Rana mala, stajala je
sve do sada
čekala me u divljini
gledala me u tuđini

Rana stala, da zanese
More nježno, od sva šuma
Da pogladi sav ju vjetar
Mirisima krajnja juga

Stala rana, da se steže
Ruke da si, ne poreže
Morem zlatnim, slanom pjesmom
Papirnatog je traga čežnja

Rana sva se, u meni stvara
Dok vidim sunce,
u sumrak večeri
A negdje u njenom srcu
tamo se moj dan bijeli

Uslijed nerazuma,
planine se ruše
Mostovi iznova se dižu i zaspu

Ono malo poštovanja,
što zatražim, nikada iz ruke
ne dobijem ljubljena srca

Jer kakvo je srce
koje zamoliš, da te ne ljuti
i kažeš mu Jedino
Aposlutno Jedino zacrnjeno,
što može te izjesti
da upravo, to Jedino počne raditi

Ponovno Hrpa poruka, hrpa psihičkog
ugnjevatavnja, na mozak uzmenirujućih riječi
I nikad pitanih, uvijek izricanih misli
Kao šum vode i lavež pasa u daljini
kao topot kopita konja
taj glas nikada ne jenjava
da me svojom šibom ranjava -
baš kada tražim mir

Gdje je ljubav? Gdje je ljubav,
u davanju nemira, u nepoštovanju (mira)

uslijed nerazuma, uslijed nerazbora
Ta nemir udaljuje čovjeka, ne mir

Koliko puta, moraš reći suncu
da drvo raste od kiše i svjetla

Koliko puta, moraš reći nekome:
da prekine ono što te psihički mori
A tišina ne mori, ona liječi srce

Želim biti pokopan uz tebe Bože
Želim da me nema,
u ovom svijetu ludosti
rođenih još od rana djetinjstva



Psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (npr. – ponižavanje, ismijavanje u javnosti, nazivanje pogrdnim imenima, psovanje, kritiziranje tuđih ideja i postupaka, ispravljanje i prodike, prekidanje osobe dok govori, nadvikivanje, iskretanje svega što netko kaže, umanjivanje i poricanje nasilja, okrivljavanje žrtve za svoje nasilno ponašanje, ignoriranje, zastrašivanje, prijetnje, pokazivanje fizičke nadmoći, zabrane, uhođenje, praćenje, kontroliranje telefona, pošte i osobnih stvari, uništavanje nečijih predmeta, prijetnja samoubojstvom). Prepoznato je kao oblik obiteljskog nasilja u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji NN 137/09, 14/10, 60/10.

Propovjednik 10,15
Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.

Došla mi je neka tuga
Od blata
i od jada

Nema nikog, da me čuje
da razumije

A kada kriza dođe:
tada teror počinje

nekontrolirano,
kako kokoš koja se vrti u krug
i udara u stup

Ona nese i šalje tisuće jaja
nenormalno teroriziranje
pijevaca
nasilno ugnjetavanje
- nije tu nikoga briga
jel tko povrijeđen
Da li pijevca boli krilo ili kljun
i da li želi ikoga čuti
da li želi pjevati pjesmom dok ga boli
ma koga da to zanima

A gdje je tu mir

Jer nestrpljivost i
kritika na svoj račun
rak rana su da sebi udovolje
Dok se sami ne ubiju

Svladala me neka tuga,
jer nema razuma da me vidi
nema razuma, da mi da
to što tražim
da da mi mir
kada mi je nemir

Kada noć dođe,
u mojim koracima, pojavi se slutnja
Na nekim naboranim očima
Neka tama zaplovi na zapad

Jer ono što volim,
gleda me očima najdivnijeg djeteta
a robuje raljama živaca

I problem iz ničega, je otajstvo
tisuće zvjedzadnih suza

Djetinje, neodraslo, nezrelo
Zamagljeno, mene u okove
nekakvom silom, okovalo

Sve je negdje, u zemlju zakopano
Nebo je dalo otvoreno sunce
Čovjeku premalome
Natopila je sve kiša
I poplavila bujice srca

Negdje tamo, pored mog kamena
Volio bi da me ne proklinje
ne tjera na grijeh
Ali ralje ne daju pogledu da vidi
i tisuće riječi, ponovnih poruka,
misli - tada obasipaju
i dušom more zaleđena jedra
jer afekt je neprijatelj smiraja vala

Suze moje zaspale su
Jer nekakvo stanje dolazi
koje želi da kontrolira, da dominira
vjetrovito da mijenja raspoloženja
da me uzme, da gospodari samnom
da mu budem rob, dok mi cijeli život
ne ukazuje na grijeh,
dok ne umrem
kao što jedna žena
davno za svoju palubu proreče

Tada počinje, svaki dan
u vječno sklopljenom odnosu
za sva vremena, da mi drži nemir,
da mi razdire dušu
kojom više nemam mira
jer odgovaram, da bih plaćao
za svoje grijehe

Zarobljen, pritisnut, zagušen
Brod duše moje, u ucjenjenim
mramornim morima
Pokazuje mi crni vrtlog



Evanđelje po Marku 7,28
A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih."

Propovjednik 10,15
Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.

Mudre izreke 15,5
Luđak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno čini.

Mudre izreke 14,3
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.

Druga knjiga o kraljevima 20,5
"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin.

Ezekiel 24,16
"Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza!

Jeremija 9,9
"Zaplačite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim naričite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne čuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade.

Na njenom licu,
boje su meda, sjene i dima
Vječne lađe
tonu u suton
gdje gledaju dubinu mora

Hoće da polete, hoće
da se bace
Bace duboko
u ponor osjećaja mora,
u rašireni zagrljaj

Snježna boja
Na njenim crtama sreće
U njenim rukama
Ljubavi je cvijeće
Zasviralo u po noći
Od elegičnog takta melodije

Vidio sam njene vjeđe
Riječi su joj, postala rjeđe
Opipao sam njene muke
Nosila je blago perje
I posteljinu, ispod ruke

Snježna boja tišine,
zagrijala mi srce,
dubinom svoje sjete
Probudila mi je Duha
tad slomila me kao dijete
I Duh se hranio beskrajima
otkrivenja Riječi,
Riječi što zaživjele su mi u duši
Da me vode i nadahnjuju mi srce

Ona davala mi je samo svoju ljubav,
sjala mi je kao poslane zrake sunca
što ljubile su mi lice
od beskraja do beskraja

Zavoljeh je odmah,
kao mirnu suznu rosu,
što jutrom mi započinje dan

Bila je tu kao mali medo sa police
Koji podsjeća na njeno srce

Još ni ne zna, da sam zauvijek
uronio u njenu bol
da čuvam ju u srcu
Kad došla mi je kao rosa
Kad nosila je blago perje
I posteljinu, ispod ruke


"Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od" Duha. (Evanđelje po Ivanu 3,8)

"kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju." (Druga poslanica korinćanima 6,10)

Evanđelje po Ivanu 12,35
Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.