Bizovac

07 srpanj 2021

Ležala je na mojim rukama
dok usmrćen bijah u svijeta mukama
Tutnjala je s neba kao šaš
Uz Aljmaš, uz Kopački Rit,
u smiraj prirode, naš
"Mico" sam ju znao zvati
jer me voljet, će tako znati
rekoh sebi, u izvoru, svoje duše

I kao večer, sva uz Dunav,
Presjek Osijeka, u života mislima
rijeka se života njenog
razlika u srce moje
Disali smo tad u dvoje

Bizovac zavoljeh,
kao rosnu ružu
Kao magla, odveć jaka
ljubila me kao zraka
Sunca cvjetnog njenog lica
od maslačka cvijeta, darovnica

Kao sreće, potok veće
držala me kao majka
Kao sestra, od praiskona
ljubila me srcem zvona
Što zvoni zrakom,
dok sve plače osjećajem
u vrtlogu riječi, od miline
Zvoni morem, zvoni pustinjom,
zvoni čak i polja buktinjom
Kao žito, kad se zlati
Kao osmjeh, kad se vrati,
U oči tužne, tužne čežnje

Volio sam ju kao dijete
Što me ljubi, svo od sjete
Čuvao sam ju kao tugu
Nikad ko' nju, nijednu drugu
Ljubio sam je kao ranu,
što mi budi ljubav hladnu

I dok ove riječi traju,
negdje u tom, zavičaju,
znam da srce, negdje muči,
negdje hoda, negdje buči
u svom miru, odvojenom

Zapitam se tada, da li
negdje gleda, jedno lice
neshvaćenog leta ptice
Negdje čuje, što žubori,
kamen vreli, što se ori
Ispod ovih dječjih prsa
Kao pčele sestre osa
Malo dalje, ali bosa,
ne poreza me njena kosa,
noge i jutarnja rosa
rašireni dlani sjete,
što se sjete, kao dijete
da se srce sakrit ne da
Ono ljubi, izvan reda
Izvan godina, i svog vijeka
Jer za srce, nema lijeka
Ljubi, gazi, rasporazi,
Uzmi, metni, sam ukradi
Al' se srce slomit ne da
Ono ljubi, ono voli
Zaboravit neće,
pa da i cijeli život, gorko boli
Životom diše, jer sve piše
Da je ljubav, u riječi sveta
Jer zaludi svu pamet svijeta
Nikog nema, da se mjeri
Sa njenom snagom, kad sve stvara
Ljubav, rat, i zaluđenje,
stare duše, oslobođenje

Pa pogledaj što srce radi:
u ljetu cvjetnom oku tuge
ono zamisli, da nema tuge
ono zamisli, na neba duge
I pogleda ih, tako jasno
Zavoli ih, tako krasno
Poljubi u njoj, cvijeta pticu
I u vjere čudom, Moći silno,
u srcu vidje, nauštrb svijetu,
tog voljenoga svijeta pticu
Svoju izgubljenu, nježnu, pticu,
Svoju zagrljenu, dragu,
"Micu"

Oznake: poezija, Osobno, umjetnost

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.