Nisam nikad bila tip od kompjutora, TV-a, filmova, serija. Nikad me to nije previše zanimalo. Tu i tamo bih nešto pogledala. Tu i tamo bih se potiho navukla na neku sapunicu ali nisam nikad čim dođem kući letala na TV, nisam nikad letala na komp, na internet. Nikada mi ništa od toga nije bio prioritet....
Sjećam se sada, kada sam uselila u svoj stan poprilično dugo nisam imala TV, nisam imala telefon, a kompjutor i internet su za mene bili naučna fantastika, iako je to bilo prije svega nekoliko godina. Komp sam imala na poslu i to mi je bilo sasvim dovoljno.
Nije da si to nisam mogla priuštiti, nego jednostavno nisam željela sve te novotarije blizu mene, u svom stanu. Jednostavno, nisam imala potrebe!
Ali jedno sam imala!!
Imala sam svoje knjige! Svakakve knjige! To mi je tada bilo jedino važno. Oduvijek sam sanjala da jednom kad budem imala svoj stan, da ću u njemu imati samo svoju sobu za čitanje. Zaista mi se tako i dogodilo! Vremenom sam došla do vlastitog stana i prilikom adaptacije, jednu najmanju sobu u potkrovlju, jednu sobu s jednim krovnim prozorom, jednu sasvim toplu sobu namijenila sam sobi za čitanje.
Imala sam viziju kako bi ta soba trebala izgledati.
Poslagane knjige po policama, po podu, po svuda, jedna stara fotelja i jedna lampa - to je to! Više ništa od toga nije potrebno.
Tako je trebala izgledati moja soba za čitanje.
Nikada nije tako izgledala jer je uskoro nakon toga doselio moj bivši i od moje sobe za čitanje napravio je sebi radnu sobu. Sobu koja je bila pretrpana kablovima, vidama, raznim alatima a moja velika ljubav - knjige, nazirale su se samo u tragovima....
Toliko sam bila očajna jer moje knjige i sve knjige općenito su moja velika ljubav, ja se najbolje osjećam kada sam okružena njima, najbolje se osjećam u biblioteci ....
Jednostavno, obožavam knjige, volim čitati, volim razmišljati, volim diskutirati, sve ja to volim ....
On je volio tu tehniku i taj neki virtualni svijet a ja sam voljela, i još uvijek volim knjige, umjetnost, glazbu, duhovnost, prirodu - dakle, bili smo dva suprotno dijametralna i nespojiva svijeta koji se ne razumiju... Niti on mene, a ja njega još i manje... On je satima mogao pričati o elektronici a ja satima o alternativi, o knjigama ..... Ali, to je sada već stvar prošlosti ....
Uskoro tj. za nekoliko mjeseci. Kažem uskoro, jer što je nekoliko mjeseci naspram cijelog života, vraćam se konačno u svoj stan i uređujem svoju sobu za čitanje.
Sada ću je konačno moći urediti onako kako sam to željela od prvog dana. Više je ne dam nikome, ona će zauvijek biti samo moja i borit ću se za nju.
Ali, sada pored polica s knjigama, fotelje i jedne stare lampe tu ću još dodati i jedan mali stol - to više neće biti samo soba za čitanje, mislim da će to biti i moja rezidencija za pisanje ....
Oznake: soba, knjige, moje
