mali krug po samoborskom gorju, žumberku, plešivici, pa natrag do samobora.
nakon lagane šetnje kojekuda... (ne, ne, nismo išli vinskim cestama ovaj put!)
krenuli smo na petranje do starog grada...
u osvježavajućoj hladovini...put je dosta strm...još par takvih grbavih metara...pa lagani odmor u sjenci...nekaa mala skromna ciklamica, nisam ih još vidjela ove godine...još malo...preko korijenja i mahovine...
još u 13. st. češki kralj otokar dao je sagraditi tvrđavu koja se kasnije stalno dograđivala, pregrađivala. tamo je i kula s kapelom sv. ane, možda odatle ona lijepa pjesma.
vlasništvo je prelazilo iz ruke u ruku, grofovi celjski, frankopani, babonići, ugarski kraljevi, tahy, erd¨edi, kulmeri...dok nije dopao u državno vlasništvo.prilično živopisno izgleda.pa evo ga sad.na žalost, nema sredstava da se barem očuva što je ostalo.
ovdje bi bilo dobro...snimit neki......horor...poprilično je zastrašujuće, sam čekaš da iskoči neko čudolište...
.. neki ogromni pozoj...ili da se kroz vrata pojavi kakav vitez na kojneku...pa ide spašavat kroz mnoge opasne pustolovine neku zlatokosu djevu......zarobljenu u visokoj kuli...
pogled odozgora...pogled v sredinu kroz sredinu...pogled na trejtu stran...izvor potoka vugrinščak, malo pitko, malo nepitko, ovisno o padalinama...a prek potoka debela raca...koje ni...u gradu, pa, naravno, na klopu, na kremšnite...