utorak, 18.02.2020.
Da malo razgibam prste i mozak u obliku free stylea. Što god mi padne na pamet u par redaka.
Mala je zadnjih tjedana dana pod utjecajem prehlade. Jučer sam primijetio da i mene lagano hvataju simptomi, danas sam, uz pomoć spravice zvane toplomjer dobio i egzaktnu potvrdu za to. Za razliku od nje, koja je potuno nedisciplinirana i izluđuje čovjeka odbijanjem svega što joj se ponudi da bi joj bilo bolje, pa uslijed toga dolazi do nebrojenih malih bitaka koje tu i tamo kulminiraju u rat, stari je discipliniran i odmah se hvata čaja, lekadola i svega drugog što može pomoći da se stvar riješi što prije. Ovo "stari" si samo tepam, jer se u stvarnosti osjećam sve mlađe i sve bolje, u svakom pogledu (na stranu aktualno stanje koje će proći).
I dalje svaku večer imamo čitalačku seansu, ja čitam, ona sluša, upija, to baš voli, a i sam smatram da je to na više načina jako dobra stvar za klince. Na stranu to što je upitno kada će joj doći da sama počne čitati, u principu me i ne zanima, mislim da je ovo dobra i vrijedna stvar. Knjige biram ja, trudeći se da budu što adekvatnije i zanimljivije, i meni i njoj. Tu i tamo promašim s odabirima, što se može, ali često pronađem jako dobre stvari. I nije to suhoparno čitanje, to su performansi. Često je izludim s mojim ubacivanjima, improviziranjima, stankama da spomenem nešto na što me asociralo nešto iz teksta. Sinoć smo završili s kratkom knjigom Branke Klisović, ispod 70 stranica, "Dnevnik jednog balavca". Toliko je dobra da je šteta što nije duža, ali s obzirom da je namijenjena da je čitaju klinci, u redu je. Neku večer smo završili i "Nezaboravno ljeto dobre curice Jakice", Irene Plejić Premec, koja je vrhunska i ni malo kratka; tu se već radi o podužem romanu, više od 300 stranica. Takve knjige su odlične, moderne, duhovite i od domaćih autora koji pišu na visokom nivou.
Jučer mi je u autu zapeo za uho Turkijev razgovor s Hauserom (valjda se tako zove), pa sam malo poslušao i zapravo se vrlo ugodno iznenadio. Svjetski uspjeh njega i njegovog kolege je došao naglo, nenadano itd., nitko se ne bi nadao takvom razvoju situacije s obzirom da sviraju prilično neatraktivne instrumente za širu publiku. Međutim, oni su ih uspjeli napraviti atraktivnima, a najzanimljivija stvar koju je Hauser rekao je da je on još od malih nogu vizualizirao i maštario (to je njegov termin) o svjetskim pozornicama i po mom mišljenju to je itekako doprinjelo svemu tome, iako nije mogao znati na koji način će se pojaviti i, uostalom, da li će se uopće pojaviti. Druga velika istina koju je rekao je da on sve to radi iz gušta i iz srca i da se to onda mora osjetiti. Tu je potpuno u pravu i to vrijedi za svaku djelatnost. Sada su izgleda krenuli u neke solo projekte. On je zapravo nježna dušica, a ne divljak kakav je na pozornici u duu.
itd, itd, dosta za razgibavanje...
btw, ovo mi je super, pogotovo dio:
I tried to scream
But my head was underwater
Preletio sam članak o predavanjima Korada Korlevića, ima zanimljivih stvari.
- 10:18 -
