Neki dan sam bila na irskim plesačima. Njihovoj magičnoj predstavi želim prisustvovati pa iskreno barem jedno zadnjih 10 godina. Stalno želim. Čujem da su u mom gradu, pa u nekom drugom gradu koji nije na samom kraju svijeta, pa onda kombiniram, planiram kako to izvesti, kako okupiti ekipu koja bi išla, koju to zanima, koja želi ....
I redovito, uvijek mi se nešto poremeti i krene onim tokom kojim ja ne želim. Ne stignem do irskih plesača ....
Nedavno sam se bacila u duboka razmišljanja, kako sve ono što mene veseli, ono što želim vidjeti i čuti, kako sva putovanja - jednostavno prođu pored mene jer ja jednostavno ne mogu nešto planirati, jer nekog čekam, jer mi je preskupo, jer uvijek nešto jer.
Jednog dana jednostavno sam odlučila, dosta je .... Život je ovaj sada i ne propuštam više te sitnice koje te čine sretnim, koje te nadahnjuju i hrane dušu.
Ako si ja i dozvolim malo oduška i malo slobode i malo nečeg što mene uveseljava i čini beskonačno sretnom, nitko neće umrijeti, na kraju krajeva, nikom oko mene ništa ne nedostaje, dajem sebe u svakom smislu, pa valjda i ja nešto trebam malo uzeti za sebe.
Jer ako ja radim i uzmem nešto za sebe, tada ću moći još više dati sebe ....
Ljetos kad sam bila na koncertu Maksima Mrvice, čiji je koncert isto bio moja tiha patnja .... Nekako, sam imala neki osjećaj, i prije nego što sam znala, da ću još ove godine biti na njegovom koncertu. Nemam pojma kako ali nešto me vodilo ka tome.
Nakon koncerta smo ekipa i ja sjedili na terasi i razgovarali, onako uz put. Kažem im da sljedeće što želim vidjeti su irski plesači i da bih voljela da idemo zajedno. Ali, čak ako oni i ne idu, idem ja sama .... Jer ja moram ići ....
Nije prošlo dva mjeseca, jedne subotnje noći vozim se pustim gradom i ispred mene ugledam plakat s njima i u mom gradu! Da ne vjeruješ!
Naravno, da je ekipa bila skupljena i karte kupljene odmah u ponedjeljak .... I tako, baš niz neobičnih situacija.... Sljedeći "projekt" koji jako želim je višednevni izlet u Toscanu, ekipu imam a za dalje ćemo vidjeti .... Naravno, da ako je taj izlet dobar za mene, već će se netko gore pobrinuti da mi napravi najbolji mogući scenarij .... Ne znam zašto, ali ja uopće ne sumnjam u to ...
Doduše, takve se "neobične" situacije događaju vrlo često jer upravo tako živim i tako razmišljam .... Veselim se svemu, trudim se živjeti sada i u ovom trenu, nalazim smisao u svemu pa čak i kad "padnem", brzo otresem koljena i nastavim dalje ....
Oznake: plesači, želja
