krenuli smo u laganu šetnju po kvartu . ne, ne mora se opisivati svaka slika , dovoljne su boje, svjetlost, mirisi koje nam pobuđuje ovo cvijeće, iznenađenje što sam naišla na prekrasnu vrbu. dok sam bila klinka, djeca s ulice vješala su se o grane i njihala gore, dolej, kao klatna, natječući se koga će grane odnijeti više uvis . i trešnje, od kojih je nekoliko raslo u našem dvorištu. preslatke , precrvene , najbolje na svijetu . doduše, i susjedove su bile isto tako dobre , ha, ha. na kraju je mike isplazio jezik od umora i krenuli smo doma. a tamo--- umjesto da nas dočeka s ručkom, micek nas je dočekal - hrčući pod poplunom !  
|