četvrtak, 31.10.2019.

Opće kretanje

Pod općim kretanjem mislim na utapanje pojedinca u općem toku, u smislu da on, u pravilu nesvjesno, postaje stopljen s masom, bezlični dio mase. To je možda u redu kada je jedan dio kakaa dio veće mase kakaovog maslaca. Možda je u tom slučaju u redu, ne znam. Ali znam da to ne može biti u redu za ljudsko biće, koje, istina, je dio cjeline, ali je i individua, i cjelinu može vidjeti samo kada je potpuno svjestan da je od nje na svoj specifični, jedinstveni način odvojen. Biti u općem kretanju je bez puno razmišljanja sudjelovati, prema vanjskom očekivanju, sudjelovati recimo u nizu blagdana, u svim tim zastarjelim religijskim stvarima. Jasno se vidi da čak i vrlo inteligentni ljudi (da li su oni onda stvarno inteligentni?; izgleda da nisu, osim za neko svoje specifično područje, ali po pitanju svijesti nisu) cupkaju u tom kolu, skakuću, ponašaju se u skladu s općim tokom. Ja ne. I iz osobnog iskustva sam vidio, kroz godine, koliko je zapravo teško istupiti iz tog sranja, jer okolina je puna očekivanja prema pojedincu i vrlo ga je sklona osuditi ako kaže da ne želi cupkati u kolu koje je očito besmisleno. Okolina ima svoje argumente, redom besmislene. Oni će reći: ma daj, pa ne treba to shvaćati previše ozbiljno, pa tu se radi o druženju, o ovom, o onom. To je pokušaj članova okoline da zapravo sebi bace pijesak u oči, da sebe uvjere kako je opći tok jedna benigna, možda po malo i apsurdna, ali svakako ne štetna stvar. Međutim, to je samo naizgled benigno, jer taj isti princip, taj isti nagovor na sudjelovanje u općem toku je čovjeku cijeli život za vratom, osim ako on to sranje ne skine s vrata i odluči da on ima svoj vlastiti tok.


I wish I’d have been a doctor
Maybe I’d have saved some life that had been lost
Maybe I’d have done some good in the world
’Stead of burning every bridge I crossed




Yesterday's just a memory
Tomorrow is never what it's supposed to be


Japanci drže do osobnog kodeksa.


3.11.
Naknadno sam shvatio da je dan nakon što sam napisao ovaj post, uslijedio tzv. Blagdan Svih Svetih (jel se ovako piše? Svaka riječ veliko? Da se da dostojno poštovanje?). Nije mi taj datum bio povod, nisam ga se ni sjetio, već mi je samo od sebe došlo da napišem nešto o "općem kretanju", koje je puno sveobuhvatnije od samih tzv. blagdana, koji su redom štetne i zaglupljujuće izmišljotine, bez obzira na njihove navodno plemenite poruke.

- 08:08 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Ekspresije o temama osobnog razvoja.




Pitanja i informacije:
alen1zoric@gmail.com



Manje je često dovoljno, a više previše. Umijeće je pronaći pravu mjeru i vlastiti put.






"Inspire (from the Latin inspirare) means to breathe life into another."
































"Tehnologije koje smo stvorili i neprestana poplava takozvanih informacija koje nam se nameću toliko nas odvlače i proždiru da se, više nego ikada, čini društveno korisnim uroniti u knjigu kojom ste okupirani... Mjesto mira na koje morate "otići" kako biste mogli pisati, ali i ozbiljno čitati, mjesto je gdje zapravo možete donositi odgovorne odluke, na kojem se zapravo možete produktivno suočiti s inače zastrašujućim i nesavladivim svijetom..."
Jonathan Franzen