Danas sam ušla u 37 godinu. Uhvatila sam konačno malo vremena same sa sobom da napravim rezime ovih mojih 37 godina života.
Što sam napravila? Ne znam ni sama, vjerojatno nešto jesam. Vjerojatno me po nečem pamte.
Za neke sam napravila ništa - za te me i tako nije briga jer ne živim za njih već za sebe.
Za neke sam napravila svašta - radi njih sam sretna što ih imam.
Kroz ovih 37 godina u moj život su često ulazile divne i nadasve posebne i raznolike osobe kojima mogu zahvaliti na mnogočemu.
Oni su u moj život često unosili vedrinu, nadu .... S njima sam otkrila neke nove dimenzije postojanja. Najbolje knjige koje sam ikada pročitala dolazile su od mojih prijatelja, najbolja muzika. Mudrosti o životu, mudrosti i smrti, sve je to došlo od njih. Sva prekrasna putovanja bila su s njima. Velika iskustva i učenja koja su ti došla u život, uglavnom su došla s njima. Nešto neprocijenjivo.
Mnogi više nisu tu samnom. Neki više nisu ovdje jer su završili svoj ovozemaljski put. Nekima je život namjenio neki drugi put, daleko drugačiji od mojeg. Putevi nam se više ne presjecaju tako često kao nekad prije.
Svih se rado sjetim.
Kad su odlazili iz mog života, često bih bila tužna jer vremenom srasteš s tom osobom. Kažu da je to tako.
Ljudi ti dođu u život, odrade s tobom dio puta i krenu dalje - svatko svojim putem.
Malo je toga što je baš zauvijek.
Sretna sam što mi je uopće ikada dana mogućnost da odrastam uz takve individue, svi toliko posebni, svi toliko različiti.
Što očekujem od budućnosti?
Ništa, Kad nešto očekujem često se i razočaram, zato bolje ovako - praznina.
Što planiram u životu?
Nemam plan, živim sada i u ovom trenutku. Planovi se često izjalove a onda u ustima ostaje gorak okus.
Što želim?
Imam jako puno želja za sutra i dan nakon toga .... i još puno dana iza toga .....
Hoće li se želje ostvariti?
Ne znam kako ali nekako vjerujem da hoće ....
Oznake: 37, vjera, budućnost, prijatelji
