Umirem u patnji, i polako odlazim u san
U dolinu smrti, boravište mrtvih,
prebivalište ljudskih duša

Ja kralj; spavam, i samotna je tišina na zemlji
Dok idem probuditi one koji su spavali vjekovima

U dubinu smrti odlazim, da svoju vlast prosterem
na samo otajstvo smrti

U dubinu smrti ulazim
Ja prodirem u nju, u samu srž smrti
U sve njene pore i biti

I dok ulazim, cijeli svijet,
svi naraštaji, sve rođeno i mrtvo,
stoji mi pred očima

Sve predamnom spava u tami,
i kuca pozaspalim srcima otkucaje sna
iz kojega ih jedino Onaj koji im je dao san,
može probuditi
Oni spavaju, pred očima svog Otkupitelja

Sav ljudski život; mi spava na dlanu
Cijeli dom umrlih snuje otkupljenje
I biti će probuđen, da spozna Riječ:
dok Sin čovječji 3 dana ne bude u srcu zemlje (Mt 12, 40)
Da navijesti i onim usnulima od početka
radosnu vijest

Dolazim pred tebe, drevni djede i bako,
drevni Adame, Evo; majko, brate, i sestro
da ti navijestim radost vijesti tvoga Spasitelja

Vidite, ja sam morao ući u dubinu smrti

da bi mrtvi
koji čuju glas Sina Božjega, živjeli (Iv 5, 25)

A ovo je ta radosna vijest:
Ove su riječi vjerne i Istinite
Tko čuje ove riječi, Živi uvijeke

Nije Bog, nevidljiva energija, Sila, životom mrtva
Ta zapisano je:
"Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev"
Nije on Bog mrtvih, nego živih (Mt 22, 32)

Ja držim ključeve smrti i podzemlja (Otk 1, 18)

Cijela dolina mrtvih u zemlji spava,
i na moju Riječ ustati će svi mrtvi
iz ništavila svojih života
doista, bez otkupljenja grijeha
nema kraljevstva Božjega

Na moju riječ otkupiti ću one koji vjeruju
od grijeha koje čine nasljedstvom grešnosti
po prvom čovjeku koji sagriješi protiv mene (Rim 5, 17)
Ja ću im oprati tu ljagu

Samo jednom riječju,
mrtvi koji ovo čuju u dubini svoga srca,
živjeti će uvijeke

Aureola, oko vrata
Iznad stasa, malo hlada
Ispod ruke, odveć vrsne
Stajale su knjižne zbirke
Što mislima su listale same

Vrtjela se aureola, dok ju
nijemi, zrak prigiba
Podiže ju, sad ju spušta
I nitko ju ne vidi osim
Tamnog kuta, usred kuće
On ju pozna, kao majku

I opet se u kamen vraća
Nitko to ne vidi osim
Osipa na blijedom licu

Mnogo ljudi, puno žara
Malo priče, dijelom lude
Zaiskre im tada oči
dok se pravdom, ne pogube

Dobri ljudi, sve od reda
Prave riječi, mile, vrsne
pravedničke zlatne prakse

Stigle su da i rukom uzmu
Stalni kruh neba sav oduzmu
Što piše sa tintom blijedog traga

Stoje tu ispred mojih nota
Usred ove pjesme trubadurske
Dok vokali, na umoru,
trude se da trud isplate

U njoj su došle da neočiste
Novinarskim perom sjaja

Da izbrišu, da pogaze
sve male staze, usred hlada

Neki kažu da život koji živim
je samo ludost
Ne čekam zdjelu od zlata
u vjeri koju posjedujem

Ali blaga ovoga života
će polako prijeći u prašinu
I ovaj luđak će pronaći svoje zlato
u Spasitelju kojem vjerujem

Luđakovo zlato
Čeka u kruni

Luđakovo zlato
U gradu koji se spušta dolje

Ostavit ću zlato koje si ne mogu priuštiti
Za vrijednijom nagradom posežem

Ja ću ispovijedati "ludi" Kristov križ
i čekati na svoju nagradu

Luđakovo zlato

Mudrost križa je jednostavnom za prihvatiti
Ali samo ludost za one koji ne vjeruju

Oni mogu reći da sam budala
zbog križa koji nosim
Ali zlato koje moram pronaći
se ne može pronaći u zemaljanim stvarima

Kada krune od zlata
su položene pred Njegove noge
tada vrijedno Janje Božje
je blago koje ćemo zadržati

Neki me mogu nazivati luđakom, neki me mogu nazivati čudnim
Ali radije bih bio luđak u očima čovjeka
nego luđak u očima Boga

(prijevod pjesme - Petra - Fool's gold)