mislijedneplavusche
22.04.2015., srijeda
povodom dana Zemlje (s neizostavnim pratiteljem)
 mjesečina dok šetam večerima zvjezdanim i osjetim disanje trava pod stopalom, i razmičem okom bujno granje u gradskom parku ponekad pogled prhne neplanirano, usput, i, eno, dvije se se sjenke stapaju, grle i ljube pod mjesečinom neugodno je, indiskrentno, zar ne, buljiti u tuđu intimu pa misao traži prikladniju temu lista po pamćenju prebire slike i matematičke izvode dokaza da je pred cirka 4 milijarde ljeta neka luda mala planeta bila grubo, tako grubo izbačena iz svoje elipse iz gomile kamenja s čudnim imenima zaboravljenih božanstava po kojoj je teturavo orbitirala u kaosu vatre i leda prije svih očiju i zmajeva, mačeva i kraljeva možda je tome uzrok, tko će ga znati, (occam je britvu dobro naoštrio) obična gravitacijska praćka kojom se služe astronauti i oni što zvijezde doseći umom žele a da ne prljaju prste pekmezom neki se silni div slučajnošću poigrao prstom pucnuo hej, dječače neobzirni! i sudbinski, tako neopozivo, karmički po zakonu od iskona pisanom lansirao je kao špekulu puc! pravac na Zemlju stara hraniteljica hrabro je izdržala,bolna joj utroba drhtala, majčinsko srce zapjevalo, htjela je prigrliti to siroče kao drago dijete, milovati, da ne bude samo a planeta, dijete ko dijete, otrgla se iz Zemljinog skuta okupila pomno svoja svemirska zrnca i kružiti stala u nježnom zagrljaju neumoljive gravitacijske ljubavi tako je zemlja rodila i tako je nastala mjesečina i da se podsjetimo, jedan od najboljih filmskih kadrova. ikad. |