Komentari

uskoplje.blog.hr

Dodaj komentar (40)

Marketing

  • Del Ponte

    Fra Andjel Zvizdovic, kao i fra Ivan Jukic su bili katolici Bosnjani, a ne Hrvati, kako se ovdje pokusava nametnuti. Prvi put katolici se nacionalno identificiraju sa Hrvatima u drugoj polovini 19. stoljeca. Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade - Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. "pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se Bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu." Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti.

    avatar

    28.05.2005. (16:39)    -   -   -   -  

  • igo

    hahahaha vratila se ti meni. vidiš samo ovdje si zadovoljna, del ponte. samo ovdje te zadovolje! ti samo piši, a mi ćemo čitati "Biserje posjetiteljice del ponte".

    avatar

    28.05.2005. (17:02)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    Zar ti nije drago, sto sam dosao da vas nesto pametno naucim :)

    avatar

    28.05.2005. (17:04)    -   -   -   -  

  • Šta to znači Del Ponte, da je Zvizdović danas živ, on bi bio Bošnjak, a ne Hrvat? Pa zašto Bošnjaci nisu današnji franjevci? Pa zašto franjevac nije bio nasljednik Zvizdovićev fra Nikica Miličević, kojeg su smaknuli islamski ekstremisti?

    avatar

    28.05.2005. (17:08)    -   -   -   -  

  • Čuj Del Ponte: pametni se uče na tuđim greškama, a ti, očito, na svojim. Samo nastavi!

    avatar

    28.05.2005. (17:25)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    "Šta to znači Del Ponte, da je Zvizdović danas živ, on bi bio Bošnjak, a ne Hrvat?" To sto pitas, je cisti anahronizam, i zbog toga je historicarima neprihvatljiv. Godine 1463. nacije nisu postojale. Pojam nacije u danasnjem poimanju je nastao u 19. vijeku. Tada je s druge strane postojao pojam naroda ili puka, koji se u Bosni nazivao Bosnjanima (iako je fra Jukic, sebe nazivao Bosnjakom, a ne Bosnjaninom, opet to je sad drugo pitanje: deklinacije u jeziku itd.). Ja sam citirao Radica, a postoji i njegova autobiografija (procitaj je), koji je po nalogu Hrvatske vlade, isao u Bosnu da pridobija katolike i da ih preobraca na hrvatstvo. A to se desilo tek 1850tih godina, a ne 1463. pa malo naivno i smijesno izgleda kada neko napise Hrvati 1463. u Bosni?! Nego, da se vratim na tvoje pitanje. Bosanski katolici, i Hrvati katolici (iz RH) genetski se razlikuje, sto je i normalno jer vode porijeklo iz razlicitih rasa. O samoj etnogenezi Hrvata prije 2-3 godine izdao je rad Passarion koji je analizirao haplotipove na Y hromozomu kod Hrvata,a bilo je takodjer i radova samih hrvatskih intelektualaca. Ono sto je jasno je da se ta dva "naroda" genetski razlikuju. Medjutim, vama niko ne brani da se izjasnjavate Hrvatima jer se tako osjecate, i jer ste se asimilirali u 19. vijeku, ali je anahronizam govoriti o Hrvatima 1463. a u to vrijeme nije bilo govora o hrvatskoj nacionalnoj svijesti u Bosni. Jer onda stvarno pocinjete da licite na Srbe koji maltene zastupaju teze da su Srbi stari 7000 godina. Nema potrebe da izmisljate, jer da je tako valjda bi u ahdnami pisalo: "hrvatim se daje pravo da slobodno ispovijedaju vjeru", a to nije tako jer se govori o bosanskim katolicima.

    avatar

    28.05.2005. (21:10)    -   -   -   -  

  • U Supetarskom zborniku (datiranom u 1105. godinu) u prvomu zapisu na dnu druge stranice 15. lista o biranju hrvatskih kraljeva piše ovo: "U prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi [= Hl'mi, Hum] sedmi..."

    avatar

    28.05.2005. (22:23)    -   -   -   -  

  • I u stranom međunarodnom svijetu bilo je poznato, da je Bosna hrvatska i da u njoj žive Hrvati. Koncem 17-st. jedan Francuz napisao je Povijest današnjega stanja kraljevine Ugarske. U tom djelu on piše: " Nekada je kraljevina Hrvatske obuhvaćala sve, što leži između Drave i Dalmatinskoga mora te se dijelila u tri dijela ... (Današnja) Hrvatska redovito se dijeli na austrijsku ili kraljevsku i na tursku Hrvatsku, jer su joj suvereni austrijska kuća i Otomani "(14). (14) Autrefois le Royaume de Croatie comprenoit tout ce qui est depuis le Draw jusques a la Mer de Dalmatie, et on le divisoit en trois parties. La Croatie d'aujourd'hui est entre la Bosnie, l'Esclavonie, l'Allemagne et la Dalmatie ... On distingue ordinairement la Croatie en celle d'Autriche on Royale et en la Croatie turque, parce que la maison Autriche et les Ottomas en sont Souverains", ANONYMUS, "Histoire" 133. str., naveo LORKOVIĆ 45 b. 22

    avatar

    28.05.2005. (22:29)    -   -   -   -  

  • Hrvati su, naime, od starine hodočastili u Rim na grobove sv. Petra i Pavla. Kao i drugi narodi, Hrvati su redovito odsjedali u istoj gradskoj četvrti, koja se nazivala " La comunita della nazione Illirica o Schiavona ", ili " Vicolo degli Schiavoni ". Taj se pak nalazio na lijevoj obali Tibera nedaleko od grobnoga spomenika cara Augusta. U toj četvrti još u 15-st. Hrvati su podigli gostinjac ili kolegij, koji se nazivao " Collegium Illyricum S. Hieronymi " (Ilirski Kolegij Sv. Jeronima). U tom gostinjcu svaki Hrvat, hodočasnik iz svih hrvatskih zemalja, imao je besplatno prenoćište i uzdržavanje za tri dana Slovenci iz Kranjske, Štajerske i Koruške nijesu imali svojega gostinjca u Rimu, pa su i oni pod konac 16-st. stali zahtijevati, da mogu uživati pogodnosti u gostinjcu Sv. Jeronima u Rimu. Pomognuti austrijskim vlastima, pod koje su državno spadali, Slovenci su g. 1618 službeno zatražili, da im se prizna pravo na kolegij i gostinjac Sv. Jeronima u Rimu. Kao razlog naveli su, " da i oni pripadaju Iliričkom narodu ". Tomu su se zahtjevu oprli Hrvati, tvrdeći da se pod " Iliričkim narodom " imaju razumijevati samo Hrvati iz raznih hrvatskih pokrajina. Stvar je došla pod vrhovni crkveni sud pred Rimsku Rotu. Punih 36 godina pitanje se sa svih strana pretresalo i ispitivalo. Pisale se rasprave i stručna mišljenja i ujedno tiskale razne brošure. Na koncu je Rimska Rota na svojoj generalnoj sjednici od 24. travnja 1656 donijela odluku, da pod Ilirik spadaju samo hrvatske zemlje: Dalmacija, Hrvatska, Bosna i Slavonija, i da samo stanovnici tih zemalja imaju pravo na pogodnosti kolegija Sv. Jeronima, isključivši sve druge, napose one iz Koruške, Štajerske i Kranjske. Bitni dio sudske odluke Rimske Rote glasi ovako: " Odlučujemo i izjavljujemo, da istinita i stvarna zemlja naroda Ilirskoga prema Buli i misli rečenoga Siksta V bila je i jest, i razumjeti se ima Dalmacija ili Ilirik, kojega su dijelovi: Hrvatska, Bosna i Slavonija, potpuno isključivši Korušku, Štajersku i Kranjsku; i samo oni, koji su rođeni u tim četirma pokrajinama: u Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni i Slavoniji mogu biti primani ...

    avatar

    28.05.2005. (22:31)    -   -   -   -  

  • Ivan Tomko Mrnavić napisao je više djela na hrvatskom i latinskom jeziku. U tim djelima on sam sebe redovito nazivlje Bošnjakom, a tako su ga i drugi zvali. Ali usto on jasno ističe i svoje hrvatstvo, svoj materinski jezik zove hrvatskim i Bosnu ubraja među hrvatske zemlje. U svojim djelima Tomko piše, da je on po rođenju Hrvat, kao i oni, za koje svoje djela piše. Tima on kaže: " Kako se rađamo Hrvati ... ". Ivan Tomko u svojim djelima govori o " zemlji hrvatskoj " i o " moru hrvatskomu ", spominje " Primorje hrvatsko ", " rod " i " puk harvatski ", kojemu pripada i pučanstvo u Bosni i Hercegovini. O tome on pjeva u «Životu Magdalene Budrišića» († 1531): Biše roda svoga zator jur vidila, Puka harvatskoga razutje slišala, Pod Turci Bosnu svu biše oplakala, Hercega daržavu zgubljenu jadala...

    avatar

    28.05.2005. (22:34)    -   -   -   -  

  • Kada je g. 1636 fra Jeronim Lučić-Bogoslavić iz Brgula kod Vareša bio imenovan biskupom drivatskim i upraviteljem biskupije bosanske, njegov rođak Augustin Vlastelinović iz Sarajeva ispjevao mu je u počast pjesmu, u kojoj se nalaze i ovi stihovi: Još odkad Banovo pomanjka kraljevstvo, Razsu se Stipanovo herceško gospodstvo. Moguće vladarstvo kralja bosanskoga Zatr se hrabrenstvo puka

    avatar

    28.05.2005. (22:36)    -   -   -   -  

  • Zatr se hrabrenstvo puka harvatskoga ...

    avatar

    28.05.2005. (22:37)    -   -   -   -  

  • Pavao Rovinjanin, pohoditelj bosanske provincije, piše g. 1640, da je od straha pred Turcima, putujući po bosanskom pašaluku, preoblačio se po običaju zemlje "na hrvatski način" ("alla croata") i "hrvatsku kabanicu s turskom kapom" (" croatta con la gabanizza e bereta turchesca"). Narodno, dakle, odijelo u Bosni bilo je i zvalo se hrvatsko.

    avatar

    28.05.2005. (22:38)    -   -   -   -  

  • God. 1661 pećki patrijarh došao je u Bosnu s carskim fermanom, da podvrgne katolike pod svoju vlast. U tom radu naišao je na jak otpor katolika u Hlivnu. Kada je patrijarh pred hlivanjskim kadijom dokazivao svoja prava, mjesni katolici pobunili su se, pa je i muško i žensko navalilo na mešćanu (sudnicu). U bijesu sudnicu su razvalili, a kadija i patrijarh teškom mukom iznijeli su žive glave. O tome je narod spjevao narodnu pjesmu, koju je kasnije zabilježio fra Nikola Lašvanin i u svoj Ljetopis unio. U toj pjesmi sam narod u Hlivnu sebe naziva " Harvaćanima ", tj. Hrvatima. Taj dio pjesme glasi ovako: Navališe Haravaćani i njihove mlade žene, S palicama, i s' kamenjem ... Svu mešćenu razorile, i kadiji tisno biše ...

    avatar

    28.05.2005. (22:39)    -   -   -   -  

  • Pišući Kongregaciji de propaganda u Rim g. 1680 bosanski pisac franjevac fra Ivan Ančić tvrdi, da se Hlivno, Rama i cijela duvanjska biskupija nalaze u Hrvatskoj (in principato di Croazia).

    avatar

    28.05.2005. (22:40)    -   -   -   -  

  • Andrija Dandolo, dužd mletački (1343-1354), najodličniji je ljetopisac mletačke republike. U svom djelu Chronicon venetum, koje se i danas čuva u izvorniku u biblioteci sv. Marka u Mlecima, on donosi veoma vrijednih vijesti i o najstarijoj prošlosti Hrvatskog naroda. Za to je crpao građu iz arhiva mletačkih duždeva te iz raznih djela, koja su bila napisana prije njega. O hrvatskom saboru na Duvnu i o razdiobi hrvatske države na tom saboru Dandolo piše ovo: " Svetopulk, kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na četiri dijela... Od polja naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga polja do Drača Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Macedonije nazva Raškom, i od te rijeke ovamo, Bosnom ... Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom "

    avatar

    28.05.2005. (22:44)    -   -   -   -  

  • Glasoviti talijanski humanist Flavije Biondo (Flavius Blondus, 1388-1463) u svom poznatom djelu Povijesti prenosi gotovo od riječi do riječi ono, što je Dandolo napisao o duvanjskom saboru, dotično o Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj. Ovo Biondovo svjedočanstvo nema posebne povjesne vrijednosti, jer prepisuje A. Dandola. Na koncu ipak Biondo zaključuje svoj navod svojim osobnim zaglavkom, koji nije uzeo iz Dandola. Taj glasi: " ... Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske ". Ovo svjedočanstvo ima posebnu povjesnu vrijednost, jer nam ono dokazuje, da se sredinom 15-st., kada je Biondo pisao svoje djelo, na zapadu smatrala Bosna, kojoj je tada pripadala i zapadna Raška, hrvatskom zemljom.

    avatar

    28.05.2005. (22:46)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    Citat N. Malcolm (prevod na hrvatski): Tko su zapravo bili ti Srbi i Hrvati? Znanstvenici odavno znaju da riječ Hrvat nije slavenska. Smatra se da je to ista riječ kao i iransko ime Choroatos, pronađeno na natpisima nadgrobnih spomenika nedaleko od grčkoga grada Tanaisa u donjem toku rijeke Don, na jugu Rusije. Cijelo je to područje sjeverno od Crnog mora bilo napučeno u prvim stoljećima naše ere raznim plemenima, medu kojima su bili i Slaveni i Sarmati: ovi potonji bijahu iranski nomadi koji su u drugom stoljeću prije Krista zaobišli sa zapada sjevernu stranu Kavkaza. Sarmati su zadobili političku prevlast nad ostalim plemenima, pa su neka od tih slavenskih plemena na taj način po svoj prilici dobila vladarsku elitu koja je govorila iranski. Jedna teorija povezuje riječi Hrvat i Choroatos s riječju hu-urvatha, koja je značila "prijatelj" na jeziku Alana (koji su u to vrijeme bili dio sarmatskog skupa iranskih plemena).Jedna druga teorija nagađa da se korijen imena "Srbin", serv, pretvorio u iranskome u charv, što je skupa sa sufiksom at dalo Choroatos i Hrvat. Bjelodano je jasno da su Srbi i Hrvati imali sličnu i povezanu povijest od najstarijih vremena: Ptolemej, koji je pisao u drugom stoljeću naše ere, također spominje Serboi medu sarmatskim plemenima sjeverno od Kavkaza. Većina znanstvenika vjeruje da su i Srbi i Hrvati bili slavenska plemena s iranskom vladajućom kastom, ili da su prvobitno bili iranska plemena koja su stekla slavenske podanike.

    avatar

    29.05.2005. (11:37)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    Zelio bih samo jos da prokomentarisem stereotipne citate o "hrvatskom pravu na Bosnu":Taj glasi: " ... Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske ". Dakle, od koga se smatraju? Da li od Hrvata koji su napadali Bosnu konstantno od 1200tih pa eto do 1992/3?

    avatar

    29.05.2005. (11:44)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    I da kazem da su pjesmice (od autora van Bosne) njihov pogleda na desavanja, cesto iskrivljena od kvazihiostoricara, ali ako cemo o pjesmicama evo jedne od domaceg autora (kraj 19. vijeka):Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi "Pjesma Bošnjaku," koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima: Znas Bošnjače, nije davno bilo, / Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, / Kad u našoj Bosni ponositoj, / I junačkoj zemlji Hercegovoj, / Od Trebinja do Brodskijeh vrate, / Nije bilo Srba ni Hrvata. / A danas se kroz svoje hire, / Oba stranca ko u svome šire. [...] Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago, Naše ime ponosno i drago.

    avatar

    29.05.2005. (11:52)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    Bosna nikada nije bila ni hrvatska, ni srpska - ona je od pamtivjeka, pa sve do polovine 19 stoljeća, bila zemlja Bošnjaka različitih vjera, zemlja Bosanaca. Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITIČKI POLOŽAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE" (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija: "....No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća. ....Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila BOSANSKA."

    avatar

    29.05.2005. (11:54)    -   -   -   -  

  • Safvet beg Bašagić napisao je u svojoj knjizi Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci, u Turskoj carevini (Zagreb,1939.) i sljedeće: "Mahmud paša je kako bilježe turska vrela rodom Hrvat, a mi znamo već od prije, da Bošnjake stari turski povjesničari pribrajaju rodu Hrvata. Na slijedećoj strani opet se osvrće pa veli: "A pleme Hrvata, koje se nastanilo oko rijeke Bosne prozvalo se po toj rijeci. Ogledalo njihova značaja odrazuje se u veseloj im naravi. Po Bosni dobili su ime i došli na glas po tekućoj rijeci. Duša im je čista, a lik svijetao. Većinom su lijepa stasa i dobra srca. Njihova vanjština i nutarnjost uspravnosti (pravednosti), otvorena lica i kršni momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi ponositosti, a ozbiljni naučenjaci kao umni i promišljeni ljudi. Uzrok je to, da je Bog - neka je uzvišen i slavljen! - u osmanlijskom carstvu podigno vrijednost ovome slavnom narodu sa službom i dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao njihov visoki rast i velikodušnost, što se megju njima rijetko nalazi nasilnika. Oni pako, koji su došli do visokih položaja (u državi) većinom se odlikuju veledušjem, to jest: čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u ratu i na mejdanu, a u društvu i na veselju prijazni. Obično su prostodušni, dobroćudni i ljubezni. Osobito se odlikuje ovo preuzvišeno pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom. Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici, dobrotom i pobožnosti, kao age i sandžaci obrazovanošću i vrlinom, a kao veliki veziri u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih narodni prvaci hvale i odlični državnici slave."

    avatar

    29.05.2005. (12:26)    -   -   -   -  

  • I još: "Tijem riječima ne treba komentara; veliki turski historičar Aali (umro 1008.-1599.) govoreći o narodima, s kojima su Turci došli u dodir u poglavlju tumači, kome je rodu pripadao Mahmud paša i svi naši velikani u turskoj povjesnici. "

    avatar

    29.05.2005. (12:28)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    Citat koji si naveo je tumacenje nekih turskih historicara, a ne misljenje Safvet-beg Basagica, koji je dovoljno rekao o svojoj "ljubavi" prema Hrvatima u ovim stihovima>Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, / Kad u našoj Bosni ponositoj, / I junačkoj zemlji Hercegovoj, / Od Trebinja do Brodskijeh vrate, / NIJE BILO SRBA NI HRVATA. Dakle, Basagic svjedoci da u Bosni nije bilo ni Srba ni Hrvata do prije 15 godina od vremena kada je pjesma nastala, a to se poklapa sa svjedocenje Stjepana Radica koji je pokusao svijest katolika i muslimana Bosnjaka pridobiti za hrvatstvo.U citatu koji navodis>"Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu", jasno pise da neko Bosnjake pribraja Hrvatima. Mozda Ante Starcevic?! Ili S. Radic>Kako opisuje u svom životopisu, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. "pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se Bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju Hrvatima u narodnom i političkom smislu."Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao: "Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

    avatar

    29.05.2005. (13:43)    -   -   -   -  

  • Del Ponte

    Medjutim, svakom ozbiljnom historicaru kao npr. Nadi Klaic ili Noel Malcolmu je jasno o cemu je rijec, bez obzira na friziranje historije po receptu iz Zagreba. Medjutim uvijek ce ostati jedan nepobitan dokaz, a to je genetika. Hrvati iz Bosne i Hrvati iz RH genetski nisu isti narod. A to znaci da Hrvati nisu naselili Bosnu u vrijeme kada su dosli u Hrvatsku. Bosna je bila naseljena Slavenima mnogo prije nego su Hrvati dosli iz Bijele Hrvatske na Balkan. Hrvatska slavensko-iranska kasta je dosla na Balkan, kada je vec uveliko staroslavenski jezik vladao Balkanom, kada su se pocele formirati posebne zajednice Slavena, medju kojima su nastali i Bosnjaci (sto se da pratiti po natpisima na steccima).

    avatar

    29.05.2005. (13:49)    -   -   -   -  

učitavam...