utorak, 22.10.2019.

Ikigai u praksi

Kad sam se preko Mogija po prvi put uopće sreo s pojmom i idejom ikigaija, nakon što sam sa zanimanjem proučio knjigu, osjetio sam da je to prava stvar. Kad sam ga vratio tamo gdje sam ga posudio, brzo sam primijetio na stolu s brojnim knjigama, jednu koja mi je skoro pa mahnula, a ako ne mahnula, mora da mi je namignula, a ako mi se i to učinilo, nekako mi je već privukla pažnju. Nju su napisala dva druga autora, ne-japanca, koji su se fascinirali s ikigai pristupom životu i na licu mjesta, u Japanu, proučavali materiju promatrajući, promišljajući i razgovarajući s mnogima i na temelju svega toga napisali neku vrstu priručnika pod nazivom Ikigai u praksi. Cijela ideja ikigaija se, i u njihovom razmatranju, vrti oko pronalaženja svoje istinske životne strasti i poduzimanja konkretnih koraka za oživljavanje i življenje te strasti, korak po korak. To nije nešto kao osobni ad-hoc pothvat, nego nešto kao cjeloživotni pothvat.
S tim da moram naglasiti kako ja nisam pobornik toga da svatko treba postati majstor svog područja, kao ni pravila 10 000 sati itd. Ne moraju svi težiti tome da postanu Beatlesi, niti svi mogu, niti moraju, da bi bili sretni, biti Mozarti. Dovoljno je biti svjestan, dovoljno je raditi onoliko koliko je potrebno za život, dovoljno je biti zadovoljan sa sobom i dovoljno je u mjeri koja nam odgovara napredovati u svom području, ali najvažnija od svega je svjesnost. Dovoljno je, a zapravo i predobro, biti zadovoljni, svjesni anonimac.


- 08:21 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Internetski dnevnik, kojeg pišem prvenstveno zbog sebe, kako bih produbio i sebi pojasnio ideje koje mi dolaze, ali i za one koji nekim putem dospiju ovdje i vide kako su moje teme i njihove teme. U današnje doba internetskih mogućnosti, zanimljivo je imati uvid u nečiju svakodnevnu kreativnost, umjesto u banalne statuse po društvenim mrežama. Mnogi važni pisci su imali potrebu pisati dnevnike, za koje nisu smatrali da će ih itko čitati. Pada mi na pamet pogotovo Kafka, čije dnevnike i pisma sam svojevremeno čitao s guštom. Današnje vrijeme internetizacije pruža mogućnost vođenja dnevnika uživo. Ja bih volio pratiti takav dnevnik nekoga tko ima što reći. A još mi je zanimljivije pisati svoj.
Ovaj blog ide ispod radara, što znači da nije vidljiv na listama, to mi jednostavno ne treba. Kad sazrije vrijeme, otvorit ću si neovisnu stranicu, za što će mi trebati pomoć nekoga tko se razumije u to više od mene.

"Bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve.

I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi.

Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele."

De Mello (iz knjige Carlosa Vallesa, "Neopterećen prtljagom", koja se bavi De Mellovom duhovnom ostavštinom)



Ako se kojim slučajem poželite javiti, to znači da se svakako i trebate javiti:
alen1zoric@gmail.com



"You think you know me, but you haven't got a clue"











Free Web Hit Counter












. . .