U zraku dana

21 listopad 2014

Na pola puta, usred
zraka, bura bije, negdje ljuta
Negdje spokoj, u tišini,
Vani cestom, kruže staze
Ljudske noge njima tope
Sve što sunce silom ljubi

Dobrote sad miran gubi
sjaj steknut krunom se ljubi
Ptice zrakom pravo lete
Ništa ih smesti ne može
Potpuno zakopane prošlosti

Nestaju u obzorima vjetra
Bude se vidom novog jutra
Neke nove svjetlosti
da potuku, beskraj milosti
u nevidljivosti srca

Samo dragosti srce ostaje
Prah i prašina odlaze pod noge
Ptice se visoko vinu da lete
da zajedno lete,
iznad dubina mora
Brodovi ih gledaju veličinom sjete

Ne znaš li stranče,
da dubinama mora se mora letjeti
prije nego valovi,
otpuhnu dodir za srce

Samo dobar dodir prati srce,
i samo ga istinska nada veže
Da se opere kao sol zemlje
i svjetlost svijeta
u ogledalu duše

Malo toplo

10 listopad 2014

Malo toplo, kad mi priđe
Nešto blisko, tako drago
Oči mi k tom biću diže

Malo toplo, primilo me
Negdje za dušu uhvatilo
I kad sa "ne" me odgurnulo
opet djetetom me osvojilo

Malo kad mi priđe,
usred hladnog zimskog neba
plima tada sve je bliže

Sjetom dozivaju ptice tuge
Zanimaju ih gdje su duge
što su pisale pjesme
iz djetinjaste glave lude

Malo toplo, iznad sunca
Valovima prati sjene
rukom jedne kriomice
zatočene mišlju žene

Ne poštivanje

01 listopad 2014

Jesu li 32 poruke u 1h puno?
Pitanje je za dežurne kritičare
Loše-slučaće, rame-plakače,
trač majstore i treće strane
One zakinute zviždaće u nebo

Koliko je potrebno za poštovanje
A koliko čovjeku za zaborav?

Reče dobro jedna knjiga:
a kada se desi vrijeme nemira,
tada takva osoba zanemaruje sve zakone
jer gleda da zadovolji jedino svoj cilj
ne birajući načine, dotadašnje držanje
i ne mareći za bonton

Zar je poštovanje u nasilju?
Ne znam, ali zna čovjek i vidi što osjeća
Na silu izricanje, prodikovanje,
pametovanje - ta kako to može dati radost?
Onaj bez mudrosti ide tim putevima -
jer da ima mudrosti, znao bi da se mir
ne stječe u sječi jezika

Jezik koji se prepire - to ljuti čovjeka,
udaljuje ga, ubija mu dušu,
već ionako ubijenu od ponavljanja
Namjerno pak i zajedljivo pametovanje,
korak je unatrag, ali oni bez mudrosti
svjesno svojih jezika ne da ne mogu -
ne žele suspregnuti. Možda čak i ne mogu,
jer nemaju mudrosti.

Jesu li 32 poruke u 1h puno?
Kako odgovori na to, ako osoba,
zna da vas time čini ljutitim,
da se osjeća maltretirano i zagušeno
Zar i riječ ne može biti nasilna? Može,
kažu sestre knjige - oštrije od mača,
a mnoge od njih su vatrom skončale

A je li još gore od toga puno -
ne odgovoriti nekome, na jedno direktno pitanje
To upućuje na 2 odgovora:
Prvi je, da ako se zbog nekog razloga
taj odgovor ne želi iznijeti,
otkriva da osoba zapravo nema što reći,
jer je svjesna i sama,
da direktno-konkretnog odgovora nema
Pa se pribjegava bježanju od odgovora
Još je gore, ako se pobjegne,
tj. ako se ignorira srce i vapaj drugoga
za tim odgovorom -
kako je moguće da je netko u stanju izrecitirati
knjigu teksta, a ignorirati jedno suvislo pitanje:
Tu se tada iskazuje ono
čemu je majka očiglednost -
sebičnost ega, koji niti ne želi čuti niti komentirati
ama baš ništa, što nije po volji;
pa čak niti dati taj jedan,
suvisli odgovor.
A pitanja - ona nisu tu bezveze;
traže odgovore onima koji tvrdnje upućuju
No neka - vidi nebo i jezičare,
i kuje za njih plan
da im plati po jeziku njihovu

To tada postaje rak rana za dušu te osobe
Jer mora se svjesno boriti
na nahrani svoj gladni ego,
dok drugoga proglašava oholicom,
a namjerno se izbjegava dati naoko
jednostavan odgovor
Gdje li je tu pravednost?
Oholost moja Gospodine
ako je u traženju odgovora,
i osobnoj nemoći od ljutnje što ga nisam dobio
neka bude u tražnju odgovora s Tobom
neka ne bude u traženju odgovora s takvima

A da li su odgovori jednostavni?
Očito nisu, jer bi ih se podastrijelo
Kao što brodovi prostiru svoja jedra
Tako se i riječi mogu da žele, prostrijeti

Drugi odgovor je, da osoba zaboravlja
na pitanja, i da uslijed opet prevelikog "ja",
niti ne vidi pitanje bližnjeg
Poput zamagljenih prozorskih stakala
uslijed tmurnog neba, i nevidljivih zvijezda
Poput ljubavi koje se kunu za drugoga,
a zapravo pokazuju da su tu
jer ne žele ostati same i jer nemaju
pouzdanje u sigurnost u života,
traže zaštitu na svom (jezičnom) ognjištu
Čovjek doista nekada tada vidi na tom nebu,
i svoj odsjaj, koliko mu je do sebe stalo
I koliko ne vidi drugoga - to tada
ne vidi, niti ne čuje
Jer bi čuo, pitanje

Ili ako je namjerno prečuo -
ljudski bi odgovorio na njega

No čemu se onda sa takvim bosti?
Ako netko ne može dati jednostavan odgovor,
čemu njemu davati odgovore koje on traži?

Dobro kaže jedan Mudar čovjek:
"Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!'
Što je više od toga,
od Zloga je."

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.