četvrtak, 27.02.2020.
Sinkronicitet dana
Jučer u knjižnici bacim pogled po stolu na kojem su izdvojene mnoge knjige, za nekoliko sekundi primijetim nešto što me zanima, uzmem, a onda mi padne na pamet "Ikigai u praksi", jer sam htio ponovo pogledati jedno konkretno poglavlje, znam da sam ju viđao na tom stolu, to je deblja knjižica manjeg formata u tvrdim koricama, baš fino oblikovana, i ne vidim ju, jer je očito nema. Još malo pogledam, detaljno, ne, nije tu. Možda ću baciti pogled po policama malo kasnije, no u svakom slučaju pomirim se s tim da je nema, potpuno sam na čisto s tim. Ali prije tog "pomirenja" sam bio potpuno fokusiran na tu knjigu i otprilike u trenutku kad sam se pomirio s tim da je nema, djelatnica knjižnice, koja je sjedila za kompom tri metra dalje i upisivala nešto, ustane se, krene prema meni, pruža mi knjigu koju sam tražio i kaže: "Možda vas ovo zanima, samo sam ju kratko uzela." Ja stojim, u čudu, preuzimam knjigu i objašnjavam joj što se malo prije vrtilo u mojoj glavi. Zaključujemo kako je to ispalo vrlo "zanimljivo", a zapravo je i više nego zanimljivo. Gospođa uvijek sjedi za kompom i nešto upisuje kada se popnem na kat i nikad mi do sada nije na taj način ponudila neku knjigu. Što ju je sada potaknulo da mi ponudi točno ovu koju sam tražio? Zašto je išta spomenula, nije morala, jer okolo je jako puno razno raznih knjiga? Je li moguće da je na neki način moja fokusiranost na tu određenu knjigu pomakla nešto u djelatnici, što ju je, bez da ona zna zašto, pokrenulo da mi se obrati? Ne znam, ali znam da se dogodio vrlo zanimljiv sinkronicitet i to mi je dovoljno znati. Takve stvari se događaju na raznim nivoima, u vezi najrazličitijih situacija. Ne treba ih uopće analizirati, dovoljno im se diviti, što bi moglo dovesti do novih i novih sinkroniciteta. To su mala čuda koja nas okružuju, tj. mi smo dio tog čuda, odnosno cijelog tog procesa, cijelog tog postojanja i dinamike koja u njemu vlada. Ključ koji otvara vrata sinkronicitetima je pozornost.
- 07:35 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
