jer okolina je puna očekivanja prema pojedincu i vrlo ga je sklona osuditi ako kaže da ne želi cupkati u kolu koje je očito besmisleno.
Ajmo dokučiti razlog zašto pojedinci koji žive svoj život toliko straše one koje odlučuju biti 'u kolu' s ostalima, koji žele biti unutar zadane paradigme i bok. Moja teorija je da često, jako često, pojedinac upravo bolno čezne za slobodnim udahom, za spontanim pokretom. Ali nedostaje mu energije za učiniti to. Treba mu energije triput; 1.kad učini željeni korak, željenu akciju 2.da održi slobodno stanje u svom sustavu 3.da se othrva navali suprotnopolarizirane energije (prigovori okoline, verbalni ataci, fizičko odbijanje okoline da se dalje druži s tobom ukoliko odbijaš biti njihov...) I onda, oni koji se uspiju 'osamostaliti', doslovno odrasti u životu, postati neovisni, takvi su nam neugodan podsjetnik na vlastitu slabost.
To je moja teorija.....
Darovi poput krumpira, kukuruza, dinja i rakova :))))))))))) Znam da tekst o Japancima nije stavljen zato, ali ja bih voljela da je naša vlada, naši političari, toliko pokvarena, na takav način pokvarena, da drži da su darovi kuruza i buče, a ne vile i auti....e jebiga..... haha :))) japanci su legende.
Ali, taj njihov kodeks časti je , narafski, dvosjekli mač.
jednom, u mom nevjerojatno dalekom životu, trebala sam otiči na studij kod jednog japanskog profesora u Lausannu, Švicu. Iz subjektivnih razloga sam se predomislila, promijenila planove koje smo on i ja bili dogovorili. Nafurio se i ne razgovara samnom ni dan danas. Osobni razlozi ne pale kod Japanaca kao validna mjera stvari. Ludo.
31.10.2019. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Blagdani su najmanji problem od svih problema koje mi imamo. Trivijalne stvari. Držati pak do svojih vrijednosti u sustavu/ima i društvu u kojem živimo to je pravi izazov. Meni je čvrsto i nepokolebljivo držanje za vlastite vrijednosti donijelo puno patnje. Puno previše muke. Gorila sam, lomila se, sukobljavala, bila u tjeskobi, često sama, često ranjena, ali da i čista u sebi.
Ne znam bih li ponovila tu borbu? Mogla sam puno ležernije ići kroz život. To što sam sada to što jesam i nije neka vrijednost. To bi trebala biti normala. Koga osim mene zanima moja nepotkupljivost, ( ...) držanje vrijednosti. ?
Sve te borbe mi sada izgledaju kao gubljenje dragocjenog vremena. Potpuno sam nezainteresirana za sve osim zbivanja u mom mikro svijetu. Nebitno je je li većina glupa ako je sebi je, ne zanima me tko što slavi ni kako živi. Sva ta zbivanja nemaju više ništa sa mnom i rijetko imam na njih reakcije.
Previše sam plivala suprotno od struje. Ne bih ni to ponovila. :)
31.10.2019. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To i jest jedino bitno, da plivaš onako kako te zadovoljava, jer te sve ostalo stavlja u preveliko trpno stanje. Već samo ta sloboda djelovanja bi trebala biti nagrada sama sebi.
No unatoč tome, imaš pravo i u ovome
...Koga osim mene zanima moja nepotkupljivost, ( ...) držanje vrijednosti....
Zaista se postavlja pitanje ako je cijena te slobode previsoka, previše krvi proliveno u ime vrijednosti koje nam na kraju puta ne djeluju više tako važno, više tako esencijalno, gdje smo onda.
Ciljevi nam se mijenjaju, želje nam se mijenjaju, može li se zaista dogoditi da u nekom trenutku 'sami sebi skočimo u usta'? Da nešto što nam je bilo jako bitno sada više nije uopće?
Tu je opet pitanje imamo li energije za dugoročno, cijeloživotno 'biti autentični mi' jer svo izdržavanje opoziciji unatoč zaista može staviti pod pitanje svaka naša nastojanja, i najhrabrije od srdaca.
Možda je to taj zastrašujući moralni relativizam kojeg je @jelen spominjao kao realnu prijetnju nedavno, prije samo tri-četri-pet mjeseci u (eventualno pred)prošlom postu ili tako nekako :-P
Pozdrav, Ypsilokna! :)
31.10.2019. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Nije toliko pitanje ciljeva jer oni su promjenjivi. Pitanje je načina na koje smo postizali ciljeve. Osobno sam zaglavila u nekoj priči o dostojanstvu, istini, čistoći... U ovom trenutku meni ova pitanja nisu goruća jer imam osjećaj kako sam na neki način sama u sebi nadrasla te priče. Temelji mog života su postavljeni i ja jesam to što jesam.
Nikada nije bio problem žrtvovati nešto za vrijednosti. Trpiti i više nego se može. I koješta. Stvar je u tome da kada se sada okrenem iz ove perspektive žalim to biće. Previsoka cijena. Život je jedan. Izgradilo se što se trebalo i osjećalo da treba, ali ne treba graditi u nekoj kulturi vrijednosti za koje ta kultura nije spremna. Gubitak života, energije i vremena. Sumnjam da bih ponovo na taj put. Žao mi je te djevojke, žene. :)
Tog vremena, te energije. Pozdrav i tebi Liluška
31.10.2019. (18:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razvili smo civilizaciju ali još imam plemenske rituale koje tribamo održavat, ili 'nismo kulturni' itd itd. Šta reć, jedino šta čovik more je odjebat to sve i to je to. Mada, neki rituali su i fini i potribni čoviku.
02.11.2019. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super napisano! Osobno bježim od normi i pritiska društva i briga me što će drugi mislit...moj život-moja pravila, ako drugi nisu posloženi pa si daju pravo kontrolirati druge kroz osjećaj "manje vrijednosti" ili "društvenog nepripadanja" - njihov problem. Ako će svi desno, ja ću lijevo :) treba shvatit da sve što učiniš treba bit za tebe samog a ne se pokoravati drugima da ne ispadneš čudan. Dok sam bila mlađa nekako mi je čak bilo neugodno izraziti se kroz one društvene tabu teme po pitanju crkve, djece, braka, abortusa i sl.pizdarija (dajem ovo kao primjer)-danas više NE! I uvijek ću se držati one "selo priča, al' jebe mi se"
03.11.2019. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Tekst tii je odličan, u cijelosti točan.
jer okolina je puna očekivanja prema pojedincu i vrlo ga je sklona osuditi ako kaže da ne želi cupkati u kolu koje je očito besmisleno.
Ajmo dokučiti razlog zašto pojedinci koji žive svoj život toliko straše one koje odlučuju biti 'u kolu' s ostalima, koji žele biti unutar zadane paradigme i bok.
Moja teorija je da često, jako često, pojedinac upravo bolno čezne za slobodnim udahom, za spontanim pokretom. Ali nedostaje mu energije za učiniti to. Treba mu energije triput;
1.kad učini željeni korak, željenu akciju
2.da održi slobodno stanje u svom sustavu
3.da se othrva navali suprotnopolarizirane energije (prigovori okoline, verbalni ataci, fizičko odbijanje okoline da se dalje druži s tobom ukoliko odbijaš biti njihov...)
I onda, oni koji se uspiju 'osamostaliti', doslovno odrasti u životu, postati neovisni,
takvi su nam neugodan podsjetnik na vlastitu slabost.
To je moja teorija.....
Darovi poput krumpira, kukuruza, dinja i rakova :)))))))))))
Znam da tekst o Japancima nije stavljen zato, ali ja bih voljela da je naša vlada, naši političari, toliko pokvarena, na takav način pokvarena, da drži da su darovi kuruza i buče, a ne vile i auti....e jebiga..... haha :))) japanci su legende.
Ali, taj njihov kodeks časti je , narafski, dvosjekli mač.
jednom, u mom nevjerojatno dalekom životu,
trebala sam otiči na studij kod jednog japanskog profesora u Lausannu, Švicu.
Iz subjektivnih razloga sam se predomislila, promijenila planove koje smo on i ja bili dogovorili.
Nafurio se i ne razgovara samnom ni dan danas.
Osobni razlozi ne pale kod Japanaca kao validna mjera stvari.
Ludo.
31.10.2019. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Blagdani su najmanji problem od svih problema koje mi imamo. Trivijalne stvari.
Držati pak do svojih vrijednosti u sustavu/ima i društvu u kojem živimo to je pravi izazov.
Meni je čvrsto i nepokolebljivo držanje za vlastite vrijednosti donijelo puno patnje. Puno previše muke.
Gorila sam, lomila se, sukobljavala, bila u tjeskobi, često sama, često ranjena, ali da i čista u sebi.
Ne znam bih li ponovila tu borbu?
Mogla sam puno ležernije ići kroz život. To što sam sada to što jesam i nije neka vrijednost. To bi trebala biti normala.
Koga osim mene zanima moja nepotkupljivost,
( ...) držanje vrijednosti.
?
Sve te borbe mi sada izgledaju kao gubljenje dragocjenog vremena. Potpuno sam nezainteresirana za sve osim zbivanja u mom mikro svijetu.
Nebitno je je li većina glupa ako je sebi je, ne zanima me tko što slavi ni kako živi.
Sva ta zbivanja nemaju više ništa sa mnom i rijetko imam na njih reakcije.
Previše sam plivala suprotno od struje.
Ne bih ni to ponovila.
:)
31.10.2019. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Bok, @ypsilonka, ako smijem :
To i jest jedino bitno, da plivaš onako kako te zadovoljava, jer te sve ostalo stavlja u preveliko trpno stanje.
Već samo ta sloboda djelovanja bi trebala biti nagrada sama sebi.
No unatoč tome, imaš pravo i u ovome
...Koga osim mene zanima moja nepotkupljivost,
( ...) držanje vrijednosti....
Zaista se postavlja pitanje ako je cijena te slobode previsoka, previše krvi proliveno u ime vrijednosti koje nam na kraju puta ne djeluju više tako važno, više tako esencijalno, gdje smo onda.
Ciljevi nam se mijenjaju, želje nam se mijenjaju, može li se zaista dogoditi da u nekom trenutku 'sami sebi skočimo u usta'? Da nešto što nam je bilo jako bitno sada više nije uopće?
Tu je opet pitanje imamo li energije za dugoročno, cijeloživotno 'biti autentični mi' jer svo izdržavanje opoziciji unatoč zaista može staviti pod pitanje svaka naša nastojanja, i najhrabrije od srdaca.
Možda je to taj zastrašujući moralni relativizam kojeg je @jelen spominjao kao realnu prijetnju nedavno, prije samo tri-četri-pet mjeseci u (eventualno pred)prošlom postu ili tako nekako :-P
Pozdrav, Ypsilokna! :)
31.10.2019. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Nije toliko pitanje ciljeva jer oni su promjenjivi. Pitanje je načina na koje smo postizali ciljeve.
Osobno sam zaglavila u nekoj priči o dostojanstvu, istini, čistoći...
U ovom trenutku meni ova pitanja nisu goruća jer imam osjećaj kako sam na neki način sama u sebi nadrasla te priče. Temelji mog života su postavljeni i ja jesam to što jesam.
Nikada nije bio problem žrtvovati nešto za vrijednosti. Trpiti i više nego se može. I koješta.
Stvar je u tome da kada se sada okrenem iz ove perspektive žalim to biće. Previsoka cijena. Život je jedan.
Izgradilo se što se trebalo i osjećalo da treba, ali ne treba graditi u nekoj kulturi vrijednosti za koje ta kultura nije spremna. Gubitak života, energije i vremena.
Sumnjam da bih ponovo na taj put.
Žao mi je te djevojke, žene. :)
Tog vremena, te energije.
Pozdrav i tebi Liluška
31.10.2019. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Razvili smo civilizaciju ali još imam plemenske rituale koje tribamo održavat, ili 'nismo kulturni' itd itd. Šta reć, jedino šta čovik more je odjebat to sve i to je to. Mada, neki rituali su i fini i potribni čoviku.
02.11.2019. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
Super napisano! Osobno bježim od normi i pritiska društva i briga me što će drugi mislit...moj život-moja pravila, ako drugi nisu posloženi pa si daju pravo kontrolirati druge kroz osjećaj "manje vrijednosti" ili "društvenog nepripadanja" - njihov problem. Ako će svi desno, ja ću lijevo :) treba shvatit da sve što učiniš treba bit za tebe samog a ne se pokoravati drugima da ne ispadneš čudan. Dok sam bila mlađa nekako mi je čak bilo neugodno izraziti se kroz one društvene tabu teme po pitanju crkve, djece, braka, abortusa i sl.pizdarija (dajem ovo kao primjer)-danas više NE! I uvijek ću se držati one "selo priča, al' jebe mi se"
03.11.2019. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...