Nedovoljno dobar za ikog

10 svibanj 2021

Nedovoljno dobar, nedovoljno lijep
nedovoljno privlačan, nedovoljno sve

Život je igra, tužnih čežnji
i usamljenih pogleda
na hladnim proplancima
onima, što davno izgubili su se
u šumi, u spokoju ptica,
i tamo, na pučini, umrli su

Prijatelji svi,
kao da su nestali
negdje daleko su
odmaknuli su se od mene

Nikog nema da pita
"kako si"
Nikome doista,
nije u dubini stalo

Život u meni, već
odavno, umro je
na konopcima,
sa vrha planine,
kao maslačak, prosuo se

Tko dođe, taj brzo ode
zajedljive duše,
lažnh ideala i lica
iz očiju im,
kao nekih bolesti klica

kao i one, duše naizgled dobre
što poznaju pjesmu i stalo im je
do ljudi, do čovjeka, do vjere

Nedovoljno dobar, nedovoljno lijep
nedovoljno privlačan, nedovoljno sve

Život je igra, tužnih čežnji
i usamljenih pogleda
na hladnim proplancima
onima, što davno izgubili su se
u šumi, u spokoju ptica,
i tamo, na pučini, umrli su

Oznake: poezija, Osobno, umjetnost

Depresija

08 svibanj 2021

Depresija, moja majka,
moja jedina

Tu za mene, jedina
je uvijek bivala

Kada trebalo mi je ljubavi
svojim velom suzu
mi je pokrivala

Kada drugi nestali su,
ruku svoju, na me
je stavila

Rukom me je mekom,
u postelji othranila
Snježnom me je dekom
u postelji udavila

Kao dijete, za ruku me je
vodila, poput zvijezda
nebeskom se noći
u tuzi porodila

Depresija, moja majka,
moja jedina

Kao cvijet usamljen
što vijori se na vjetru
u polju prepunom maslačaka
mene je zapazila

Dušom me je mekom,
zaboljela,
snježnom me je rukom
zavoljela

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.