Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/uskoplje

Marketing

Titov čovjek u Uskoplju

4. svibnja navršilo se četvrt stoljeća od Titove smrti. Gotovo sve novine spomenule su ovu obljetnicu, a neke od njih ustupile su joj doista veoma veliki prostor. Tako je zagrebački Globus, želeći biti originalan, objavio tekst o Titovim ljudima, u kojemu su novinari razgovarali s 12 osoba koje su jedan dio svoga života boravile u najbližem Titovu okruženju, poslužujući ga, kuhajući, spremajući ili šivajući… Među tih dvanaest osoba, a to je samo mali dio onih koji su – kao da je riječ o nekome kralju iz srednjega vijeka – služili Titu, našle su se i dvije osobe iz naše doline, što i ne čudi budući da je Broz upravo u našim krajevima često lovio – a što drugo nego- medvjede. Riječ je o Ivanu Soldi s Ploče kod Uskoplja i Nikici Gudelju iz susjednog Bugojna. Gudelj je Titu, kada bi on dolazio u Bugojno, kuhao, a Soldo je s Titom – lovio. No, pogledajmo članak o Soldi u cijelosti:

Govorio sam mu: “Druže Tito, dok je nas, bit će i medvjeda”


Jedna od poznatih fotografija Tita u lovu kod Uskoplja Ivan Soldo (70) u Titovim je lovištima Raduša i Vranica, nedaleko od Uskoplja u BiH, kao šumar i lovočuvar radio otpočetka sedamdesetih godina. “Tito je jako volio lov, baš kao i Jovanka, koja je jednom ubila manjeg medvjeda”, priča Soldo s kojim smo razgovarali u njegovoj kući u mjestu Ploča kraj Uskoplja. “Jednom je prilikom dogovoreno da Jovanka posjeti tvornicu konfekcije Borac. Tito je u šali dobacio da bi i on volio ići jer su u toj tvornici radile pretežno žene”, sjeća se Soldo. U lovu je Titu društvo pravio Branko Mikulić. Kad bi nešto ulovio, organizirala bi se proslava na kojima su se pekli janjci. Soldo se sjeća kako je Tito jako volio janjetinu. “Kad ne bi ništa ulovio, bez ljutnje je komentirao: “Nismo mi krivi što medo nije došao” Mi bismo mu tada rekli: “Druže Tito, dok je nas, bit će i medvjeda”, kaže Soldo. Od Tita je Soldo na dar dobio skupocjeni sat, no kako živi od male mirovine, prije nekoliko godina ga je prodao za 1000 maraka. “Nažalost, dao bih ga ja i za 300”, priznaje Ivan Soldo.


Post je objavljen 07.05.2005. u 08:00 sati.