Vjetar zagrljaja

29 rujan 2015

Vjetar zagrljaja, iz daljine puše
Puteljcima dolazi, iz ruku izmiče
Negdje kopa sebi sklonište
Da dođe, zapuše, i isčezne
A u duši i zagrljaju vječno ostaje

Miliju me njegove sjene, njegove oči
Zapuhne hladnim sjeverom
Da pogledam u sjevernu zvijezdu
Kako zablješti u mom srcu

Tako blizu, a tako daleko
Ipak bliže srcu nego dalje
Ipak tiše nego gluho u tišini
Kao uho nježnosti
koje napreže se, da čuje zrake svjetla
i zrak kako šušti
Da ne bi bilo ne, nego da

Vjetar, kad se vine,
dignu se palube, mora

Nekih naših nastojanja,
nekih osmjeha

On nam govori, što je dobro
što nam želi reći,
gdje da plovimo, jer more je dom
I nosi svakog tko u valu pliva
Posebno onog tko voli more i zna za njega

Samo vjetar odnosi sol sa zemlje
Samo more ga opet rađa
Burom dolazi na valovima
poput spavi reže u ponor
svoje brige da ih jednom
novi dan izroni

Jednom sam otkrio jarbol iz mora
Pun hrđe i nagrižen od soli
prije nego sam ga vidio
zanjihao ga je vjetar
Da dođe, zapuše, i isčezne
A u duši i zagrljaju vječno ostaje


"..za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo" (Efežanima 2, 10)

Mudre izreke 10,12 Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.

Mudre izreke 17,1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.

Efeženima 4, 29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31 Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!

Druga poslanica korinćanima 7,10 Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.


Lastavice

14 rujan 2015

U zraku lastavice
Krile se, lete, prolaze

U mirisu, tišina ptica
Nebesko platno, pokisli slikar

Miruje sa zrakama sunca,
prirode idila
sebe vadi, pred portretom
Jedna stara okućnica

U zraku crvkut ptica
Čuju se, vide se obrisi lica
Bijedog tijela njene duše
Nacrtala je cestu na putu
I svoje vječne riječi

Pored obzora njišu se stabla
Lišće pada, život daje
Trešnja paucima mrežu krade
Od nekud dopire muzika glasna

Rijeke žubore,
vijori se vjetar
patke plivaju, pa se vesele
Lunjaju struje oblaka

U zraku lastavice
U zraku miris ptica
kao tamjan šire se

Lete se, dodiruju,
u zraku, kriomice
dok nas ljubi to
Nebesko svjetlo lice



Evanđelje po Luki 12
24 Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica!
25 A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat?
26 Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti?
27 Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.
28 Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!"

Evanđelje po Luki 6
32 "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje.
33 Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.

Evanđelje po Luki 12
4 "A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti.
5 Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!
6 Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja.
7 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!"

Mila duša

04 rujan 2015

Mila duša
glasno stenje
duša joj, u tišini vene

Neke njene, suze meke
Prolile se, pokraj deke

Poskliznule se, pale
Snovima su jecat stale

Porazile su,
sve ju noći
Kada pogleda,
u izvor u noći

Sa medvjedićima
u tišini plače

Nekada nečujno
kriomice, kada ni ne zna
da ju moje srce gleda
Prođem pokraj, njenog neba

Osvijetlim ga, probudim
i svoj trag joj
blagoslovom poljubim

Pa ju čuvam,
da ni ne zna
da kao drvo čuva to srce
ova moja duša brezna

Otkrivenja

01 rujan 2015

"O Bože Zemlje i Oltara,
Prikloni se dolje i čuj nas plač,
Naši zemaljski vladari zamuckuju,
Naši ljudi se zanose i umiru,
Zidovi zlata nas zarobljuju,
Mačevi prezira razdjeljuju,
Ne uzmi grmljavine od nas,
Nego uzmi naš ponos"
[G.K. Chesterton]

Samo beba u crnom bezdanu
bez razloga za mjesto poput ovog
Zidovi su hladni i duše plaču u boli
Lak put slijepima za poći
Lukav put za budale koje znaju
Tajnu Obješenog Čovjeka - osmjeh njegovih usana

Svjetlost Slijepih - vidjeti ćeš
Otrov koji mi razdire kičmu
Oči Nila se otvaraju - vidjeti ćeš

Došla je k meni sa zmijskim poljupcem
Dok je Oko Sunca rosilo na njenim usnama
Mjesečina hvata srebrne suze plačem
Pa liježemo u crni zagrljaj
I sjeme je posijano u svetom mjestu
I gledao sam, i čekao zoru

Svjetlost Slijepih - vidjeti ćeš
Otrov koji mi razdire kičmu
Oči Nila se otvaraju - vidjeti ćeš

Poveži nas sve zajedno
Oplemeni nadom i slobodom
Ni oluja ni teško vrijeme
Neće ljuljati brod vidjeti ćeš
Vrijeme je došlo da zatvoriš svoje oči
I umiriš vjetar i kišu
Za onoga tko će biti Kralj
taj je gledatelj u Prstenu
To si ti
To si ti


(prijevod "Revelations" - Iron Maiden)




Baruh 3,28
izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.

Prva poslanica korinćanima 3,19
Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

Evanđelje po Marku 4
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40 Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.