Ispod kičme

25 srpanj 2013

Iznad vjedra vjere
Sjedile su bose noge
Dosezale su pogled u oblake,
na kojima Bog je sjedio

Njegove oči gledale su u daljinu
Uzdahnuo je nad djecom
koja zovu se ljudi

Bog šuti. Ne može ništa reći
I želi da ga se upozna bez uvjeta čudesa

Malo zatim sunce koje je stvorio
mu objasja lice

Ispod kičme leže mu milijuni na srcu
Njemu, koji nikome nije ništa dužan

Pogleda dolje, na svoju sliku i priliku:
Ljude koji imaju srce, maštu i slobodnu volju
Da čine, da manifestom zadaju udarce ništavilu

Bog šuti. Ne mora ništa reći
Ta što on kaže, dovoljno je da bude
Zbog toga ne govori, ne govori..

A čovjek, smatra sebe jedinim
Koji ima milosrđe, i koji zna za milosrđe
Koji može osjetiti ljubav, i dati ljubav
Koji osjeća u dubini što je dobro, a što zlo
Kao izvornik svega što mu je u posjedu

Tko je doista dao svu tu istinu u srca
Nije kap veća od mora, niti lonac od svog lončara

Ako maleni ljube, i opraštaju čistog srca
Kamoli tek ne može Onaj koji oprost u srca dade
Koji pomiri čovjeka sa zvijezdama nasuprot njemu,
i tužne oči sa kišom koja pada na zemlju

Sve je dar, i sve je negdje zapisano
Da se očituje, po otvorenosti srca


Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." (Ivan 7,46)

Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Ivan 6,68)

A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga (Ivan 17,3)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.