mislijedneplavusche
29.05.2015., petak
junački spjev o komitetu 200, zlatnim tanjurima i nekoliko odabranih kućnih ljubimaca
 uznemirena cjelokupnom situacijom u lijepoj našoj, na grbači sa svakodnevnim problemima onih koji ne spadaju u komitet 200 bogatih obitelji, s jezom gledajući možda zadnju bitku onih koji su se zajedno borili za neko bolje sutra, a sad su na suprostavljenim stranama, a pozadina se zna, naravno... i onda pogledam svoj mali život, svoje sitne radosti, da malo pobjegnem od stvarnosti, i tu naiđem na strahotu međuljudskih odnosa, zbog malog teritorija i manjeg broja sudionika, naizgled oštrijeg i zlokobnijeg predznaka. pa su me na ovaj post ponukali neki postovi koji problematiziraju ove naše potencijalno blogohistorijske reakcionarne i revolucionarne ekranske i vanekranske interpersonalne odnose. konkretno, ono o čemu se diskutiralo na nekim blogovima ovih dana. veselim se knjizi, blogerima i susretu na promociji. je li ovo knjiga svih blogera s bloga, ili isključivo onih koji imaju svoje pjesme tamo? knjiga je završena??? o tomu nema nikakvih javnih informacija, sve dosad kad se u nečijem postu počelo i o tomu. ne onako euforično kako ih je bilo na početku. kaj se nekaj tajilo? i zakaj se tajilo? tko piše recenziju? gdje će se tiskati? cijena? kad je promocija i gdje? naime, željela sam sudjelovati u organizaciji ne samo kao autor nekog od priloga, nego i po pitanju cijene i troškova. našla sam na dvije strane izuzetno povoljne mogućnosti jeftinog tiska, uz automatsko uvođenje u katalog izdanih djela. no o situaciji "na terenu" me nitko nije htio obavještavati, usprkos mojim javljanjima na službeni mail blogoknjigice koju je siniša otvori baš u cilju zajedničke komunikacije. dočekao me "govorni automat" u suhoparnom tonu tipa: poštovana, o svemu ćete biti na vrijeme obaviješteni... o svemu ćete biti na vrijeme obaviješteni...o svemu ćete biti na vrijeme obaviješteni..... silno sam razbijala glavu odakle sad tako birokratski ton, kad smo dosad tako srdačno razgovarali. bila sam odmah poslala pet pjesama, no u međuvremenu mi je iskrsnula mogućnost da uz odličnog recenzenta i ozbiljnog izdavača pripremim zbirku svojih pjesama, te sam poslala molbu da mi na blogoknjigici ostane samo jedna pjesma. yogador je napisao da mu je žao, ali da će poštovati moju odluku. a imala sam zaista opravdan razlog za to, zar ne? pa mi je neki član blogotima poslao probnu stranicu s onom pjesmom koju sam odabrala da vidim jel sve ok, jel treba kakvih ispravaka, no sve je bilo ok, dogovoreno kako će mi stranica izgledati, samo uz opasku da ne želim da tamo bude moje pravo ime i prezime. ovdje sam pod nickom, anonimna, iako me neki znaju i u reali. no nakon tog dogovora sam dobila neku čudnu poruku da to ne odgovara pravilima i da mi neće biti prihvaćena ta izmjena. s tehničke strane, organizacijske, štamparske, ljudske, razumske, umjetničke, ma kako god okreneš, stvarno nema nikakvog rezona da mi se molba ne uvaži. jel netko ima 10 stranica s pet pjesama, ili 1 stranicu s tri retka, apsolutno je svejedno, u umjetnosti takvih pravila nema! Osim toga, kako se onda vrednuju prilozi koji imaju slike??? A takvih navodno ima, ha? nitko nikome nikad ne uvjetuje takve stvari, osim ako se piše po narudžbi uz akontaciju. pa sam pitala zbog čega je sad usprkos dogovoru došlo do tako radikalnog obrata. osoba mi je s privatnog maila rekla da su takva „pravila“. Kakva pravila???. Ucjena. Ili sve, ili ništa. Stara teta, Molimo te da se još jednom izjasniš želiš li sudjelovati u knjizi ili ne želiš? Uvjet je 10 strana, onoliko koliko si poslala, a nisi dala autorizaciju. Od 40 blogera koji su u projektu, 39 ih se apsolutno složilo sa time i poslalo svaki po 10 stranica materijala. Danas smo završili sa svima i još čekamo samo tebe. Kakva pravila??? Jel blogoknjiga pisanje po narudžbi? a uvjetovati kod ovakve stvari bilo kome broj stranica je ne samo besmisleno nego i ponižavajuće. „...Na kraju je samo jedan otpao koji nije imao na svom blogu onoliko koliki je uvjet...“ Uvjet???ideeeeš, otkad se ovdje išta takvoga uvjetovalo? „...nije nikakav uvjet nego dogovor (????) a to što ti želiš da samo ta pjesma izađe (zna se zašto) ponižavajuće je za ostale prema tome smatramo diskusiju završenom nećemo se više prepucavati...“ između ostalog, dočekala me i ova poruka: „...prvo ja sam se javio yogadoru ne znajući za savjetnicu drugo ne moraš baš stalno napadaiti one koji su se primili toga ne vređaj blogere za njihove radove poslali su isto kao i ti i ulaze u knjigu za tiskarom tragamo i susret sa mnom ti ne gine kad dođe do toga i ljudi ne vole da stalno nekaj prigovaraš ne radi se o savjetnici ne govori o jednoj pjesmi izazvala si raakcije koje baš ne moramo tpjeti svako plaća svoj dio kad dođe vrijeme a što se tiče pjesme to ti o sebi govoriš (ona koja sve zna i nikoga ne sluša)...“ dodatno sam dobila sms u pomirljivijem tonu (valjda tu nije bilo kontroliranja s diktatorske stolice, ha, ha): „pošto si na blogu imala pjesme one bez problema moš dati u knjigu. Na natječaj s njima ne možeš i u čemu je problem. Ajde! Samo napiši da pristaješ i nadji greške. U onom što sam poslao imaš neke...“ Dakle, ja imam greške u svojim pisanijama! Kakve? Stilske? Gramatičke? Ma baš interesantno :križam nogu prek noge: uz to sam dobila i informaciju da je „savjetnica“ zapravo odlučivala, kad se vratila iz nekog od svojih penzičkih putešestvija, pa je vidjela da nije onako kako je ona radila „svoje“ blogoknjigice, a posebno joj je zapela u oko situacija moje obične jednostavne molbe da stave samo jednu moju pjesmu. Ne, ne, to nije po pravilima! Tko ta pravila piše? Tko odlučuje o njima? Svi blogeri ili samo dvoje ljudi?? Praktički, ovo se svodi na parodiju parodije: besmislena ucjena zbog osobne netrpeljivosti, uz bijedno obrazloženje da se ne poštuju samoproglašena pravila koja nemaju veze baš ni sa čim. Jesmo li zajedno u svemu tomu, ili nam je to zabranjeno, zato što neki despotski unose tehnički i umjetnički neopravdana neka osobna pravila s nekih drugih blogova, iz neke druge strane? Na kraju, 1. nije mi dopušteno da budem s pjesmom po svom odabiru u blogoknjigici. Nisu mi dopustile one dvije kreature koje su uređivale to sve. 2. Razlozi toga su potpuno besmisleni, neopravdani i subjektivni. 3. Nisu uvažili ni moju ponudu da organiziram vrlo jeftini tisak. Što će se reflektirati na pojedinačnu cijenu koju će platiti oni koji sudjeluju. 4. Nisam dobivala redovito informacije jer je rečeno da će to dobivati samo oni koji sudjeluju. A ostali blogeri? Oni nemaju pravo znati u kojoj je fazi knjigica? Je li to privatna prćija (naravno, krasno će biti izjašnjavanje u stilu da su sve to oni na dobrovoljnoj bazi, pa što se mi ostali bunimo, ccc, oni su podnijeli silnu žrtvu i naradili se noćima i danima, bla, bla, nezahvalnici smo)? Je li to igrica prema pravilima samo jedne osobe? Kad sam se i ja ponudila uključiti, grubo sam i nekorektno odbijena zbog autokracije jedne velike taštine. |