mislijedneplavusche
28.04.2015., utorak
kad ću biti stara, dovoljno stara
 kad ću biti stara mislim, dovoljno stara (već odavno mi je jedna posve nepoznata žena na klupi u parku, gledajući me pomno i začuđeno rekla: ti si stara duša ti nisi od jučer, nisi se rodila ni pred tristo godina tisuću, dvije, ti si stara eonima ti si stara kao zemlja) neću imati pojma da sam stara penjat ću se na drveće veselo, i odande mahati unezvjerenim bolničarkama a onda skočiti na oluk, kao mačka i spustiti se limenim toboganom ravno u lokvu s blatom i nitko me neće koriti što sam umazala bijele dokoljenke a onda će mi dobre tete presvući pelene da se ne prehladim i umjesto žuhkog sirupa za kašalj kljukat će me koktelom antihipertonika i tu i tamo kojom bocom kisika (pazi, 3 L kroz 1 min., kontinuirano dok ne dojde k sebi) i ići ću na ples s najzgodnijim frajerom njegov pejsmejker će udarati u ritmu žestokog tehna svejedno, bit ću glavna mačka na tulumu okružena hodalicama slinavih zavidljivica zvat ću se i eleonora i jane i esmeralda kao sve glumice u glavnoj roli kad dođu u posjete obožavaoci a onda ću zatražiti da donesu moj obiteljski nakit i podijeliti svima svoje blago iz tajne škrinjice evo vidiš, ovo je rubin s prstena bele glembajeve a ono kolajna koju je šegina ponosno nosio na prsima a broš sam skinula s čipkaste bluze plemenite ivane o čijoj se smrti nije voljelo pričati a tu je i prvi prijevod posljednjeg mohikanca i slova koja sam pisala na dvoru cara saltana a mama me zato gadno špotala, uh, gadno a onda ću svima zaviještati svečano svoju zadnju, neprikosnovenu riječ oporuke: kad umrem obucite me u dopičnjak i štiklu od šesnaest cenimetara i tako me strpajte u pečku jebe mi se, onda ću biti dovoljno stara da ne izazovem javnu sablazan |