Marketing
"Svjedočenje iz samoga središta pakla"
U izdanju Svjetla riječi upravo je izišla veoma vrijedna knjiga o bližoj prošlosti susjednoga Bugojna, ali i cijele Skopaljske doline, pa će, stoga, sigurni smo naći svoje čitatelje i među Uskopljanima. Riječ je dnevničkim zapisima pokojne Katice Nevistić objavljenim pod jednostavnim naslovom Bugojanski dnevnik (1988.-1998.). U preporuci Katoličke tiskovne agencije (KTA) piše da
“vremenski gledano, Bugojanski dnevnik obuhvaća kratko razdoblje od 1988. do 1998. godine, ali se vrijeme ne mjeri samo kalendarski. Posebno to vrijedi za ratne godine 1992 – 1994. kada je Katica neumorno, iz dana u dan, bilježila sve ono što se u Bugojnu i oko njega događalo.
Radeći za vrijeme rata u bugojanskom župnom uredu, koji je tada bio okupljalište katolika i Hrvata, i ne samo njih, sva događanja, saznanja i ljudsku patnju pokušala je zabilježiti i otrgnuti zaboravu. Prava se vrijednost ove knjige sastoji u svjedočenju iz samoga središta pakla, iz bugojanskog inferna druge polovice 1992. i osobito 1993. godine, kada je cijela Bosna i Hercegovina, pa i Bugojno, živjela posvemašnju apokalipsu. Cijela knjiga vrijednosno stoji na svjedočenju o vrućem bugojanskom ljetu (srpanj - kolovoz) 1993.
Sami stožer knjige nalazi se ondje gdje on i formalno i kronološki pripada jer je 1993. godina svakako u sredini ukupne ove dnevničke priče, podjednako udaljena od početka kao i od završne godine ovih dnevničkih bilješki. A središnja je i zbog svega zla koje je ta godina donijela Bugojnu i svim našim „bugojnima“, a mogli bismo ih na desetke nabrojati te 1993. godine. Iz Dnevnika je vidljivo da je autorica bila pod velikim unutarnjim pritiskom Drugog svjetskog rata i Križnoga puta, kada je uz mnoge rođake i prijatelje izgubila i dva brata.
Nije studirala povijest pa nije posve razumijevala veliku politiku. Nju je, međutim, sjajno detektirala na malom prostoru, među malim ljudima, onim stvarno ugroženima, jer je s nepotkupljivošću znala da veliku politiku vode mali ljudi i da ta velika politika najgore posljedice ostavlja na nejakima i stvarno nemoćnima. Uočavala je i s malo riječi opisivala ljudsku dušu i ponašanje, osobito u nevolji. Bugojanski dnevnik, zajedno s knjigom Svoju zemlju i oni su voljeli, autora Katice Nevistić, Tomislava Brkovića i Janka Ljubosa (Svjetlo riječi, 2004) bit će nezaobilazna literatura za povijest Bugojna 20. stoljeća”.
Radeći za vrijeme rata u bugojanskom župnom uredu, koji je tada bio okupljalište katolika i Hrvata, i ne samo njih, sva događanja, saznanja i ljudsku patnju pokušala je zabilježiti i otrgnuti zaboravu. Prava se vrijednost ove knjige sastoji u svjedočenju iz samoga središta pakla, iz bugojanskog inferna druge polovice 1992. i osobito 1993. godine, kada je cijela Bosna i Hercegovina, pa i Bugojno, živjela posvemašnju apokalipsu. Cijela knjiga vrijednosno stoji na svjedočenju o vrućem bugojanskom ljetu (srpanj - kolovoz) 1993.
Sami stožer knjige nalazi se ondje gdje on i formalno i kronološki pripada jer je 1993. godina svakako u sredini ukupne ove dnevničke priče, podjednako udaljena od početka kao i od završne godine ovih dnevničkih bilješki. A središnja je i zbog svega zla koje je ta godina donijela Bugojnu i svim našim „bugojnima“, a mogli bismo ih na desetke nabrojati te 1993. godine. Iz Dnevnika je vidljivo da je autorica bila pod velikim unutarnjim pritiskom Drugog svjetskog rata i Križnoga puta, kada je uz mnoge rođake i prijatelje izgubila i dva brata.
Nije studirala povijest pa nije posve razumijevala veliku politiku. Nju je, međutim, sjajno detektirala na malom prostoru, među malim ljudima, onim stvarno ugroženima, jer je s nepotkupljivošću znala da veliku politiku vode mali ljudi i da ta velika politika najgore posljedice ostavlja na nejakima i stvarno nemoćnima. Uočavala je i s malo riječi opisivala ljudsku dušu i ponašanje, osobito u nevolji. Bugojanski dnevnik, zajedno s knjigom Svoju zemlju i oni su voljeli, autora Katice Nevistić, Tomislava Brkovića i Janka Ljubosa (Svjetlo riječi, 2004) bit će nezaobilazna literatura za povijest Bugojna 20. stoljeća”.
Bugojanski dnevnik javnosti će biti predstavljen u nedjelju, 12. lipnja 2005, u 19, u dvorani Hrvatskog doma u Bugojnu, a ni ne sumnjam da će u publici biti i nemali broj Uskopljana.
Post je objavljen 11.06.2005. u 08:00 sati.