utorak, 10.12.2019.
Zen kroz Suzukijevo pero. Zjp. Filozof gradi kule u kojima ne živi.
Suzuki je na nekom mjestu, kako bi naglasio da zen nije filozofija, citirao Kierkegaarda, koji je bio filozof u punom smislu riječi i koji je sam, na svoju i nesreću drugih filozofa, shvatio i ustvrdio da: filozof gradi kule, ali ne živi u njima.
Filozofi su u stanju isplesti nevjerojatne misaone zavrzlame, koje su, zahvaljujući njihovoj umješnosti i vrlo, vrlo uvjerljive. Kada sam jako davno uzeo upravo jednu knjigu spomenutog filozofa (lakše mi je napisati spomenutog, nego se boriti s njegovim kompliciranim prezimenom), naziva "Strah i drhtanje", dobro se sjećam koliko spretno on razvija svoju filozofiju i zaključke. Kada se prolazi, ili bolje reći - uspinje, takvim nečijim tijekom misli, čitatelj može lako dobiti osjećaj kako dolazi do nečega. Ali zapravo ne dolazi do ničega. To su upravo te kule koje je sam Soren (evo, s imenom je ipak lakše) primijetio i moj je zaključak da od tih kula nema ama baš nikakve koristi, osim što eventualno mogu poslužiti kao poučne priče, ali i to je upitno.
Zen ima potpuno drukčiji pristup. Nikakva filozofiranja, nikakva vjerovanja, nikakva teoretiziranja, nikakva religija ne dolaze u obzir. Zen se može više gledati kao tehnika prodiranja u neposrednu stvarnost, u koju svrhu koristi niz neobičnih, naizgled apsurdnih metoda. Zen učitelj ima jedan jedini zadatak: probuditi učenika, jer učenik spava. I u tom buđenju ponekad ga nenadano opali bambusovim štapom po glavi ili mu izmakne stolicu upravo prije nego je ovaj namjeravao sjesti na nju.
Dakle, oko zena se sve vrti oko buđenja, a filozofiranja, obredi ili rituali u tome ne igraju ulogu, jer učenici za vrijeme rituala i sličnih stvari mogu još dublje utonuti u san.
- 08:13 -
