Tvoj zov

29 rujan 2013

Nad dolinama morskim
proteže se jeka istočnog zraka
U toj rosi ljepote, izranja
Zov vode što poji dušu moju

To dalek je zov iza maglovitih polja
Kamenju odveć snažan i vjeran

Stijene pjevaju u tišini
U sebi skupljaju nemoć što im je pala
Kao ostatak zaborava ispod nogu

U njima progovaraju molitve ljubavi
Da se ne zaustavi vjetar
Što silinom duha udara u stijene

Ni zrak ne mogu spriječiti
niti vatreno sunce, da spali im želju
Zov koji je upućen iz nutrine
da se rodi iz vode i tišine
I podigne na Zakon duha

Ne znam da se ne odazovem, srcu riječi
Što mi govori
Iz daljine doziva me,
i naziva me ljubavlju

Ono me zove, iz dubina srca zove

Od rođenja prvog pogleda
srce mi temelja zasijeca
I gradi svoju nastambu mi na rani
Kući mu čisti duhom oprosnim
Tijelo mi dira osjećajem radosti

Pogled mi doziva kao
Oči i duša djeteta
što se rađa kao
vjerni svjedok istine
koja ljubi raskajano srce


Psalmi 4,2
Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Psalmi 4,4
Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Psalmi 18,7
u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Izaija 55, 10
"Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11 tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."

Evanđelje po Ivanu 10,3
Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. (Evanđelje po Mateju 18,19)

Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. (Evanđelje po Mateju 24,35)

Nemir

20 rujan 2013

Nemirna glava, smušene misli
To je odraz nekog zrcala,
koje pleše zlatom strpljenja

Nemirna je pjesma,
ugriz glavobolnog neba

Muče ljudi sami sebe, dok se ne utješe
Da bi u snovima idile zaspali

Nemir tada napušta, on odlazi
u tajna skrovišta ljudskih srca
U neopjevane domove tihih soba
Da i on počine od turobnih misli

Spava on u miru
da odmori opet za zlo
Dok ne uđe u ljudska srca
i razdjeljuje ih, to mu je zadaća

Svaki dan iznova, dolazi
Tko li ga ovlasti, drznika
Sam se pobuni protiv bijelog neba
Da u mrak zaodijeva ljude

Nemirna je ova pjesma,
glazba je to glavobolne note

Riječ je njezina tiha voda
a izvor njen je srce malo
Ljubavi puno, zanesenosti
i zagrljaja djetinjeg dodira



Izaija 14, 12
Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? 13 U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. 14 Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.' 15 A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!"


Estera 3,15
Skoroteče žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i častili se, grad je Suza bio uznemiren.


Baruh 3,1
Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2 Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.


Izajia 53,3
Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.


Evanđelje po Mateju 8,19
I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao." 20 Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."

Hvala ti za toplinu

13 rujan 2013

Hvala ti za tvoje tople riječi
Što me za srce uvijek griju
Hvala ti za ono malo vedrine, što mi pada
Kao kiša strancu koji gleda kroz svoj voz

Za puste livade, što prostiru se pred nama
Dok ih vjerno čekamo kao rosu
Za to ti hvala
I za nekoć obojano lice sreće
Koje daruje mi puninu dana

Ovo su neki, cvrkuti zime
Koji polako tonu svoj san
Jesen ih pere, svježinama sjete

Hvala ti za dodir mora,
usred burnoga početka ljeta
usred maglovite večeri slutnje

Tonu naši koraci u bedem vina
Opit ćemo se životom pijanih
Prije nego li nas probude

Lavež pasa, i lajanje nestvarnih ljudi

Hvala ti za mir u srcu, za jedan dodir
Od srca punine
Iz dubine njega
Za ovaj mir ti hvala

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.