ponedjeljak, 01.04.2019.
Zlatko Dalić, poniznost i dragi Bog
Od kada se Zlatko Dalić pojavio na široj sceni i prometnuo iz relativnog anonimusa u svakodnevnu medijsku pojavu, uz njega se povezuje termin poniznost. On obožava taj termin, a i javnost ga u pravilu povezuje s njim. Meni je to od početka djelovalo po malo umjetno i lažno, a kasnije je početni osjećaj postao nedvosmislen.
Čudi me da nitko nije primijetio tu predstavu. Možda i je, ali nije mi poznato. Zapravo me i ne čudi, ljudi rijetko što primijete. Skloniji su gutanju, bez puno žvakanja.
Ni Zlatko Dalić, ni nogometaši koje vodi, jednostavno nisu ponizne osobe. Poniznost je nespojiva s njihovim poslom, koji je biznis, koji je nadmetanje, koji je takmičenje, gdje je cilj pobijediti protivnika, po mogućnosti zgaziti. Još nisam čuo da se nekoga može ponizno nagaziti, poraziti, sportski poniziti.
Ono što je Dalić uveo i na čemu je inzistirao nije poniznost, on brižan upotrebljava krivi termin, samo o tome se radi. On je uveo nešto drugo, a to drugo se zove oprez. Poniznost i oprez nisu sinonimi. Ponizna osoba ima u sebi razvijen stav i atmosferu "ja sam takav kakav jesam, dobar sam takav kakav jesam, nisam bolji od drugih, nisam lošiji od drugih, takav sam kakav jesam i s tim sam zadovoljan, ja sam ono što jesam i to mi je dovoljno, s tom spoznajom cvatem, ne treba mi ništa drugo". A oprez, u ovom slučaju dalićevski oprez znači "momci, nemojte biti bahati, nemojte biti glupi, igrate u najboljim klubovima, klasa ste i možete biti prvaci svijeta ako se stvari poslože, ali ako se budete bahatili, ništa od toga". To je osnovna ideja, koju je on sigurno razradio do detalja i neprestano inzistirao na njoj, i takav pristup je doveo do fascinantnog rezultata o kojem je i on sam vrlo sramežljivo sanjao, ali sigurno mu se u najluđim snovima nadao.
A što se tiče neprestanog korištenja sintagme kako je pomogao "dragi Bog", to je naprosto nonsens. Igraju dva kluba i oba se uzdaju u Boga iz iste priče o Bogu. Jedan klub pobijedi i izjavljuje kako je "dragi Bog dao tu pobjedu, dragi Bog je tako htio." Izgleda da je Bog, kao i mnogi ljudi, veliki navijač i povremeno navija za jedne, povremeno za druge.
No da bi odrasla osoba bila uvjerena u ovakve stvari i bez problema ih javno izjavljivala, mora da je bila kljukana s tim idejama u djetinjstvu. Kad vam netko kao malome utuvljuje u glavu određene stvari, teško ćete ih se riješiti, jer tako to ide, takva je psihologija, takav je ljudski um. Teško se riješiti primitivizma i postatati individualac, to rijetko kome uspije, tako da je sve po ovom pitanju jasno i prejasno.
ps ako poželim nekoga kritizirati, onda treba biti jasno da mene ne zanima određena osoba, već princip funkcioniranja. Ne zanima me ovdje Zlatko Dalić, nemam ništa s njim, ali me zanima kako stvari funkcioniraju i zašto.
Mnogi drugi - Slonovi
- 08:51 -
