremni i mrijeti. Vi ste nada i budućnost, i crkve i Hrvata i ove Uskopaljske doline. Na kraju mise se župnik fra. Dominko Batinić zahvalio biskupima što su prvi put u povijest dva biskupa došla na krizmu. Uz slavlje sv. potvrde Uskopljani su slavili i službeni završetak radova na obnovi unutrašnjosti cvrkve.

02.06.2005., četvrtak

Pronađena tijela Mije Milića i trojice talijanskih humanitaraca Dogodilo se na današnji dan U popodnevnim satima 2. lipnja 1993. godine ophodnja UNPROFOR-a je na lokalitetu Rudnika Radovan pronašla tijela trojice dobrovoljaca Caritasa, inače talijanskih državljana: Fabia Morenia, Guida Pulettia i Sergia Lane. Zajedno s tijelima trojice na mučki način ubijenih Talijana pripadnici UNPROFOR-a pronašli su i tijelo pripadnika HVO-a iz sela Krupe, Mije Milića, kojeg su muslimanske snage zarobile 11. svibnja u Bistričkoj Rici, na putnom pravcu Uskoplje – Novi Travnik. Tijelo Mije Milića pripadnici UNPROFOR-a predali su u mrtvačnicu muslimanskih snaga, pravdajući se time da ga nisu mogli identificirati. Istovremeno, muslimanske snage kanile su, budući da se tijelo nalazilo u fazi raspadanja, tijelo odmah sahraniti. Brzom intervencijom operativca Brigade dr-a Ante Starčevića, liječničke ekipe Ratne bolnice HVO-a, zajedno s braćom ubijenog Mije, uz pomoć UNPROFOR-a, otišli su u mrtvačnicu muslimanskih snaga gdje je tijelo identificirano. Inače, u Guseru, na “cesti spasa HVO-a” koja povezuje Uskoplje s Novim Travnikom grupa pripadnika muslimanskih snaga 29. je svibnja 1993. godine, u zasjedi, sačekala konvoj "Brešanske inicijative solidarnosti" i "Caritasa", koji su činili Mercedesov kamion sa prikolicom i vozilo lada niva. Petorica Italijana su prebačeni u prikolicu traktora, a Hanefija Prijić Paraga, za kojega preživjeli humanitarci Zanotti i Penocchio kažu da je bio “zapovjednik s polumjesecom i zvijezdom” kojega su svi drugi slušali, sjeo je u ladu nivu, a kamion skrenut na plato "Raskršće". Na platou je kamion djelomično istovaren, a Paraga je sa Rasemom Handanović u džipu krenuo prema planini Radovan. Za njim su se, na prikolici traktora, uputila petorica Talijana i dvojica pripadnika muslimanskih snaga. Neposredno nakon toga strijeljana su trojica talijanskih humanitaraca, a Zanotti i Penocchio su se spasili bijegom. Prema njihovim riječima pripadnici muslimanskih snaga su prije strijeljanja od njih oduzeli vozila, sve dokumente, te oko tridesetak tisuća maraka…

01.06.2005., srijeda

Najstariji uskopaljski književnik Gdje su i što rade Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na najstarijeg uskopaljskog književnika... Stjepan Džalto rođen je 21. listopada 1931. godine u Voljicu kod Uskoplja. Pučku školu završio je u Uskoplju, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Za svećenika je zaređen u Đakovu na Petrovdan 1959. godine. Kao župnik djelovao je u Rostovu, Brusnici, Obrima, Modriči, Uzdolu i Glavicama kod Bugojna, gdje je s narodom proživio tešku dramu Domovinskog rata. Surađivao je u brojnim listovima i časopisima. Održao je niz predavanja u domovini, te u Njemačkoj, Australiji i Peruu. Član je Društva hrvatskih književnika. Prije nekoliko godina, Džalto je pretrpio moždani udar od čega je gotovo potpuno oslijepio. Danas živi u Zagrebu, povučeno, ali se i danas, unatoč poteškoćama često oglasi svojim tekstovima u novinama i časopisima kojima je dugi niz godina bio suradnikom. Džalto je do sada objavio sljedeće knjige: - Selo Svađalovo (Zagreb, 1972., drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 1999., - Gladne i nemirne godine (priče, Zagreb 1974.), - Priče iz Pasjih Korita (roman, Zagreb 1982.), - Svečev kafić (priče, Mostar 1988.), - Spontanosti (pjesme, Mostar 1988.), - Mladenački raj i njegov sjaj (priče, Đakovački Selci 1989. - drugo izdanje Đakovo 1994.), - Pod Jurcanovim orahom (roman, Zagreb 1990.), - Eva i ja (priče, Zagreb 1995. - drugo izdanje Zagreb 1996.), - Novo selo (roman, Zagreb 1995.), - Čudna zemlja (roman, Zagreb 1995.), - Birane stranice (izbor iz djela, Bol - Sarajevo 1995.), - Župna kronika (priče, Mostar 1995.), - Trzaji (pjesme, Mostar 1995.), - Zvonimirovo (roman, Zagreb 1996.), - Fra Marijanova Bosna (priče, Zagreb 1997.), - Birane stranice II (izbor iz djela, Zagreb 1997.), - Krv i suze (dvije balade i tragedija, Zagreb, 1997.), - S ljudima (crtice, Zagreb 1998.), - Drug nastavnik iz predvojničke (roman, Zagreb 1999.). - Posljednji dominikanac (putopisna proza, Zagreb, 2000.). - Spaljeno ognjište (priče, Uskoplje, 2000.), - Pismo (drame, Zagreb 2002.), - Bog u novcu – vrag na koncu (priče, Zagreb, 2004.).

• Komentari On/Off

Opis bloga

• okus uskoplja

  
  

  ---

  
  Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
  

  ---

  
  
  
  Free Hit Counter
  
  
  
  
  Trenutno Online ||
  
  
  
  
  
  

  ---

  
  
  
  
  
  
  *USKOPLJE DANAS: ZUPAUSKOPLJE.ORG: Utakmica svećenika BiH i uskopaljskih političara ***MK-USKOPLJANKE.BLOG: Uskoro...***GORNJIVAKUF-USKOPLJE.BA: Promocija socijalnog uključivanja mladih *** ZUPA-SKOPALJSKA-GRACANICA.COM: SLIKE Proslava 100. godina župe *** USKOPLJE DANAS: NAPREDAK-USKOPLJE.COM: Podružnica na proslavi 20-te obljetnice od obnove rada HKD Napredak *** HNKSLOGA.BA: Završen turnir *** USKOPLJE DANAS***OSMRTNICE-USKOPLJE.BLOGSPOT.COM: Preminula Nevenka Barnjak Tete***KARATE-KLUB-USKOPLJAK.BLOG.HR: KK Uskopljak na karate turniru u Ilijašu*** USKOPLJEHEHEHE.BLOG.HR: Pronađi razliku***USKOPLJE DANAS
  
  
  
  

  ---

  
  
  

  ---

  
  Vrijeme u Uskoplju
  

  ---

  
  

  uskoplje.blog.hr očima posjetitelja:

  
  svaki dan ti je stranica gora i gora fuj (fuj 07.02.2006. 23:23)
  Kako god okreneš, ovaj blog je, ma kakav bio, jedino mjesto na kojemu Hrvati i Muslimani-Bošnjaci iz Uskoplja odn. G. Vakufa uopće i razgovaraju! (Vuk Uskopolski 26.10.2005. 06:58)
  Nisam odavno bio na ovome blogu. Evo sad udjoh i odmah mi se zgadi. Fuj (Ispravljac 21.04.2005. 21:17)
  …ovaj blog dođe kao onaj park u Engleskoj gdje je dozvoljeno psovanje predsjedniku , političarima i drugima (26.02.2005. 14:03)
  

  ---

Linkovi

• Župa Uskoplje
  Župa Skopaljska Gračanica
  Župa Bistrica
  uskopaljske mažoretkinje
  Osmrtnice Uskoplje
  KK Uskopljak
  Uskopaljski telefonski imenik
  HNK Sloga
  uskoplje.net
  http://napredak-uskoplje.com/
  rodoslovlje.blog.hr
  nespes1.blog.hr
  uskopljehehehe.blog.hr
  

  ---

  
  

  Posjetite i:

  
  www.zupa-bugojno.org
  www.hrvatibh.com
  www.hic.hr
  www.croatia.ch
  www.rama-prozor.info
  www.bugojanci.ch
  www.poskok.info
  

  ---

  
  

  Jeste li znali...

  
  ... da se jedan primjerak jedne od najvažnijih liturgijskih knjiga in Bosna othomana, izdanje poslanica i evanđelja kroz crkvenu godinu Ivana Bandulavića (Uskoplje, oko 1591. – sredina XVII. stoljeća) iz 1773. godine čuva u svetištu Gospe Olovske.U naslovu starom grafijom zabilježene su obavijesti o dopunama, dijelovima Rituala Rimskoga, kalendaru i različitim molitvama, te dužnim i doličnim dozvolama crkvenih autoriteta za tisak: PISCTOLE, I EVANGELJA Priko svegga godiscta NA NOVI NACIN ISTOMACENA PO RAZLOGU PO RAZLOGU DVORA RIMSSKOGA, Od svih pomagnanjah, koliko je moguchie bilo, ocistjena: i sasvimih, koja dosad nebiahu, s velikom pomgnom u Slovinski jezik istomachena, i virno prenesenna. S PRILOXKOM RAZLIKI BLAGOSLOVA: Nacina Karsctenja male dicze iz Rituala Rimskoga: i Kalendara Pape GARGURA XIII s brojniczom Blagdana pomicni. I S RAZBRAJANJEM DANA U KOJIMSE CINI MINA MISECZA. U MLETCZIH, MDCCLXXIII. PO IVANU NOVELLU, S Dopusctenjem Stariscina i s privilegiom.
  ... da je na predstavljanju projekta Zaštita biotopa i vrste velikog tetrijeba od nestanka s područja Bosne i Hercegovine, koje je održano u općini Uskoplje-Gornji Vakuf rujna 2004. g., iznijet podatak da je na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine ustanovljeno 285 pjevališta tetrijeba gluhana s procjenom brojnosti populacije od 1053 kljuna.
  ... da je pojava bolesti raka na području Uskoplja u godinama nakon rata čak 700 puta učestalija nego u godinama prije rata?
  
  

  ---

  
  

  Komentari

  
  Komentari odražavaju mišljenje posjetitelja koji ih ispisuju, te autor bloga ne odgovara za njihov sadržaj, niti je na bilo koji drugi način povezan s njima
  

  ---

  
  

Lektira

• 
  ***
  - Ante Škegro: Uskoplje I. Uskoplje na Vrbasu od prapovijesti do kraja austro – ugarske uprave (monografija), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1996.
  ***
  - Nevenka Budimir – Nada Plejić – Josip Kolak: Prosinac pozdravlja Uskoplje (pjesme), Hrvatska uzdanica,Uskoplje, 1996.
  ***
  - Josip Mlakić: Puževa kućica (kratke priče), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1997.
  ***
  - Ante Šarić: Tko je kršćanin? (članci), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1999.
  ***
  - Milan Bešlić: Bugojno i okolina, Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1999.
  
  ***
  - I]Petnaestorica[/I], Zbornik književnih radova autora rođenih u Skopaljskoj dolini (zastupljeni autori: Z. Antunović, N. Budimir, S. Džalto, F. Jezidžić, M. Kaser, J. Kolak, A. Lučić, J. Mikulić, J. Mlakić, I. Pavlović, N. Plejić, M. Radić, T. Šarić, H. Šenda, I. Tvrtković), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2000.
  ***
  - Stjepan Džalto: Spaljeno ognjište (kratke priče), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2000.
  ***
  - Ante Škegro – Anto Šarić – Slavica Buljan – Tomislav Šarić : Ruža na vjetru, Župa Sv. Male Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici na gornjem Vrbasu (monografija), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2003.
  ***
  Hrvati Uskoplja - okolnosti i perspektive, Zbornik radova s okruglog stola održanog 9. veljače 2002. g., (zastupljeni autori: Ivan Šarić, Zdenko Antunović, Zdenko Malnar, Fabijan Trbara, Niko Budimir, Anto Alvir, Stipo Zečić, Tvrtko Krajina, Jozo Jurina, Josip Mlakić, Josip Šenda, Anto Šarić, Josip Lebo) Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005.
  ***
  Janja Mikulić: Magdalena popravlja svijet (priče za djecu), Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005.
  ***
  Janja Mikulić: Ana Trepavičarka (priče za mladež i odrasle); Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005.
  ***

• ---

  
  

  PODRŽIMO HNK SLOGU

  
  
  

  I TI SI POZVAN

  
  doniraj novac, daruj opremu, posjećuj utakmice, posjećuj njihove web stranice...
  

  ---

  
  Najviše puta komentiran post:
  Razoren stari srednjovjekovni grad Vesela Straža
  
  

  ---

  
  

  Arhiva:

  
  2004.
  Listopad
  Studeni
  Prosinac
  2005.
  Siječanj
  Veljača
  Ožujak
  Travanj
  Svibanj
  Lipanj
  Srpanj
  Kolovoz
  Rujan
  Listopad
  Abecedarij:
  Ad Matricem
  Anamoon
  Ban
  Bandulavić, Ivan
  Blek
  Božićnjaci
  Crvene zemlje na Vranici
  Česta
  Dernečišće
  Dobrošin
  Frtaljac
  Gospojina
  Gostionice
  Hamzić, Mujo
  Ikavica
  Jareb
  Jezik
  Klekica
  Kupus
  Lipa u Odžaku
  Ljubavna stijena
  Mikulić, Branko
  Mimo svit (izraz)
  Partizansko groblje
  Pećina u Krupi
  Pidriš
  Prakaratur
  Puška
  Raduša
  Rakija
  Rat
  Sicanje
  Susid
  Sveti Ante
  Sveti Ilija
  Svitnjaci
  Šunjo, Stipo
  Tito
  Vranica
  Vrbas
  Gdje su i što rade:
  Bagarić, I.
  Barnjak, V.
  Batinić, A.
  Bilić, D.
  Blažević, M.
  Crnov, D.
  Čagelj, B.
  Ćavar, M.
  Ćurić, T.
  Džalto, S.
  Glibo, B.
  Gazilj, P.
  Ivoš, I. i T.
  Jukić, T.
  Juričević, M.
  Juričević, M.
  Kolak, H.
  Kovačević, M.
  Kustura, M.-A.
  Lagetar, V.
  Lebo, J.
  Lučić, A.
  Mikulić, J.
  Milišić, J.
  Mlakić, M.
  Mlakić, T.
  Oreč, T.
  Papković, J.
  Pilić, Z.
  Prskalo, Ž.
  Radić, M.
  Rajić, A.
  Rajić, S.
  Slipac, A.
  Soldo, V.
  Šako, B.
  Šarić, A.
  Šarić, P.
  Šekerija, N.
  Šekerija, P.
  Šenda, H.
  Škegro, A.
  Škoro, M.
  Škraba, A.
  Škraba, LJ.
  Tirić, J.
  Topić, A.
  Vilić, R.
  Zeko, N.
  

  ---

  
  Nije vego, vego nego
  (izdvojeni komentari):
  

  ---

  
  (“Za Bosnu je uradilo više 500 mudžahedina dobrovoljaca koji su bili u sastavu Armije, a koja je brojala 300 000 pripadnika, nego kompletan Hrvatski narod…” (Zlatni ljiljan 20.06.2005. 01:34)
  

  ---

  
  A kako (...) tumačiš morbidnost da se ulice u čisto muslimansko bošnjačkim gradovima zovu po okupatorima odn. po onima koji su ubili zadnjeg našeg kralja kao npr sultan Ahmedova i sl.? Ili kako tumačiš činjenicu da su se u zadnjem ratu brigade hvo-a zvale Tvrtkova, Stjepana Tomaša i sl, a muslimansko bošnjačke Mehmeda el Fatiha i sl. ? ( 03.04.2005. 21:01)
  

  ---

  
  " ... (Gotovina je) oslobodio više Bosne i hercegovine nego svi bošnjački generali zajedno i zato mu (...) treba odati priznanje i, ako ništa, poštovati ga..." (Mato 14.03.2005. 20:15)
  

  ---

  
  
  

  ---

  
  
  
  
  * PREPORUČUJEMO S DRUGIH STRANICA * kliknite na naslov * PREPORUČUJEMO S DRUGIH STRANICA * kliknite na naslov *
  
  
  
  

  ---

  
  Puljić:Komšića nije izabrao narod
  

  ---

  
  -Svi hrvatski aduti
  

  ---

  
  -Zločini nad Hrvatima sustavno prikrivani
  

  ---

  
  -Bugojno: načelnik sprječava registraciju udruge logoraša
  

  ---

  
  

  Ja bosiljak sadih
  meni Fridrih Niče ...

  
  (pjesme uskopaljskih pjesnika)
  

  ---

  
  Pisanca mrtvačka
  
  

  Dan od ognja strašnom silom
  Razrušit će svit pepelom:
  David pravi sa Sibilom.
  
  Kolik trepet tad će biti
  Kad će nagli sudac priti,
  Sve potanko razviditi.
  
  Trublja čudni zvekne zukom,
  Po svi grobi strašeć bukom,
  Sbere prid sud svih jaukom.
  
  Smrt I narav uzčude se
  Kada mrtvi ustanu se,
  Da njih dila razvide se.
  
  Knjige će se otvoriti
  U kih će se sve viditi
  Kako će se svit suditi.
  
  Sudac dakle kada side,
  Sva otajna tad se vide,
  Ništar skrovno ne odtide.
  
  Što ću grišnik tada reći,
  Ali k komu ću tad priteći
  Gdi će drhtat vele veći.
  
  Kralju strašne veličnosti,
  Ki shranjuješ tu nje dosti,
  Srani me, vrutče ti milosti.
  
  Mili Isuse, spomeni se
  Da ti za me uputi se,
  Ta dan na me posmili se.
  
  Ištuć mene trudan side,
  Rad grišnika na križ pojde,
  Zaman ta trud da ne pojde.
  
  Pravi Sudče osvećenja,
  Da mi stvori odpuštenja,
  Pri vrimena razsuđenja.
  
  Kako krivac uzdahnjujem,
  Radi griha oblidnjujem,
  Smil se mojim jur molenjem.
  
  Koji Mariju odrišio si,
  Razbojnike uslišio si,
  Ufanje podilio si.
  
  Nisam grišnik ja dostojan,
  Da ti stvori dobrovoljan,
  Da ne žge me vični oganj.
  
  Meju ovcami misto zajmi,
  Meju kozlići stat ne daj mi,
  Postavi me na desnu s vami.
  
  Kad osudiš jur proklete,
  Ognjem vičnji gor će šćete,
  Tad me stavi meju svete.
  
  Molim ti se tad priklono,
  Pozri srdce moje pokorno,
  Ter me usliši dobrovoljno.
  
  Mnogo plača tad postane,
  Strašni drhat srdce gane
  Kada s praha mrtvac stane.
  
  Kad se osudi čovik krivi,
  Ti mi prosti, Bože živi,
  Ne osud me vičnjemi gnivi.
  
  Daj mu Bože Gospodine,
  Vičnji pokoj za tvoje ime,
  Isukrste, sine Marije. Amen.

  
  Ivan Bandulavić (Uskoplje, 1591.(?) - sredina 17. st.)
  
  Nedjelja
  
  

  Samo nedjelja ispuni naš dom.
  Tu su sestre i starija mi braća,
  Svatko po dio sreće, nedjeljom
  Donese u obitelj kad se vraća.
  
  Otac, svakako, dođe s terena
  Pa mu se baka na leđa žali:
  mi gledamo kad će svakog trena
  započeti s njom da se šali.
  
  A mama rasprema vedra lica,
  sva je sretna od neke dobrote,
  zapovijeda oko sitnica.
  Slatke li nam nedjeljne divote!
  
  I svečani mir je u kući cijeloj.
  Djed mota škiju na stolcu,
  ukočio se u čistoj košulji bijeloj
  i nešto važno priča mom ocu.
  
  Nedjeljom je tjedan na vrhuncu
  Nedjeljom se nadamo gostima
  Nedjelja se pamti po suncu
  Nedjelja živi s radostima

  
  
  Frano Jezidžić (Glavice,1954.)
  

  ---

  
  Krećem na put
  
  

  Ničim izazvane
  u meni već davno
  doživljene i proživljene slike
  s vremena na vrijeme
  kao ponornice nalaze put
  do površine moje svijesti
  i nižu se – bez mojih želja – na nevidljivu vrpcu
  
  ... Hotelska soba u Petersburgu,
  obala Vrbasa iz djetinjstva,
  otok u blizini Irske,
  mlada Crnkinja u autobusu za Atlantu,
  groblje Sumpetra u sutonu,
  pijani vojnik u vlaku za Lisabon,
  motorkotač dobiven na nagradnoj igri...
  
  Duboko, vrlo duboko u meni
  skriveni doživljaji žive.
  Da ne stanem – DA SE NE ZAČAHURIM –
  krenem tražiti nove, meni dostupne,
  slike života...

  
  
  Miroslav Radić (Bugojno, 1960.)
  

  ---

  
  

  RUJAN JE u Uskoplju.
  Među golim zidovima brže se smrkava,
  na pustim ulicama svaka misao postaje ruševina.
  Iza nekog zida prizor pred kojim je teško
  suspregnuti drhtanje: zahrđala ukosnica,
  prljav zeleni sapun obavijen dlačicama,
  izlizana kožna narukvica koja je zadržala
  oblik sitne ruke i jeftini ženski sat. Kuca.
  Rujan je u Uskoplju.
  Bio je ožujak, a potom je bio kolovoz.
  U jedinom mjestu u kojemu kuće
  u potpunosti sliče ljudima
  koji u njima stanuju.
  I bio je rat, a onda su ljudi počeli umirati
  prirodnom smrću.

  
  
  Tomislav Šarić (Bistrica, 1967.)
  

  ---

  
  Laž
  
  

  Laž je međusobno proždiranje ljudi,
  natjecanje tko će komu više krvi popiti.
  Ljudi jedu ljudsko meso
  pod izgovorom da ga ispituju.
  Istina ne može ništa laži, jer ona zna za njene tajne!
  Kad nestane života
  istina će stavljati laž u epruvete,
  i tako će doći kraj
  međusobnom davljenju.

  
  (Ivo Tvrtković, Bugojno, 1952.)
  

  ---

  
  Na Vranici na visokoj gori
  
  

  Na Vranici, na visokoj gori,
  tri su orla gnijezdo savijala.
  Prvi or’o na visokoj grudi,
  gdje se sunce odmara u podne.
  Drugi or’o na visoku boru,
  gdje oblaci međ’ granama kruže.
  
  A treći se dugo dvoumio,
  cjelu goru tri put preletio,
  dvaput širom, a jednom poprijeko.
  Na kraju je gnijezdo napravio
  gdje se gora u Vrbas obara,
  odakle se sva dolina vidi.
  
  A kada se gora zapalila,
  prvi or’o dig’o se visoko
  sve do sunca i bijela dana,
  a drugi se međ’ oblake vin’o
  kao magla međ’ gole vrhove.
  
  Trećega je vatra ufatila,
  dok je gled’o gore u visine.
  Letio je zapaljenih krila,
  dok ga nije nemoć obuzela.
  
  A kad ga je nemoć obuzela,
  padao je dole u dubinu.
  Padao je dugo i duboko,
  kao pogled sa visoke gore.

  
  Josip Mlakić (Bugojno, 1964.)
  

  ---

  
  Žena
  
  

  Ženu mi naslikaj prijatelju
  Ženu na odru od uvela cvijeća
  U tami u iskrenju svijeća
  Tuđim očima ću je gledati
  Na oltar staviti
  Među anđele
  
  Ženu mi iskleši prijatelju
  U stijeni nad provalijom
  Tuđim rukama ću je milovati
  Dušu u kamen udahnuti
  Kamen oko vrata vezati
  I usnuti sretan
  Među školjkama
  
  O ženi mi pjevaj prijatelju
  O ženi nepoznatoj
  Pjesmu nek drugi slušaju
  Mojim ušima
  Pjesmi tvojoj će vjerovati
  Dok čekam trepereći
  Među zvijezdama

  
  Hrvoje Šenda - Pero (Uskoplje, 1945.)
  

  ---

  
  Legija
  
  

  Mnoštvo ljudi
  u velikoj povorci
  prođe.
  
  Unese strah, nemir,
  slutnju.
  
  Pogreb ili rat -
  ili nešto treće?
  
  Ništa.
  
  Tek tako
  mnoštvo ljudi
  u velikoj povorci
  prođe.
  
  I unese strah, nemir,
  slutnju.

  
  
  Zdenko Antunović (Bugojno,1960.)
  

  ---

  
  Uskoplje
  
  

  O kamenje i potoci
  čuvajte mi zrelo
  zemlje vam na kojoj
  pradavnu žrtvu činite
  čuvajte mi rekoh
  slatku djedovu krušku
  
  Možda da odem negdje podaleko
  da ne čujem plač majke
  da stvaram obraze drage
  i dva joj bedra objavljena
  skladbu tu ljubim
  
  Imam puno toga reći govorom otaca
  od nevještog napisa Etrurca na vazi:
  TRGOVAC DARUJE OVU METALNU VAZU
  JANU I JATURNI
  
  Ostadoh da govorim stoga
  o kamenje i potoci Uskoplja
  čekam da u očevom bunaru
  bućne moja sjenka
  otežala pijavica

  
  
  Antun Lučić (Bugojno, 1958.)
  

  ---

  
  

  Priče:

  
  

  ---

  
  S. Džalto: Šarac
  J. Mlakić: Frankfurtska multimedija
  J. Mlakić: Bol, Novi svijet
  

  ---

  
  
  

  ---

  
  Ukoliko imate saznanja da sam na uskoplje.blog.hr upotrijebio neki slikovni (ili neki drugi) materijal, te time prekršio autorska ili slična prava, molim Vas da mi na to skrenete pozornost.
  Hvala na suradnji.
  

  ---

  
  Copyright © 2004.-2005. uskoplje.blog.hr
  Korištenje objavljenih pisanih radova u cjelini ili dijelovima dopušteno je samo uz izričito navođenje uskoplje.blog.hr kao izvora
  

  ---

  
  uskoplje.blog homepage
  

  ---

  
  adresa
  adresa
  

  ---

  
  
  
  
  Želite li objaviti na ovim stranicama neku vijest ili, pak, najaviti neki događaj vezan za Uskoplje pišite nam na gornje adrese - uskoplje.blog.hr – OKUS USKOPLJA
  
  
  
  
  

  USKOPALJSKA PREZIMENA:

  
  
  - ALVIR
  Alviri su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Zadra. Razmjerno najviše Alvira u proteklih sto godina rođeno je u Zemuniku Donjem kraj Zadra, gdje se svaki trideseti stanovnik prezivao Alvir. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Alvira u oko pedeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno četrdeset, pa se njihov broj do danas učetverostručio.
  Najveća dva migracijska pravca Alvira u prošlom stoljeću zabilježena su iz Bosanske Gradiške (BiH) i BugojnA (BiH) u Zagreb.
  Alviri su prisutni u deset hrvatskih županija, u ukupno 19 općina i 22 naselja, znatno više u urbanim sredinama (72%).
  Danas ih najviše živi u Zagrebu (45), Zemuniku Donjem kraj Zadra (45), Zadru (25), Samoboru (10) i u Koprivnici (7).
  

  ---

  
  - AREŽINA
  Arežine su velikom većinom Hrvati, dobrim dijelom iz Srednje Bosne, a u manjem broju su i Srbi. Razmjerno najviše Arežina u proteklih sto godina rođeno je u srednjebosanskoj općini Kupres. U Hrvatskoj danas živi oko sto Arežina u oko četrdeset domaćinstava.
  Arežine su prisutne u deset hrvatskih županija, u ukupno 16 općina i 19 naselja, znatno više u urbanim sredinama (76%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (40), Čaglinu kraj Pleternice (10), Segetu Vranjici kraj Trogira (8), Kninu (6) i u Osijeku (5).